EVANĐELJE po Marku najkraće je od četiri Evanđelja. Napisao ga je Ivan Marko oko 30 godina nakon što je Isus Krist umro i uskrsnuo. Marko je dinamičnim stilom izvještavao o mnogim uzbudljivim događajima koji su se odigrali tijekom tri i pol godine Isusove službe.

Svoje je Evanđelje očigledno napisao za ne-Židove, prvenstveno za Rimljane, a Isusa je prikazao kao Sina Božjeg koji je čudotvorac i revni propovjednik. Naglasak je stavio na Isusova djela, a ne na njegova učenja. Razmatranje Evanđelja po Marku ojačat će našu vjeru u Mesiju i potaknut će nas da gorljivo objavljujemo Božju poruku u službi propovijedanja (Hebr. 4:12).

Nakon što je u samo 14 redaka opisao službu Ivana Krstitelja i naveo da je Isus 40 dana proveo u pustinji, Marko je započeo živopisan izvještaj o Isusovoj službi u Galileji. Čestim korištenjem riječi “odmah” njegov izvještaj dobiva na dinamičnosti (Mar. 1:10, 12).

Za manje od tri godine Isus je dovršio tri propovjednička putovanja po Galileji. Markovo Evanđelje uglavnom je pisano po kronološkom redu. U njega nisu uključeni Propovijed na gori kao ni mnogi Isusovi duži govori.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:15 — Za što se “navršilo vrijeme”? Isus je rekao da se navršilo vrijeme da on započne svoju službu. Božje Kraljevstvo se približilo zato što je on kao budući Kralj bio prisutan među ljudima. Njegovo je propovijedanje moglo potaknuti osobe iskrenog srca da poduzmu potrebne korake kako bi stekli Božje odobravanje.

1:44; 3:12; 7:36 — Zašto Isus nije želio da se govori o njegovim čudima? Isus nije želio da ljudi donose zaključke na temelju senzacionalističkih ili možda netočnih informacija koje čuju, nego je želio da se sami uvjere da je on Krist i da odluke donose na temelju toga (Iza. 42:1-4; Mat. 8:4; 9:30; 12:15-21; 16:20; Luka 5:14). Iznimka je bio slučaj čovjeka iz gerazenskog kraja koji je bio opsjednut demonima. Isus mu je rekao da pođe kući i ispriča svojim rođacima što mu se dogodilo. Budući da su ljudi iz tog kraja Isusa zamolili da ode od njih, teško da bi više mogao doći u kontakt s njima. Prisustvo i svjedočanstvo čovjeka kojemu je Isus pomogao mogli su spriječiti moguću negativnu reakciju zbog gubitka svinja (Mar. 5:1-20; Luka 8:26-39).

2:28 — Zašto je Isus nazvan “Gospodarom subote”? “U Zakonu nalazimo tek sjenu budućih blagoslova”, napisao je apostol Pavao (Hebr. 10:1). Zakon je propisivao da Izraelci šest dana rade, a zatim drže dan počinka, ili subotu. Isus je na taj dan izliječio mnoge ljude. Time je bilo predočeno da će tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, nakon što bude okončana Sotonina tiranska vlast, nastupiti vrijeme počinka i mira te da će ljudi dobiti i druge blagoslove. Zbog toga je Kralj tog Kraljevstva ujedno i “Gospodar subote” (Mat. 12:8; Luka 6:5).

3:5; 7:34; 8:12 — Kako je Marko mogao znati pojedinosti o tome kako se Isus  osjećao u nekim trenucima? Marko nije bio jedan od 12 apostola ni Isusov blizak suradnik. Prema predaji, Marku je njegov bliski suradnik, apostol Petar, prenio mnogo informacija koje nalazimo u njegovom Evanđelju (1. Petr. 5:13).

6:51, 52 — Što je “značilo čudo s kruhovima” koje Isusovi učenici nisu razumjeli? Samo nekoliko sati prije toga Isus je nahranio 5 000 muškaraca te žene i djecu sa samo pet kruhova i dvije ribe. Vidjevši “čudo s kruhovima”, Isusovi su učenici trebali razumjeti da mu Jehova Bog daje moć da čini čuda (Mar. 6:41-44). Da su shvatili koliku je moć Isus dobio, ne bi ih toliko iznenadilo čudo koje je učinio kad je hodao po vodi.

8:22-26 — Zašto je Isus postepeno vratio vid slijepom čovjeku? Isus je to možda učinio iz obzirnosti. Postepenim vraćanjem vida čovjek koji je navikao na mrak mogao se lakše priviknuti na Sunčevu svjetlost.

