‘Budimo suosjećajni’
NIKADA prije nisu toliki ljudi očajnički trebali nekoga da suosjeća s njima i pomaže im dok se suočavaju s gladi, bolesti, siromaštvom, kriminalom, građanskim sukobima i prirodnim katastrofama. Kad s nekim suosjećamo, znači da smo se uživjeli u njegovu patnju ili nevolju i da mu želimo tu patnju ublažiti. Poput toplih zraka sunca, suosjećanje može utješiti potištene, ublažiti im bol i ohrabriti one u nevolji.
Suosjećanje možemo pokazati svojim djelima i riječima — tako da se brinemo za druge i stavimo im se na raspolaganje kad nas trebaju. Bilo bi dobro da suosjećamo i s ljudima koje ne poznajemo, a ne samo s članovima obitelji, prijateljima i znancima. Isus Krist je u svojoj Propovijedi na gori upitao: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je plaća?” Taj je suosjećajni čovjek također rekao: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Matej 5:46, 47; 7:12).
Te Isusove riječi, koje se ponekad nazivaju zlatnim pravilom, možemo pročitati u Bibliji. Mnogi se slažu da nam Biblija može pružiti najbolje savjete o pokazivanju suosjećanja. U njoj se često ponavlja da smo dužni pomagati onima koji iz bilo kojeg razloga ne mogu pomoći sami sebi. Biblija predstavlja svog Autora i našeg Stvoritelja, Jehovu Boga, kao najveći uzor u pokazivanju suosjećanja.
Tako, naprimjer, čitamo: “[Bog] daje pravdu djetetu bez oca i udovici, ljubi došljaka i daje mu hranu i odjeću” (5. Mojsijeva 10:18). Za Jehovu Boga kaže se da ‘udjeljuje pravdu onima kojima se krivo čini, i daje kruha gladnima’ (Psalam 146:7). Jehova je u vezi sa siromašnim doseljenicima zapovjedio: “Došljak (...) neka vam bude kao da je rođeni Izraelac. Ljubite ga kao samoga sebe” (3. Mojsijeva 19:34).
No nije uvijek lako biti suosjećajan. Apostol Pavao pisao je kršćanima u gradu Kolosima: “Svucite staru osobnost i njezina djela, a obucite novu osobnost, koja se obnavlja dobrim poznavanjem Božje volje po slici onoga koji ju je stvorio. (...) Kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, obucite se u najdublju samilost” (Kološanima 3:9, 10, 12).
Dakle, moramo se potruditi da bismo razvijali suosjećanje. Ono je sastavni dio “nove osobnosti” koju kršćani trebaju obući. Pavao je živio u okrutnom svijetu starog Rima. Poticao je suvjernike da naprave značajne promjene u svojoj osobnosti kako bi postali samilosniji, suosjećajniji.
Moć suosjećanja
Neki smatraju da su osobe koje su suosjećajne zapravo slabe i ranjive. Je li to točno?
Nipošto! Duboka ljubav koja potječe od Boga, najvećeg primjera u iskazivanju ljubavi, pokretačka je snaga koja navodi ljude da pokazuju iskreno suosjećanje. “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:16). Za Jehovu se s pravom kaže da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1:3). Izraz preveden kao “milosrđe” u osnovi znači “smilovanje, sažaljenje zbog zla koje pogađa druge”. Jehova je čak “dobrostiv prema nezahvalnima i zlima”! (Luka 6:35).
Naš Stvoritelj traži da i mi pokazujemo njemu ugodne osobine, a jedna od njih je i suosjećanje. U Miheju 6:8 čitamo: “Rekao ti je, čovječe zemaljski, što je dobro. I traži li Jehova, Bog tvoj, od tebe išta osim da postupaš pravedno, ljubiš dobrotu i skromno hodiš s njim?” U Mudrim izrekama 19:22 čitamo: “Kod čovjeka se cijeni dobrota njegova.” Božji Sin, Isus Krist, koji je savršeno oponašao osobine svog Oca, rekao je nešto slično svojim učenicima: “Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan” (Luka 6:36).
Imamo valjan razlog biti suosjećajni, jer suosjećanje donosi bogate blagoslove. Često se možemo uvjeriti u istinitost riječi zapisanih u Mudrim izrekama 11:17: “Dobrostiv čovjek čini dobro duši svojoj.” Kad na konkretan način pokažemo da suosjećamo s nekim tko je u nevolji, Bog na to gleda kao da smo njemu učinili nešto dobro. On se obavezuje da će uzvratiti dobrotom za svako suosjećajno djelo koje su učinili njegovi sluge. Kralj Salamun pod nadahnućem je napisao: “Tko je milostiv siromahu, posuđuje Jehovi, i On će mu platiti za djela njegova” (Mudre izreke 19:17). A Pavao je napisao: “Znate da će svatko, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Jehove” (Efežanima 6:8).
