1, 2. Što Biblija kaže o razumnosti i zašto je važno postupati razumno?

JEHOVA, naš nebeski Otac pun ljubavi, neizmjerno je mudar. Kao njegova stvorenja, mi želimo da nas on vodi kroz život (Psal. 48:14). Kršćanski učenik Jakov napisao je da je “mudrost odozgo prije svega čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna” (Jak. 3:17).

² “Neka razumnost vaša bude poznata svim ljudima”, potiče nas apostol Pavao * (Filip. 4:5). Isus Krist je Gospodar i Poglavar kršćanske skupštine (Efež. 5:23). Zato je važno da svi mi budemo podložni Kristovom vodstvu te da poput njega budemo razumni i uravnoteženi u svom ophođenju s drugima.

3, 4. (a) Navedi primjere koji pokazuju zašto je dobro biti razuman odnosno ne inzistirati na svojim pravima. (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

³ Kad smo spremni popustiti i podložiti se pravovaljanom autoritetu onda kad je to prikladno, postupamo razumno. Takva razumnost donosi mnoge pozitivne rezultate. Navest ćemo dva primjera. Nakon što je u Velikoj Britaniji spriječen planirani teroristički napad, većina putnika spremno se počela pridržavati zabrane unošenja u zrakoplov određenih predmeta koje se prije smjelo unositi, uviđajući razumnost uvođenja takvih mjera. Zahvaljujući tome svi su se osjećali sigurnije. Kad vozimo automobil, ponekad moramo usporiti i voziti brzinom manjom od one koja nam je po zakonu dopuštena kako ne bi došlo do prometne nesreće.

⁴ Mnogima od nas nije uvijek lako postupati razumno. Stoga ćemo razmotriti kako nam u tome mogu pomoći ispravni motivi, ispravan stav prema autoritetu i uravnoteženost u svim područjima života.

5. Što je pod Mojsijevim zakonom roba moglo potaknuti da nastavi služiti svom gospodaru?

⁵ Jedan primjer iz pretkršćanskog vremena može nam pokazati što je ispravan motiv za iskazivanje podložnosti, koja je važno obilježje razumnosti. Pod Mojsijevim zakonom Hebreji koji su postali robovi trebali su biti oslobođeni sedme godine svog robovanja ili u jubilarnoj godini, ovisno o tome što bi došlo prije. No onaj tko je to želio, mogao je ostati rob. (Pročitaj 2. Mojsijevu 21:5, 6.) Što bi roba moglo potaknuti na takvu odluku? Ljubav bi ga potakla da ostane rob i nastavi služiti svom obzirnom gospodaru.

6. Kakva je uloga ljubavi u našem služenju Bogu i pokazivanju nesebičnosti prema drugima?

⁶ Slično tome, i nas ljubav prema Jehovi potiče da mu predamo svoj život i živimo u skladu sa svojim predanjem (Rim. 14:7, 8). “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške”, napisao je apostol Ivan (1. Ivan. 5:3). Ljubav ne gleda svoju korist (1. Kor. 13:4, 5). Ljubav prema bližnjem potiče nas da u ophođenju s drugim ljudima budemo nesebični i da njihove interese stavljamo ispred svojih. Takvo je postupanje razumno. Umjesto da dozvolimo da nas vodi sebičnost, mi mislimo na druge (Filip. 2:2, 3).

7. Koju ulogu u našoj službi ima obazrivost?

 ⁷ Osim toga, razumnost nam nalaže da svojim govorom i postupcima ne navodimo druge na spoticanje (Efež. 4:29). Ljubav će nas potaknuti da ne činimo ništa čime bismo ljude drugog porijekla ili kulture spriječili da napreduju u služenju Jehovi. To često od nas zahtijeva da budemo obazrivi. Naprimjer, misionarke koje su navikle šminkati se ili nositi najlonke odriču se toga ako se u području u kojem služe to smatra nepristojnim i ako time druge navode na spoticanje (1. Kor. 10:31-33).

8. Kako nam ljubav prema Bogu pomaže da se “vladamo kao manji”?

⁸ Ljubav prema Jehovi pomaže nam da pobijedimo ponos. Nakon što je među njegovim učenicima izbila svađa o tome tko je od njih najveći, Isus je među njih postavio jedno dijete. Rekao je: “Tko god prima ovo dijete u ime moje, prima i mene, a tko god prima mene, prima i onoga koji me poslao. Jer tko se među svima vama vlada kao manji, taj je velik” (Luka 9:48; Mar. 9:36). Možda nam je jako teško “vladati se kao manji”. Naslijeđena nesavršenost i naginjanje ponosu mogu u nama stvarati želju za isticanjem, no poniznost će nam pomoći da postupamo razumno i dajemo prednost drugima (Rim. 12:10).

9. Što moramo priznavati da bismo bili podložni?

⁹ Da bismo mogli biti podložni i time iskazivati razumnost, moramo priznavati autoritet onih koje je Bog postavio nad nama. Svi pravi kršćani trebaju uvažavati važno načelo podložnosti. Apostol Pavao je to jasno dao do znanja Korinćanima kad im je rekao: “Želim da znate da je svakome muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog” (1. Kor. 11:3).

