1, 2. Kome će i kako Bog suditi i kome je povjerio taj zadatak?

OKO 50. n. e. apostol Pavao nalazio se u Ateni. Rašireno idolopoklonstvo koje je tamo primijetio potaklo ga je da svjedoči Atenjanima. Svoje izvrsno svjedočanstvo zaključio je riječima koje su zacijelo privukle pažnju pogana koji su ga slušali. Rekao je: “[Bog] sada poručuje ljudima da se svi posvuda pokaju. Jer je odredio dan u koji je naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga od mrtvih” (Djela 17:30, 31).

² Trebali bismo ozbiljno razmisliti o tom danu u kojem će Bog suditi čovječanstvu! To je suđenje povjerio čovjeku čije ime Pavao nije spomenuo u svom govoru u Ateni, no mi znamo da je to uskrsnuli Isus Krist. Presuda koju on donese za ljude će značiti ili život ili smrt.

3. Zašto je Jehova sklopio savez s Abrahamom i tko igra posebnu ulogu u njegovom ispunjenju?

³ Taj Sudnji dan trajat će 1 000 godina. Isus će tada vladati u Jehovino ime kao Kralj njegovog Kraljevstva, no neće biti sam. Jehova među ljudima izabire i druge koji će vladati s Isusom i suditi tijekom tog tisućugodišnjeg dana. (Usporedi Luku 22:29, 30.) Prije skoro 4 000 godina Jehova je položio temelj za taj Sudnji dan kad je sklopio savez sa svojim vjernim slugom Abrahamom. (Pročitaj 1. Mojsijevu 22:17, 18.) Taj je savez po svemu sudeći stupio na snagu 1943. pr. n. e. Naravno, Abraham nije mogao u potpunosti shvatiti što će taj savez značiti za ljude. No mi danas znamo da u skladu s uvjetima tog saveza Abrahamovo potomstvo igra posebnu ulogu u ispunjenju Božjeg nauma da sudi čovječanstvu.

4, 5. (a) Tko je glavni predstavnik Abrahamovog potomstva i što je rekao o Kraljevstvu? (b) Kada su se stekli svi uvjeti da vjerni Božji sluge u budućnosti postanu sudionici Božjeg nebeskog Kraljevstva?

⁴ S vremenom se saznalo da je glavni predstavnik Abrahamovog potomstva Isus, koji je 29. n. e. pomazan svetim duhom te je postao obećani Mesija, odnosno Krist (Gal. 3:16). Isus je židovskom narodu tri i  pol godine propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu. Nakon što je Ivan Krstitelj bio uhvaćen, Isus je pokazao da i drugi mogu gajiti nadu u to da će se naći u tom Kraljevstvu kad je rekao: “Od dana Ivana Krstitelja sve do sada ljudi se svim silama žele domoći kraljevstva nebeskog, i oni koji se svim silama trude uspijevaju u tome” (Mat. 11:12).

⁵ Zanimljivo je da je Isus, kratko prije nego što je govorio o onima koji će se “domoći” Kraljevstva nebeskog, rekao: “Zaista, kažem vam, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja, ali tko je manji u kraljevstvu nebeskom, veći je od njega” (Mat. 11:11). Zašto je to mogao reći? Zato što su se tek nakon što je bio izliven sveti duh na Pedesetnicu 33. n. e. stekli svi uvjeti da vjerni Božji sluge u budućnosti postanu sudionici Božjeg nebeskog Kraljevstva. Do tada je Ivan Krstitelj već umro (Djela 2:1-4).

6, 7. (a) U kom je smislu Abrahamovog potomstva trebalo biti “kao zvijezda na nebu”? (b) Kako je Abraham bio blagoslovljen i koji sličan blagoslov dobiva njegovo potomstvo?

⁶ Abrahamu je bilo rečeno da će se njegovo potomstvo umnožiti i da će ga biti “kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj” (1. Mojs. 13:16; 22:17). Drugim riječima, u Abrahamovo vrijeme nije se moglo znati koliko će ljudi sačinjavati to potomstvo. Međutim, kasnije je otkriven točan broj njegovog duhovnog potomstva. Osim Isusa, sačinjava ga i 144 000 osoba (Otkr. 7:4; 14:1).

⁷ O Abrahamovoj vjeri Božja Riječ kaže: “Povjerovao je Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim” (1. Mojs. 15:5, 6). Istina, nijedan čovjek nije pravedan u apsolutnom smislu (Jak. 3:2). Pa ipak, zbog Abrahamove izuzetne vjere Jehova se s njim ophodio kao s pravednom osobom i čak ga je nazvao svojim prijateljem (Iza. 41:8). Oni koji sačinjavaju Abrahamovo duhovno potomstvo zajedno s Isusom također su proglašeni pravednima, a to im donosi puno veće blagoslove od onih koje je primio Abraham.