Suosjećanje potiče ljude da budu u miru s drugima i da rješavaju sukobe ili razmirice. Ono pomaže da se izglade nesporazumi i da se utre put opraštanju. Do nesporazuma ponekad dolazi zato što ne uspijevamo baš uvijek izraziti svoje misli i osjećaje onako kako bismo to željeli ili zato što je netko krivo protumačio naše postupke. No u takvim situacijama suosjećanje pomaže da se riješi problem i sačuva mir. Nije teško oprostiti osobi koja je poznata po svojoj suosjećajnosti. Suosjećanje nam pomaže da primjenjujemo savjet koji je Pavao dao kršćanima: “Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga” (Kološanima 3:13).
Suosjećanje potiče na djela
Osim toga, suosjećanje može ublažiti nečiju patnju. Kao što smo već rekli, suosjećati s nekim znači osjećati sažaljenje prema onome tko pati i uživjeti se u njegovu nevolju. To znači biti obziran prema onima koji su u nevolji i poduzeti konkretne korake kako bi im se pomoglo.
Kršćani na taj način oponašaju Isusa. On nikada nije bio prezaposlen da bi pomogao drugima, i materijalno i duhovno. Kad je primijetio da je netko u nevolji, suosjećajno je pronašao način da mu pomogne.
Pogledajmo kako je Isus reagirao kad je vidio mnoštvo ljudi koje je u duhovnom pogledu bilo u oskudici: “Vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). O izrazu koji je ovdje preveden kao “sažaliti se” jedan je bibličar rekao da se njime izražava “osjećaj koji prodire do dna čovjekove duše”. Zapravo, kaže se da je to jedna od najsnažnijih riječi u grčkom jeziku kojom se izražava samilost prema kome.
Slično tome, suosjećajni kršćani brzo reagiraju na materijalne i duhovne potrebe drugih. Apostol Petar je napisao: “Svi budite jednakih misli, suosjećajni, puni bratske ljubavi, samilosni” (1. Petrova 3:8). Tako se, naprimjer, jedna siromašna kršćanska obitelj trebala zbog zdravstvenih problema preseliti u drugo područje. Njihovi suvjernici u tom području omogućili su im da šest mjeseci žive u jednoj kući bez plaćanja najamnine. Suprug kaže: “Svaki su dan dolazili vidjeti kako smo, a zbog njihovih smo se ljubaznih riječi osjećali kao kod kuće.”
Pravi kršćani brinu se i za potrebe nepoznatih osoba. Oni spremno troše svoje vrijeme, snagu i novčana sredstva kako bi pomagali ljudima koje ne poznaju. Volonteri iz prethodnog članka koji su pomogli potpuno nepoznatim ljudima bili su Jehovini svjedoci.
Zbog toga se u kršćanskoj skupštini osjeća suosjećanje i velika briga za druge. Ljubav potiče članove skupštine da spremno pronalaze načine kako pomagati drugima. Siročad i udovice u skupštini trebaju tvoju pažnju i suosjećanje jer se suočavaju s brojnim osobnim problemima. Možeš li takvima pomoći da se nose sa siromaštvom, nedovoljnom zdravstvenom njegom, neprimjerenim uvjetima stanovanja ili drugim osobnim poteškoćama?
Pogledajmo što se dogodilo jednom bračnom paru u Grčkoj. Suprug je doživio moždani udar. Zajedno sa svojom suprugom bio je odvezen u jednu bolnicu udaljenu nekoliko stotina kilometara od njihovog doma. Međutim, njihovi skromni prihodi ovisili su o berbi naranči koje su uzgajali. Tko će pobrati njihove naranče dok su oni u bolnici? Za to su se pobrinula braća i sestre iz mjesne skupštine. Pobrali su i prodali naranče te na taj način osigurali novac tom siromašnom bračnom paru, a usto im omogućili da imaju duševni mir.
Suosjećanje je moguće pokazati na mnogo načina. Naprimjer, suosjećajni kršćani znaju da je onima koji su u nevolji ponekad najpotrebnije da ih netko ljubazno sasluša, pokaže im razumijevanje i pruži utjehu iz Biblije (Rimljanima 12:15).
Društvo suosjećajnih ljudi
Skupštine Jehovinih svjedoka diljem svijeta pokazale su se kao luka mira i utjehe, kao mjesto gdje vlada suosjećanje i dobrota. Pravi kršćani znaju da suosjećanje privlači ljude, dok ih bezobzirnost odbija. Stoga nastoje oponašati svog nebeskog Oca tako da konkretnim djelima pokazuju suosjećanje.
Jehovini svjedoci srdačno te pozivaju da dođeš i osjetiš suosjećanje, ljubav i brigu koji vladaju u njihovoj zajednici. Bit ćeš srdačno primljen i vjerujemo da ćeš se ugodno osjećati (Rimljanima 15:7).
[Slika na stranici 5]
Pavao je poticao kršćane u Kolosima da se obuku u najdublju samilost
[Slike na stranici 7]
Kad je Isus primijetio da je netko u nevolji, suosjećajno je pronašao način da mu pomogne