1, 2. Kako su prvi kršćani ispunili Isusovo proročanstvo da će se dobra vijest propovijedati diljem svijeta?

BIBLIJSKA knjiga Djela apostolska sadrži zanimljive izvještaje o tome kako su prvi kršćani postupali u skladu s Isusovim proročanstvom da će se dobra vijest o Kraljevstvu propovijedati diljem svijeta (Mat. 24:14). Ti revni propovjednici utrli su put svima onima koji su pošli njihovim stopama. Zahvaljujući gorljivom propovijedanju Isusovih učenika u Jeruzalemu tisuće ljudi, među kojima je bilo i “mnogo svećenika”, pridružilo se kršćanskoj skupštini u prvom stoljeću (Djela 2:41; 4:4; 6:7).

² Prvi misionari pomogli su još većem broju ljudi da prihvati kršćanstvo. Naprimjer, Filip je otišao u Samariju, gdje je mnoštvo ljudi pozorno pratilo ono što je govorio (Djela 8:5-8). Pavao je s različitim suradnicima proputovao mnoge krajeve, propovijedajući kršćansku poruku na Cipru te u nekim dijelovima Male Azije, Makedonije, Grčke i Italije. U gradovima u kojima je on propovijedao mnogi Židovi i Grci postali su vjernici (Djela 14:1; 16:5; 17:4). Tit je služio na Kreti (Titu 1:5). Petar je revno propovijedao u Babilonu, a u vrijeme kad je napisao svoju prvu poslanicu (oko 62-64. n. e.) propovijedanje kršćana bilo je dobro poznato u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji (1. Petr. 1:1; 5:13). Kako su to samo bila uzbudljiva vremena! Propovjednici u prvom stoljeću bili su toliko revni da su njihovi neprijatelji tvrdili da su “pobunili sav svijet” (Djela 17:6; 28:22).

3. Što u današnje vrijeme objavitelji vijesti o Kraljevstvu postižu u službi propovijedanja i kako to djeluje na tebe?

³ I u današnje vrijeme kršćanska skupština doživljava izvanredan porast. Zar nisi ohrabren kad u godišnjem izvještaju Jehovinih svjedoka vidiš što se sve postiže diljem svijeta? Zar nisi sretan kad vidiš da su objavitelji vijesti o Kraljevstvu vodili više od šest milijuna biblijskih tečajeva tijekom službene 2007. godine? Osim toga, prošle je godine na obilježavanju smrti Isusa Krista bilo oko deset milijuna ljudi koji nisu Jehovini svjedoci, ali toliko cijene dobru vijest da su došli na taj važan događaj. To pokazuje da nas čeka još mnogo posla.

4. Tko prihvaća poruku o Kraljevstvu?

⁴ Danas, kao i u prvom stoljeću, “svi koji ispravno  gledaju na vječni život” prihvaćaju istinu (Djela 13:48). Jehova privlači takve pojedince u svoju organizaciju. (Pročitaj Hagaja 2:7.) Kakav bismo stav prema službi propovijedanja trebali zadržati da bismo dali svoj doprinos u sakupljanju tih osoba?

5. Tko može imati Jehovinu naklonost?

⁵ Kršćani iz prvog stoljeća znali su da “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela 10:34, 35). Hoće li netko imati dobar odnos s Jehovom ili neće ovisi o tome pokazuje li vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu (Ivan 3:16, 36). A Jehovina je volja da se “sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:3, 4).

6. Što objavitelji moraju izbjegavati i zašto?

⁶ Ne bi bilo ispravno kad bi objavitelji dobre vijesti unaprijed stvarali mišljenje o ljudima na temelju njihove rase, društvenog položaja, izgleda, religije ili nekih drugih činilaca. Razmisli o sljedećem: Zar nisi sretan što objavitelj koji ti je prenio biblijsku istinu nije imao predrasude prema tebi? Zašto onda i ti ne bi prenio dobru vijest svakome tko te želi poslušati i tako mu možda spasio život? (Pročitaj Mateja 7:12.)

7. Zašto ne smijemo donositi sud o ljudima kojima propovijedamo?

⁷ Jehova je postavio Isusa za Suca i zato mi nikome nemamo pravo suditi. To je i razumljivo jer mi, za razliku od Isusa, možemo suditi samo “po onome što naše oči vide” ili “po onome što naše uši čuju”, dok Isus zna čovjekove najdublje misli i vidi što mu je u srcu (Iza. 11:1-5; 2. Tim. 4:1).

8, 9. (a) Kakva je osoba bio Savao prije nego što je postao kršćanin? (b) Što učimo iz primjera apostola Pavla?

