1. Što se sve može smatrati vrijednim “imetkom” koji posjedujemo i kako to možemo najbolje koristiti?

SVI mi posjedujemo mnogo toga što je vrijedno. To može biti određena mjera zdravlja i snage koju imamo, urođena sposobnost zdravog rasuđivanja ili financijska sredstva. Budući da ljubimo Jehovu, sve što posjedujemo rado koristimo u njegovoj službi i tako uvažavamo nadahnuti savjet: “Iskazuj čast Jehovi imetkom svojim” (Izr. 3:9).

2. Koje upozorenje Biblija daje u vezi s onim što je bezvrijedno i kako ga se može doslovno primijeniti?

² S druge strane, Biblija nas upozorava da ne rasipamo svoj imetak na ono što je bezvrijedno. U vezi s time razmotri riječi iz Mudrih izreka 12:11: “Tko obrađuje zemlju svoju, nasitit će se kruha, a tko trči za onim što je bezvrijedno, nerazuman je.” Nije teško shvatiti doslovnu poruku te izreke. Ako netko svoje vrijeme i snagu troši na naporan rad jer želi zadovoljiti potrebe svoje obitelji, vjerojatno će to njegovoj obitelji omogućiti prilično siguran život (1. Tim. 5:8). Međutim, ako svoj imetak troši na ono što je bezvrijedno, pokazuje da je “nerazuman”, ili kako kaže bilješka, da “nema razborito srce”, odnosno da ne zna uravnoteženo prosuđivati i da nema ispravnu motivaciju. Takav će se čovjek vjerojatno naći u oskudici.

3. Kako se biblijsko upozorenje o bezvrijednim ciljevima može primijeniti na naše služenje Bogu?

³ No što ako načelo iz te izreke primijenimo na naše služenje Bogu? Tada razumijemo da kršćanin koji revno i vjerno služi Jehovi osjeća pravu sigurnost. Može biti uvjeren da će ga Bog već sada blagosloviti, a ima i sigurnu nadu u budućnost (Mat. 6:33; 1. Tim. 4:10). No kršćanin koji je zaokupljen onim što je bezvrijedno dovodi u pitanje svoj odnos s Jehovom i nadu u vječni život. Što možemo učiniti da nam se to ne bi dogodilo? Moramo prepoznati sve ono što je u našem životu “bezvrijedno” i odlučno se kloniti toga. (Pročitaj Titu 2:11, 12.)

4. Na što se, općenito uzevši, odnosi izraz “ono što je bezvrijedno”?

⁴ No na što se odnosi izraz “ono što je bezvrijedno”? Općenito uzevši, to može biti sve što nas odvraća od služenja Jehovi cijelom dušom. Naprimjer, to mogu biti različiti oblici zabave. Naravno, zabava ima svoje mjesto u našem životu, ali ako previše vremena trošimo na nju, i to nauštrb teokratskih aktivnosti, ona postaje bezvrijedna i počinje štetno djelovati na našu duhovnost (Prop. 2:24; 4:6). Da bi to izbjegao, kršćanin nastoji biti uravnotežen tako da pazi kako koristi svoje dragocjeno vrijeme. (Pročitaj Kološanima 4:5.)  No postoji više toga što je bezvrijedno, a puno je opasnije od rekreacije i zabave. U to između ostalog spadaju lažni bogovi.

5. Na što se u Bibliji često odnosi riječ “bezvrijedan”?

⁵ Zanimljivo je da se riječ “bezvrijedan” u većini biblijskih redaka u kojima se pojavljuje odnosi na lažne bogove. Naprimjer, Jehova je rekao Izraelcima: “Ne pravite sebi bezvrijednih bogova, ne podižite sebi rezane likove ni obredne stupove i ne postavljajte u svojoj zemlji kamenove ukrašene slikama da se pred njima klanjate” (3. Mojs. 26:1). Kralj David je napisao: “Velik je Jehova i dostojan hvale najveće, treba ga se bojati više od svih drugih bogova. Jer bezvrijedni su svi bogovi naroda drugih, a Jehova je načinio nebesa” (1. Ljet. 16:25, 26).