10. Što pokazujemo time što smo podložni Jehovi?

¹⁰ Svojom podložnošću Bogu pokazujemo da se uzdamo u njega i da mu vjerujemo kao svom Ocu punom ljubavi. On zna sve što se događa u našem životu i može nas odgovarajuće nagraditi za naš trud. Dobro je sjetiti se toga kad se drugi s nama ne ophode s poštovanjem ili se naljute i planu. Pavao je napisao: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!” Taj je savjet još više naglasio kad je dao sljedeću uputu: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rim. 12:18, 19).

11. Kako možemo pokazati da smo podložni Kristu kao Poglavaru skupštine?

¹¹ I u kršćanskoj skupštini moramo poštovati autoritet koji je postavio Bog. Prvo poglavlje Otkrivenja opisuje Isusa Krista kako u desnici drži “zvijezde” skupština (Otkr. 1:16, 20). Općenito govoreći, te “zvijezde” predočavaju starješinstva, odnosno nadglednike u skupštinama. Ti nadglednici podložni su Kristovom vodstvu i oponašaju Krista tako što su razumni i obzirno se ophode s drugima. Svi u skupštini podložni su “vjernom i  razboritom robu” kojeg je Isus postavio da daje duhovnu hranu u pravo vrijeme (Mat. 24:45-47). Kad spremno proučavamo literaturu koju taj rob objavljuje i primjenjujemo ono što naučimo iz nje, pokazujemo da smo podložni Kristu kao Poglavaru skupštine, a time doprinosimo njenom miru i jedinstvu (Rim. 14:13, 19).

12. Zašto možemo reći da naša podložnost autoritetu ima granice?

¹² Premda razumnost podrazumijeva da smo podložni autoritetu, to ne znači da ćemo pogaziti svoju vjeru ili prekršiti biblijska načela. Kakav su stav imali prvi kršćani kad su im vjerski vođe zapovjedili da prestanu naučavati u Isusovo ime? Petar i ostali apostoli odvažno su rekli: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” (Djela 4:18-20; 5:28, 29). Zato kad nas vlasti pokušavaju prisiliti da prestanemo propovijedati dobru vijest, mi to ne činimo, iako možemo taktično prilagoditi svoje metode svjedočenja. Ako postoje ograničenja u vezi sa svjedočenjem od kuće do kuće, možemo pokušati na druge načine doći do ljudi i tako nastaviti izvršavati zapovijed koju smo dobili od Boga. Slično tome, kad vlasti zabrane sastanke, mi se diskretno sastajemo u malim grupama (Rim. 13:1; Hebr. 10:24, 25).

13. Što je Isus rekao o podložnosti onima koji imaju autoritet?

¹³ U svojoj Propovijedi na gori Isus je naglasio da se moramo podložiti autoritetu: “Ako se tko hoće suditi s tobom i domoći se donje haljine tvoje, prepusti mu i gornju. I ako te netko tko ima tu ovlast prisili da ideš jednu milju, idi s njim dvije” (Mat. 5:40, 41). * Iz obzira i želje da pomognemo drugima, učinit ćemo i više nego što se traži od nas (1. Kor. 13:5; Titu 3:1, 2).

14. Zašto nikada ne bismo smjeli popustiti otpadništvu?

¹⁴ No u nastojanju da pokažemo da smo razumni i spremni popustiti nikada ne bismo smjeli otići tako daleko da počnemo popuštati otpadnicima. Moramo zadržati jasan, odlučan stav prema otpadništvu kako bismo sačuvali čistoću istine i jedinstvo skupštine. Pavao je o “lažnoj braći” napisao: “Ni načas im nismo popustili, nismo im se pokorili, da bi istina dobre vijesti ostala kod vas” (Gal. 2:4, 5). Otpadništvo se rijetko pojavljuje u skupštini, ali kad se pojavi, odani kršćani čvrsto zastupaju ono što je ispravno.

15. Kako kršćanski nadglednici mogu pokazati da su spremni popustiti kad se sastanu?

¹⁵ Jedan od preduvjeta koje moraju zadovoljiti braća koja žele biti imenovana za nadglednike jest i taj da budu razumni, što između ostaloga znači da budu spremni popustiti. Pavao je napisao: ‘Nadglednik treba biti razuman [“spreman popustiti”, bilješka]’ (1. Tim. 3:2, 3). To je naročito važno kad se imenovana braća sastaju kako bi rješavala skupštinske stvari. Prije nego donesu odluku, svaki od njih može jasno iznijeti svoje mišljenje, iako nije neophodno da svatko nešto kaže. Tijekom razgovora pojedinci mogu promijeniti svoje mišljenje nakon što drugi istaknu pojedina biblijska načela koja su povezana s onim o čemu razgovaraju. Umjesto da se protivi drugima i inzistira na svom gledištu, zreli starješina bit će spreman popustiti. Možda su na početku razgovora postojala oprečna gledišta, no molitva i razmišljanje promiču jedinstvo među skromnim i razumnim starješinama (1. Kor. 1:10; pročitaj Efežanima 4:1-3).