8. Koje blagoslove dobivaju oni koji su dio Abrahamovog potomstva?

⁸ Pomazani kršćani proglašeni su pravednima zato što pokazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu (Rim. 3:24, 28). U Jehovinim očima oni su oslobođeni grijeha te mogu biti pomazani svetim duhom kako bi postali duhovni Božji sinovi, braća Isusa Krista (Ivan 1:12, 13). Oni postaju sudionici novog saveza i sačinjavaju novi narod, “Izrael Božji” (Gal. 6:16; Luka 22:20). To je doista posebna čast! Zbog tih blagoslova koje su dobili od Boga pomazani kršćani ne gaje nadu u vječni život na Zemlji. Oni se odriču te nade zbog neopisive radosti koju osjećaju jer će biti s Isusom tijekom Sudnjeg dana i vladat će s njim na nebu. (Pročitaj Rimljanima 8:17.)

9, 10. (a) Kada su prvi kršćani bili pomazani svetim duhom i što su trebali dokazati? (b) Kakvu su pomoć dobili pomazani kršćani?

 ⁹ Na Pedesetnicu 33. n. e. grupa vjernih Božjih slugu dobila je priliku da bude među onima koji će vladati s Isusom tijekom Sudnjeg dana. Tada je oko 120 Isusovih učenika kršteno svetim duhom i tako su postali prvi pomazani kršćani. Međutim, to je bio tek početak. Nakon toga su morali dokazati da mogu ostati vjerni Jehovi unatoč svim kušnjama u koje će ih Sotona dovesti. Morali su ostati vjerni do smrti da bi dobili krunu života, odnosno bili nagrađeni životom na nebu (Otkr. 2:10).

¹⁰ Zbog toga je Jehova putem svoje Riječi i skupštine pomazanim kršćanima davao potrebne savjete i ohrabrenje. Naprimjer, apostol Pavao je pomazanim kršćanima u Solunu napisao: “Kao otac svoju djecu, svakoga od vas poticali smo i tješili i zaklinjali da živite životom dostojnim Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu” (1. Sol. 2:11, 12).

11. Što je Jehova dao zapisati kako bi pomogao članovima “Izraela Božjeg”?

¹¹ Tijekom desetljeća koja su uslijedila nakon što su bili izabrani prvi članovi skupštine pomazanih kršćana Jehova je želio da se zapiše trajan izvještaj o Isusovoj zemaljskoj službi te o tome kako je Jehova vodio i savjetovao pomazane kršćane u prvom stoljeću. Stoga je hebrejskom dijelu Biblije koji je već postojao dodao i nadahnute knjige pisane grčkim jezikom. Hebrejske knjige Biblije prvenstveno su bile namijenjene Izraelcima dok su bili u posebnom odnosu s Bogom. Grčke knjige Biblije prvenstveno su bile napisane za “Izrael Božji”, za kršćane koji su bili pomazana Kristova braća i Božji duhovni sinovi. Naravno, to nije značilo da i ne-Izraelci nisu mogli izvući korist iz proučavanja hebrejskog dijela Biblije. Slično tome, kršćanima koji nisu pomazani svetim duhom veoma koristi proučavanje i usvajanje savjeta zapisanih u grčkom dijelu Biblije. (Pročitaj 2. Timoteju 3:15-17.)

12. Na što je Pavao podsjetio pomazane kršćane?

¹² Da bi mogli primiti svoje nebesko nasljedstvo, kršćani u prvom stoljeću bili su proglašeni pravednima i pomazani svetim duhom. Tim pomazanjem nisu dobili pravo da već na Zemlji počnu kraljevati nad drugim pomazanim kršćanima. Neki od prvih kršćana očito su izgubili iz vida tu činjenicu pa su počeli tražiti istaknuta mjesta u skupštini. Zbog toga je Pavao upitao: “Zar ste se već nasitili? Zar ste se već obogatili? Zar ste bez nas počeli kraljevati? Da barem jeste počeli kraljevati, pa da i mi kraljujemo s vama” (1. Kor. 4:8). Stoga je pomazane kršćane iz svog vremena podsjetio: “Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere, nego smo vaši suradnici da biste bili radosni” (2. Kor. 1:24).

