PRVI upečatljivi izvještaj o životu i službi Isusa Krista napisao je Matej — njegov bliski suradnik i nekadašnji poreznik. Evanđelje po Mateju, koje je bilo dovršeno oko 41. n. e., izvorno je bilo napisano na hebrejskom, a kasnije je prevedeno na grčki. Ono povezuje hebrejski i grčki dio Biblije.

Očito prvenstveno namijenjeno Židovima, ovo poticajno i važno Evanđelje prikazuje Isusa kao obećanog Mesiju, Sina Božjeg. Ako poruci ovog Evanđelja obratimo punu pažnju, to će ojačati našu vjeru u pravog Boga i njegovog Sina te u Božja obećanja (Hebr. 4:12).

Matej je kao temu svog Evanđelja istaknuo Kraljevstvo i Isusova učenja iako zbog toga nije mogao kronološkim redom opisivati događaje. Naprimjer, Propovijed na gori zapisao je na početku svoje knjige, premda ju je Isus iznio otprilike na polovini svoje službe.

Tijekom svoje službe u Galileji Isus je učinio mnoga čuda, poučio je svojih 12 apostola kako da propovijedaju, osudio je farizeje i ispričao niz usporedbi o Kraljevstvu. Nakon toga je otišao iz Galileje i došao “u rubno područje Judeje s one strane Jordana” (Mat. 19:1). Putem je rekao svojim učenicima: ‘Idemo u Jeruzalem. Sin čovječji bit će osuđen na smrt i treći će dan uskrsnuti’ (Mat. 20:18, 19).

Odgovori na biblijska pitanja:

3:16 — Kako su se “otvorila nebesa” prilikom Isusovog krštenja? Po svemu sudeći, to znači da se Isus tom prilikom sjetio svog života na nebu prije nego što je došao na Zemlju.

5:21, 22 — Je li gore dati oduška gnjevu nego samo kipjeti u sebi? Isus je upozorio da osoba koja se u sebi gnjevi na svog brata čini ozbiljan grijeh. Međutim, veći je grijeh davati oduška gnjevu tako da nekoga vrijeđamo. Onaj tko tako postupa odgovarat će pred sudom koji je na višoj instanci od mjesnog suda.

5:48 — Možemo li doista biti “savršeni, kao što je savršen Otac naš nebeski”? Možemo, u relativnom smislu. Kao što kontekst pokazuje, Isus je govorio o ljubavi i svojim je slušateljima rekao da oponašaju Boga i da savršeno, odnosno u potpunosti, pokazuju tu osobinu (Mat. 5:43-47). Kako? Tako da ljube i svoje neprijatelje.

7:16 — Po kojim se “plodovima” prepoznaje prava religija? Ti “plodovi” ne odnose se samo na naše ponašanje. U njih spadaju i naša vjerovanja, odnosno učenja kojih se držimo.

10:34-38 — Da li biblijska poruka razdvaja obitelj? Nipošto. Umjesto toga, nju razdvaja protivljenje članova obitelji koji nisu Jehovini svjedoci. Oni su možda odlučili odbaciti kršćanstvo ili mu se protiviti, čime uzrokuju razdor u obitelji (Luka 12:51-53).

11:2-6 — Zašto je Ivan pitao Isusa je li on “onaj koji ima doći” ako je već znao da je on Mesija jer je čuo kako Bog govori da mu je po volji? Ivan je to možda pitao da bi dobio potvrdu od samog Isusa. Osim toga, Ivan je želio znati hoće li netko  drugi doći kao Kralj Božjeg Kraljevstva i ispuniti sve nade Židova. Isusov odgovor pokazao je da neće doći nitko drugi nakon njega.

19:28 — Koga predočava “dvanaest plemena Izraelovih” kojima će se suditi? Ona ne predočavaju 12 plemena duhovnog Izraela (Gal. 6:16; Otkr. 7:4-8). Apostoli kojima se Isus obraćao trebali su postati dio duhovnog Izraela, a ne njihovi suci. Isus je sklopio s njima “savez za kraljevstvo”, a oni su trebali biti “kraljevstvo i svećenici Bogu našemu” (Luka 22:28-30; Otkr. 5:10). Pripadnici duhovnog Izraela “sudit će svijetu” (1. Kor. 6:2). Dakle, “dvanaest plemena Izraelovih”, kojima sude oni na nebeskim prijestoljima, očito predstavlja svijet, odnosno ljude koji ne pripadaju grupi kraljeva i svećenika, a koje je na Dan očišćenja predočavalo 12 nesvećeničkih plemena (3. Mojs., 16. poglavlje).

Pouke za nas:

4:1-10 Ovaj nas izvještaj uči da je Sotona stvarna osoba, a ne samo princip zla. On koristi “želju tijela i želju očiju i isticanje imetka” kako bi nas stavio na kušnju. Unatoč tome, primjenjivanje biblijskih načela pomoći će nam da ostanemo vjerni Bogu (1. Ivan. 2:16).