16. Koji stav mora imati kršćanski nadglednik?

¹⁶ Kad obavlja svoje zadatke, starješina bi trebao postupati razumno i uvijek se držati teokratskog reda. Takav stav mora imati i  dok se poput pastira brine za stado, jer će mu tako biti lakše pokazivati obzirnost i blagost prema drugima. “Pasite Božje stado koje vam je povjereno — ne na silu, nego dragovoljno; ne radi nepoštenog dobitka, nego gorljivo”, napisao je Petar (1. Petr. 5:2).

17. Kako svi u skupštini mogu pokazivati ispravan stav u svom ophođenju s drugima?

¹⁷ Ostarjeli članovi skupštine zahvalni su na korisnoj pomoći mlađih i s njima se ophode s poštovanjem, a mladi poštuju starije koji već mnogo godina služe Jehovi (1. Tim. 5:1, 2). Starješine nastoje pronaći sposobnu braću kojoj mogu povjeriti određene dužnosti i uče ih kako pomagati Božjem stadu (2. Tim. 2:1, 2). Svaki kršćanin treba cijeniti Pavlov nadahnuti savjet: “Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni — jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to položiti račun — kako bi to činili radosno, a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Hebr. 13:17).

18. Zašto članovi obitelji trebaju biti podložni i spremni popustiti?

¹⁸ Razumnost igra važnu ulogu i u obitelji. Članovi obitelji trebaju biti podložni i spremni popustiti. (Pročitaj Kološanima 3:18-21.) Biblija govori o ulozi svakog člana kršćanske obitelji. Muž je glava ženi i prvenstveno je on odgovoran za odgajanje djece. Žena mora priznavati i poštovati autoritet svog muža, a djeca moraju biti poslušna roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu. Svaki član može doprinijeti jedinstvu i miru u obitelji ako postupa razumno te ako je spreman popustiti onda kada je to ispravno. Biblija sadrži primjere koji nam razjašnjavaju što razumnost podrazumijeva.

19, 20. (a) Na temelju Elijevog primjera objasni zašto onaj tko je previše popustljiv ne postupa razumno. (b) Kako je Jehova u svom ophođenju s anđelima iskazao razumnost? (c) Što mogu roditelji naučiti iz tih primjera?

¹⁹ Onaj tko je previše popustljiv ne postupa razumno. Navedimo jedan primjer. Kad je Samuel bio dječak, Eli je služio kao veliki svećenik u Izraelu. Međutim, njegovi sinovi Hofnije i Pinhas bili su “nevaljali ljudi” i “nisu marili za Jehovu”. Eli je čuo da se o njima loše govori i da čine blud sa ženama koje su služile na ulazu u šator sastanka. Što je poduzeo? Rekao im je da se za čovjeka koji zgriješi Jehovi nema tko zauzeti. No nije ih  ukorio ni kaznio. Zato su oni nastavili činiti zlo. Jehova je na koncu s pravom zaključio da su zaslužili smrt. Kad je Eli čuo za njihovu smrt, i on je umro. Kakav žalostan kraj! Eli je očito pogriješio jer je bio previše popustljiv prema sinovima i tolerirao je njihovo neispravno postupanje (1. Sam. 2:12-17, 22-25, 34, 35; 4:17, 18).

²⁰ Razmotrimo sada primjer razumnog postupanja u obiteljskom krugu — Božje ophođenje s njegovim anđeoskim sinovima. Prorok Mikaja je u zadivljujućoj viziji vidio Jehovu i njegove anđele okupljene na nebu. Jehova ih je upitao tko od njih može prevariti zlog izraelskog kralja Ahaba i uzrokovati njegovu propast. Nakon toga je poslušao prijedloge svojih duhovnih sinova. Potom je jedan anđeo rekao da će on to učiniti. Jehova ga je upitao kako će to ostvariti. Zadovoljan odgovorom, zapovjedio je anđelu da učini kako je naumio (1. Kralj. 22:19-23). Zar ne bismo i mi mogli iz ovog primjera izvući pouku i naučiti uvažavati mišljenje ostalih članova svoje obitelji te biti razumni i uravnoteženi? Kršćanin koji je suprug i otac trebao bi uzimati u obzir ideje i prijedloge svoje žene i djece. S druge strane, nakon što žena i djeca iznesu svoje mišljenje ili želje, trebaju biti spremni prihvatiti ono što kaže glava obitelji, jer on prema Bibliji ima pravo donijeti konačnu odluku.

21. Što ćemo vidjeti u sljedećem članku?

²¹ Zar nismo zahvalni Jehovi što nas iz ljubavi opominje da budemo razumni i uravnoteženi? (Psal. 119:99). U sljedećem članku vidjet ćemo kako nam takvo postupanje pomaže da imamo sretan brak.