13. Kako je teklo sakupljanje pomazanika nakon 33. n. e.?

¹³ Svih 144 000 pomazanih kršćana nije bilo izabrano odmah u prvom stoljeću. Sakupljalo ih se za vrijeme apostola, no nakon toga se njihovo sakupljanje očigledno počelo sve više usporavati. No ono nije posve stalo, već se nastavilo i tijekom narednih stoljeća, sve do danas (Mat. 28:20). A kad je Isus počeo vladati 1914, događaji su se počeli brže odvijati.

14, 15. Kako je u novije vrijeme teklo sakupljanje pomazanika?

¹⁴ Isus je najprije očistio nebo od svih koji su se protivili Božjoj vlasti. (Pročitaj Otkrivenje 12:10, 12.) Potom je pažnju usredotočio na sakupljanje svojih suvladara u Kraljevstvu kako bi se popunio broj od 144 000.  Sredinom 1930-ih to je sakupljanje očito bilo pri kraju, a mnogi koji su se odazvali na propovijedanje nisu osjećali želju da idu na nebo. Duh im nije svjedočio da su sinovi Božji. (Usporedi Rimljanima 8:16.) Umjesto toga, oni su pripadali “drugim ovcama” koje gaje nadu u vječni život u raju na Zemlji (Ivan 10:16). Stoga je nakon 1935. glavni cilj propovijedanja bilo sakupljanje “velikog mnoštva” koje je apostol Ivan vidio u viziji kako “dolazi iz velike nevolje” (Otkr. 7:9, 10, 14).

¹⁵ Međutim, i nakon 1930-ih bilo je pojedinaca koji su dobili nebesku nadu. Kako to? Neki od njih mogli bi biti zamjena za one koji su prije dobili taj poziv, ali su prestali biti vjerni Bogu. (Usporedi Otkrivenje 3:16.) Čak su i neki koje je Pavao poznavao napustili istinu (Filip. 3:17-19). Koga Jehova izabire da zamijeni takve pojedince? Naravno, na njemu je da donese tu odluku. Pa ipak, čini se razumnim zaključiti da ne bi pozvao novoobraćenike, nego osobe koje su — poput učenika s kojima je Isus bio kad je uspostavio obilježavanje svoje smrti — već u nekoj mjeri dokazale svoju vjernost * (Luka 22:28).

16. Što nas raduje u vezi s pomazanicima i u što možemo sa sigurnošću vjerovati?

¹⁶ Međutim, izgleda da nisu svi koji su od 1930-ih dobili nebeski poziv zamjena za one koji su otpali. Jehova se očito pobrinuo da tijekom posljednjih dana ovog zlog svijeta, sve dok ne bude uništen “Babilon Veliki”, među nama bude pomazanih kršćana * (Otkr. 17:5). No možemo biti sigurni da će potpuni broj od 144 000 biti sakupljen u vrijeme koje Jehova odredi i da će svi oni na koncu vladati u Kraljevstvu. Osim toga, možemo vjerovati proročanskoj Riječi koja kaže da će sve brojnije veliko mnoštvo kao grupa ostati vjerno Bogu. Uskoro će oni “doći iz velike nevolje” koja će zadesiti Sotonin svijet i radosno ući u Božji novi svijet.

17. Što se dogodilo s pomazanim kršćanima koji su ostali vjerni do smrti prema 1. Solunjanima 4:15-17 i Otkrivenju 6:9-11?

¹⁷ Od 33. n. e. deseci tisuća pomazanih kršćana pokazali su čvrstu vjeru i ostali vjerni sve do smrti. Oni su već proglašeni dostojnima Kraljevstva i očito su negdje na početku Kristove prisutnosti primili svoju nagradu. (Pročitaj 1. Solunjanima 4:15-17; Otkrivenje 6:9-11.)

18. (a) U što su uvjereni pomazanici koji su još uvijek na Zemlji? (b) Kako druge ovce gledaju na svoju pomazanu braću?

 ¹⁸ Pomazanici koji su još uvijek na Zemlji posve su sigurni da će, ako ostanu vjerni, uskoro biti nagrađeni za svoju vjernost. Kad razmišljaju o vjeri svoje pomazane braće, milijuni drugih ovaca slažu se s riječima apostola Pavla, koji je o pomazanoj braći u Solunu rekao: “Među Božjim skupštinama ponosimo se vama zbog vaše ustrajnosti i vjere u svim vašim progonstvima i nevoljama koje podnosite. Sve je to dokaz da Bog pravedno sudi i da ćete biti proglašeni dostojnima kraljevstva Božjeg, za koje i trpite” (2. Sol. 1:3-5). Kad umre posljednji pomazanik na Zemlji — kad god da to bude — Božja nebeska uprava bit će popunjena. Kakav će to samo biti razlog za radost, kako na nebu tako i na Zemlji!