⁸ Ljudi najrazličitijeg porijekla postali su Jehovini sluge. Jedan upečatljiv primjer je Savao iz Tarza, koji je kasnije dobio ime apostol Pavao. Savao je bio farizej i veliki progonitelj kršćana. Kršćansku je skupštinu progonio zato što je iskreno vjerovao da su njeni članovi na krivom putu (Gal. 1:13). Čovjek bi od svih ljudi za njega zadnjeg pomislio da će postati kršćanin. Pa ipak, Isus je vidio nešto dobro u Savlovom srcu i izabrao ga je za jedan poseban zadatak. Tako je Savao postao jedan od najaktivnijih i najrevnijih članova kršćanske skupštine u prvom stoljeću.

⁹ Što učimo iz primjera apostola Pavla? Možda na našem području postoje određene grupe ljudi koje se protive našoj poruci. Iako nam se možda čini da oni vjerojatno nikada neće postati pravi kršćani, ne bismo im trebali prestati propovijedati. Ponekad istinu prihvate čak i neki za koje nikada ne bismo ni pomislili da će nas poslušati. Naš je zadatak da propovijedamo svima “bez prestanka”. (Pročitaj Djela apostolska 5:42.)

10. Zašto ne bismo smjeli oklijevati svjedočiti ljudima koji djeluju zastrašujuće? Ispričaj neka iskustva iz vašeg područja.

¹⁰ Izgled često vara. Naprimjer, Ignacio * je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima dok je bio u zatvoru u jednoj južnoameričkoj zemlji. Svi su ga se bojali jer je bio vrlo nasilan. Zato je zatvorenicima koji su izrađivali i prodavali različite stvari ostalim zatvorenicima služio kao utjerivač dugova kad bi drugi kasnili s plaćanjem. Međutim, Ignacio je sve više duhovno napredovao i primjenjivao je ono što je učio, pa je taj nasilnik postao dobar čovjek. Više ne utjeruje dugove i sretan je što su mu biblijska istina i Božji duh pomogli da promijeni svoju osobnost. Isto tako, zahvalan je  objaviteljima koji su proučavali s njim što su bili nepristrani.

11. Zašto uvijek iznova dolazimo k ljudima?

¹¹ Budući da se okolnosti i stavovi ljudi mijenjaju, mi uvijek iznova dolazimo onima s kojima smo već razgovarali o dobroj vijesti. Možda su se otkako smo zadnji put bili kod njih neki teško razboljeli, izgubili posao ili im je umrla neka voljena osoba. (Pročitaj Propovjednika 9:11.) Osim toga, svjetski ih događaji mogu potaknuti da ozbiljno razmisle o svojoj budućnosti. Tako netko tko je prije bio ravnodušan — ili čak protivnik — može pokazati zanimanje. Zato bismo trebali u svakoj prikladnoj prilici prenositi dobru vijest.

12. Kako trebamo gledati na ljude kojima propovijedamo i zašto?

¹² Ljudi su skloni suditi drugima ili ih svrstavati u određene kategorije. Pa ipak, Jehova gleda svakog pojedinca zasebno. On vidi svačije dobre osobine. (Pročitaj 1. Samuelovu 16:7.) I mi bismo trebali tako gledati na ljude u službi propovijedanja. Mnoga iskustva pokazuju da se postižu odlični rezultati kad imamo pozitivan stav prema svima kojima propovijedamo.

13, 14. (a) Zašto je jedna pionirka imala negativno mišljenje o ženi koju je srela u službi propovijedanja? (b) Što učimo iz tog iskustva?

¹³ Sandra je služila kao pionir na jednom karipskom otoku te je propovijedajući od kuće do kuće naišla na Ruth, koja je redovito sudjelovala u karnevalskim povorkama. Dvaput je proglašena državnom kraljicom karnevala. Bila je jako zainteresirana za ono što je Sandra govorila te su se dogovorile da počnu proučavati Bibliju. Sandra je ispričala: “Kad sam ušla u njen dnevni boravak, ugledala sam veliku fotografiju na kojoj je bila odjevena u raskošan karnevalski kostim, a i nagrade koje je osvojila. Pogrešno sam pretpostavila da netko tko je toliko poznat i toliko vezan za karneval neće biti zainteresiran za istinu, pa sam je prestala posjećivati.”

¹⁴ Poslije nekog vremena Ruth je došla u dvoranu te je nakon sastanka upitala Sandru: “Zašto si prestala proučavati sa mnom?” Sandra joj se ispričala i dogovorile su se da nastave tečaj. Ruth je brzo napredovala, skinula je sa zidova fotografije s karnevala, počela dolaziti na sve sastanke i ići u službu propovijedanja te je predala svoj život Jehovi. Naravno, Sandra je shvatila da je njena prva reakcija bila pogrešna.