Pouke za nas:

2:18; 7:11; 12:18; 13:3 Marko objašnjava običaje, izraze, vjerovanja i lokacije s kojima možda nisu bili upoznati čitatelji koji nisu bili Židovi. Objasnio je da farizeji “običavaju postiti”, da je korban nešto što je “određeno za dar Bogu”, da saduceji “kažu da nema uskrsnuća” i da je hram bio smješten nasuprot Maslinskoj gori. Budući da je rodoslovlje Mesije zanimalo prvenstveno Židove, on ga je posve izostavio. Time nam je dao dobar primjer jer i mi u službi propovijedanja ili u govorima na skupštinskim sastancima trebamo uzeti u obzir porijeklo ljudi koji nas slušaju.

3:21 Isusovi rođaci nisu povjerovali u njega. Zato on razumije osobe čiji članovi obitelji nisu Jehovini svjedoci, već im se protive ili ih ismijavaju zbog njihove vjere.

3:31-35 Isus je prilikom svog krštenja postao Božji duhovni Sin, a “gornji Jeruzalem” bio je njegova majka (Gal. 4:26). Od tada su Isusu njegovi učenici bili bliži i dragocjeniji nego njegova tjelesna obitelj. Iz toga učimo da duhovne stvari trebamo stavljati na prvo mjesto u svom životu (Mat. 12:46-50; Luka 8:19-21).

8:32-34 Brzo prepoznajmo pogrešne savjete da mislimo na sebe, da se ne žrtvujemo previše i nemojmo ih slušati. Kristov sljedbenik mora biti spreman “odreći se sebe”, odnosno odreći se sebičnih želja i ciljeva. Mora biti spreman “uzeti mučenički stup svoj”, što znači da, ako to bude potrebno, mora podnositi bol, poniženje ili progonstvo te čak umrijeti zbog svoje vjere. Isto tako, on mora ustrajno ići za Isusom,  mora prihvatiti njegov način života. Biti učenik Isusa Krista znači razviti i sačuvati samopožrtvovan duh kakav je i on sam imao (Mat. 16:21-25; Luka 9:22, 23).

9:24 Ne bi nas trebalo biti sram govoriti drugima o svojoj vjeri ni moliti se za više vjere (Luka 17:5).

Krajem 32. n. e. Isus je došao “u rubno područje Judeje i na onu stranu Jordana”, a narod je opet došao k njemu (Mar. 10:1). Nakon što je propovijedao u tom kraju, krenuo je u Jeruzalem.

Osmog nisana nalazio se u Betaniji. Dok je objedovao, došla je jedna žena i izlila mu mirisno ulje na glavu. Događaji od njegovog svečanog ulaska u Jeruzalem do njegovog uskrsnuća navedeni su kronološkim redom.

Odgovori na biblijska pitanja:

10:17, 18 — Zašto je Isus ispravio čovjeka koji ga je nazvao “Učitelju dobri”? Odbivši tu laskavu titulu, Isus je pokazao da najveća čast pripada pravom Bogu, Jehovi, koji je izvor sveg dobra. Osim toga, Isus je skrenuo pažnju na jednu temeljnu istinu — jedino Jehova Bog, Stvoritelj svega, ima pravo odrediti što je ispravno, a što neispravno (Mat. 19:16, 17; Luka 18:18, 19).

14:25 — Što je Isus mislio kad je svojim vjernim apostolima rekao: “Više neću piti od roda trsova do onoga dana kad ga budem pio novoga u kraljevstvu Božjem”? Isus nije želio reći da na nebu ima vina. No budući da vino ponekad predočava veselje, Isus je ukazivao na radosno vrijeme kada će u Kraljevstvu biti zajedno sa svojim uskrsnulim pomazanim sljedbenicima (Psal. 104:15; Mat. 26:29).

14:51, 52 — Tko je bio mladić koji je “pobjegao oskudno odjeven”? Budući da samo Marko izvještava o tome, možemo zaključiti da je to bio on sam.

15:34 — Da li Isusove riječi: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” dokazuju da mu je nedostajalo vjere? Ne dokazuju. Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi što je Isusa navelo da to kaže, njegove riječi mogle bi ukazivati na to da je znao da je Jehova prestao štititi svog Sina kako bi njegova vjernost bila u potpunosti ispitana. Isto tako, moguće je da je Isus to rekao zato što je želio ispuniti ono što je u Psalmu 22:1 bilo prorečeno za njega (Mat. 27:46).

Pouke za nas:

10:6-9 Bog želi da bračni drugovi ostanu zajedno. Zato umjesto da nepromišljeno traže razvod, muževi i žene trebaju primjenjivati biblijska načela kako bi riješili sve probleme koji se mogu pojaviti u braku (Mat. 19:4-6).

12:41-44 Primjer siromašne udovice uči nas da trebamo nesebično podupirati obožavanje pravog Boga.