5:1–7:29 Nastoj zadovoljiti svoje duhovne potrebe. Budi mirotvorac. Odbacuj nemoralne misli. Održi svoju riječ. Kad se moliš, usredotoči se na duhovne stvari, a ne na materijalne. Budi bogat pred Bogom. Traži najprije Kraljevstvo i Božju pravednost. Nemoj suditi drugima. Vrši Božju volju. Propovijed na gori doista sadrži mnoge korisne pouke!

9:37, 38 Trebamo postupati u skladu s našom molbom da Gospodar “pošalje radnike u žetvu svoju” tako da revno sudjelujemo u činjenju učenika (Mat. 28:19, 20).

10:32, 33 Nikada se ne bismo smjeli bojati govoriti drugima o svojoj vjeri.

13:51, 52 Nakon što upoznamo istinita učenja vezana uz Kraljevstvo, od nas se očekuje da poučavamo druge i prenosimo im te dragocjene misli.

14:12, 13, 23 Da bismo mogli duboko razmišljati, ponekad se moramo osamiti (Mar. 6:46; Luka 6:12).

17:20 Vjera nam je potrebna da bismo prebrodili poteškoće velike poput gora koje koče naš duhovni napredak i da bismo izašli na kraj s problemima. Ne bismo smjeli prestati graditi i jačati svoju vjeru u Jehovu i njegova obećanja (Mar. 11:23; Luka 17:6).

18:1-4; 20:20-28 Zbog svoje nesavršenosti i vjerskog okruženja u kojem su živjeli, a koje je isticalo visoki položaj, Isusovi su učenici previše pažnje pridavali osobnoj važnosti. Trebamo razvijati poniznost tako da se čuvamo grešnih sklonosti te stječemo ispravno gledište prema posebnim zaduženjima i odgovornostima u skupštini.

“Sjedeći na magarcu” Isus je ušao u Jeruzalem 9. nisana 33. n. e. (Mat. 21:5). Sutradan je došao u hram i očistio ga. Jedanaestog nisana poučavao je u hramu, osudio pismoznance i farizeje te nakon toga svojim učenicima opisao “znak svoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka” (Mat. 24:3). Idućeg dana rekao im je: “Znate da je za dva dana Pasha i Sin čovječji treba biti predan da ga pribiju na stup” (Mat. 26:1, 2).

Četrnaestog nisana, nakon što je svojim apostolima zapovjedio da se sjećaju njegove smrti, Isus je bio izdan, uhvaćen, odveden na suđenje i pribijen na stup. Trećeg je dana uskrsnuo. Prije svog uzlaska na nebo  uskrsnuli Isus zapovjedio je svojim sljedbenicima: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:19).

Odgovori na biblijska pitanja:

22:3, 4, 9 — Kada su bila upućena tri poziva za prisustvovanje svadbi? Prvi poziv za sakupljanje razreda nevjeste bio je upućen 29. n. e., kad su Isus i njegovi sljedbenici počeli propovijedati, a trajao je do 33. n. e. (Otkr. 21:1, 2). Drugi poziv upućivao se od izlijevanja svetog duha na Pedesetnicu 33. n. e. do 36. n. e. Oba poziva upućena su samo Židovima, obraćenicima na židovsku vjeru ili Samarićanima. Međutim, treći poziv počeo se upućivati ljudima na “putevima koji vode iz grada”, odnosno neobrezanim ne-Židovima, i to od obraćenja rimskog stotnika Kornelija 36. n. e., a upućuje se još i danas.

23:15 — Zašto je obraćenik na farizejsku vjeru “zaslužio gehenu dvaput više” nego sami farizeji? Neki koji su postali obraćenici na farizejsku vjeru prije su možda bili veliki grešnici. No kad su prihvatili ekstremna farizejska učenja, postali su gori jer su vjerojatno postali još krući nego njihovi učitelji koji su također zaslužili osudu. Tako su “zaslužili gehenu” dvaput više od židovskih farizeja.

27:3-5 — Zbog čega je Juda osjetio grižnju savjesti? Ništa ne ukazuje na to da ju je Juda osjetio zato što se iskreno kajao. Umjesto da je tražio Božje oproštenje, on je svoj grijeh priznao svećeničkim glavarima i starješinama. Budući da je učinio “grijeh koji vodi u smrt”, Judu je s pravom preplavio osjećaj krivnje i očaj (1. Ivan. 5:16). Beznađe koje ga je obuzelo potaklo je njegovu grižnju savjesti.

Pouke za nas:

21:28-31 Jehovi je najvažnije da vršimo njegovu volju. Naprimjer, trebali bismo revno sudjelovati u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika (Mat. 24:14; 28:19, 20).

22:37-39 Ove dvije najvažnije zapovijedi na jezgrovit način pokazuju što Bog traži od svojih slugu.