15, 16. (a) Što je postigla jedna sestra koja je svjedočila svom šogoru? (b) Zašto te način života nekog člana obitelji ne bi trebao spriječiti da mu svjedočiš?

¹⁵ Pozitivna iskustva doživjeli su i mnogi koji su svjedočili članovima obitelji koji nisu Jehovini svjedoci, čak i onima za koje su mislili da neće pokazati interes. Uzmimo za primjer Joyce, sestru iz Sjedinjenih Država. Njezin je šogor još od tinejdžerske dobi stalno bio po zatvorima. “Ljudi su govorili da je  propali slučaj jer je prodavao drogu, krao i radio mnoge druge loše stvari. Pa ipak, unatoč svemu tome, ja sam mu 37 godina uvijek iznova govorila o biblijskoj istini”, rekla je Joyce. Njezina strpljivost i nastojanja da pomogne svom šogoru urodili su plodom kad je on konačno počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i poduzeo korjenite promjene u svom životu. Nedavno se u dobi od 50 godina Joycein šogor krstio na oblasnom kongresu u Kaliforniji (SAD). Joyce je rekla: “Plakala sam od sreće. Toliko mi je drago što nisam odustala!”

¹⁶ Možda s nekima iz svoje obitelji zbog njihovog načina života oklijevaš razgovarati o biblijskoj istini. No Joyce to nije spriječilo da razgovara sa svojim šogorom. Uostalom, kako možemo znati što je u nečijem srcu? Možda ta osoba svim srcem traži istinu. Nemoj joj uskratiti priliku da je nađe! (Pročitaj Mudre izreke 3:27.)

17, 18. (a) Što izvještaji iz cijelog svijeta pokazuju o vrijednosti knjige Što Biblija doista uči? (b) Koja si ohrabrujuća iskustva ti doživio koristeći tu knjigu?

¹⁷ Izvještaji iz cijelog svijeta pokazuju da knjiga Što Biblija doista uči? utječe na srce mnogih iskrenih osoba koje pomoću nje proučavaju Bibliju. Penni, pionirka iz Sjedinjenih Država, započela je nekoliko tečajeva pomoću te knjige. Dva je tečaja vodila sa starijim osobama koje su bile jako pobožne. Penni nije bila sigurna kako će reagirati na biblijske istine iznesene u knjizi Što Biblija uči. No napisala je: “Zahvaljujući tome što su informacije iznesene jednostavno, logično i sažeto bez problema su ono što su učile prihvatile kao istinu, nisu bile uznemirene niti su pokušavale pobiti naša učenja.”

¹⁸ Pat, sestra iz Velike Britanije, počela je proučavati sa ženom koja je izbjeglica iz jedne azijske zemlje. Bila je prisiljena napustiti svoju zemlju nakon što joj je muža i sinove odvela pobunjenička vojska, a ona ih više nikada nije vidjela. Život joj je bio u opasnosti, dom joj je bio spaljen i doživjela je grupno silovanje. Zbog svega toga mislila je da njen život više nema smisla, pa je nekoliko puta razmišljala o samoubojstvu. No proučavanje Biblije vratilo joj je nadu. “Jednostavna objašnjenja i slike u knjizi Što Biblija uči snažno su je se dojmili”, napisala je Pat. Ta je žena brzo napredovala, postala nekršteni objavitelj i izrazila je želju da se krsti prvom sljedećom prilikom. Doista je velika radost pomagati iskrenim osobama  da saznaju koju nadu pruža Biblija i počnu je cijeniti!

19. Zašto je propovijedanje toliko važno?

¹⁹ Svakim novim danom sve je važnije bez odlaganja propovijedati i činiti učenike. Svake se godine tisuće osoba koje ispravno gledaju na vječni život odazove na naše propovijedanje. No “blizu je veliki dan Jehovin”, što znači da oni koji ostaju u duhovnoj tami “posrćući idu na pogubljenje” (Sef. 1:14; Izr. 24:11).

20. Što svatko od nas treba učiniti?

²⁰ Još uvijek možemo pomoći takvim osobama. No da bismo to mogli, moramo oponašati kršćane iz prvog stoljeća koji su “bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela 5:42). Ugledajmo se na njih tako da ustrajemo unatoč poteškoćama, budemo vješti u poučavanju i propovijedamo nepristrano svim ljudima! “Nemojmo posustati u činjenju dobra” jer ako ustrajemo, imat ćemo Božje priznanje i mnoštvo blagoslova (2. Tim. 4:2; pročitaj Galaćanima 6:9).