6. Zašto su lažni bogovi bezvrijedni?

⁶ Kao što je David rekao, okruženi smo dokazima Jehovine uzvišenosti (Psal. 139:14; 148:1-10). Izraelci su imali posebnu čast da budu u savezu s Jehovom. Doista je bilo nerazumno što su ga odbacili i počeli se klanjati rezanim likovima i obrednim stupovima! U vrijeme nevolje njihovi su se lažni bogovi pokazali posve bezvrijednima, nesposobnima da izbave sami sebe, a kamoli svoje štovatelje (Suci 10:14, 15; Iza. 46:5-7).

7, 8. Kako “bogatstvo” može nekome postati bog?

⁷ I danas se u mnogim zemljama ljudi klanjaju likovima koje je načinio čovjek, a ti su bogovi beskorisni jednako kao što su bili u prošlosti (1. Ivan. 5:21). Međutim, Biblija kaže da ljudima još nešto osim likova može zauzeti mjesto boga. Uzmimo za primjer sljedeće Isusove riječi: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Mat. 6:24).

⁸ Kako “bogatstvo” nekome može postati bog? Navest ćemo jedan primjer iz vremena starih Izraelaca. Kamen koji je ležao u polju mogao se koristiti za gradnju kuće ili zida. S druge strane, ako bi bio postavljen kao “obredni stup” ili “kamen ukrašen slikama”, Jehovin bi narod navodio na spoticanje (3. Mojs. 26:1). Slično tome, novac sam po sebi nije loš. Potreban nam je da bismo preživjeli, a i možemo ga dobro iskoristiti za služenje Jehovi (Prop. 7:12; Luka 16:9). No ako nam zarađivanje postane važnije od naše kršćanske službe, tada novac takoreći postaje naš bog. (Pročitaj 1. Timoteju 6:9, 10.) U ovom svijetu u kojem je ljudima jako stalo do toga da se obogate, moramo se truditi sačuvati uravnoteženo gledište o novcu (1. Tim. 6:17-19).

9, 10. (a) Kako kršćani gledaju na obrazovanje? (b) Zašto visoko obrazovanje može biti opasno?

⁹ Još jedan primjer nečega što je korisno, no može postati bezvrijedno, jest obrazovanje. Mi želimo da naša djeca steknu kvalitetno obrazovanje kako bi mogla zarađivati za život. Što je još važnije, kvalitetna naobrazba kršćaninu omogućava da čita Bibliju s razumijevanjem, razmišlja o problemima i donosi ispravne zaključke te da prenosi biblijske istine na jasan i uvjerljiv način. Stjecanje dobrog obrazovanja iziskuje vrijeme, ali to je mudro utrošeno vrijeme.

¹⁰ No što je s visokim obrazovanjem koje se stječe na fakultetima ili sveučilištima? Velik broj ljudi smatra ga važnim korakom koji vodi do uspjeha. No mnogi koji se odluče na taj korak na kraju usvoje štetna gledišta koja propagira ovaj svijet. Takvo obrazovanje mladima oduzima dragocjene godine koje bi mogli bolje iskoristiti u Jehovinoj službi (Prop. 12:1). Činjenica je, što nas i ne treba previše iznenaditi, da u zemljama s velikim brojem fakultetski obrazovanih ljudi sve manje njih vjeruje u Boga. Kršćanin sigurnost  u ovom svijetu ne traži u visokom obrazovanju, već se uzda u Jehovu (Izr. 3:5).

11, 12. Zašto je Pavao rekao za neke: “Bog su im želje tijela”?

¹¹ U svojoj poslanici Filipljanima apostol Pavao je ukazao na još nešto što može nekome postati bog. O nekima koji su ranije bili njegovi suvjernici rekao je: “Mnogi — često sam o njima govorio, a i sada plačući o njima govorim — žive kao neprijatelji Kristova mučeničkog stupa. Svršetak im je propast, bog su im želje tijela (...) i misle na ono što je zemaljsko” (Filip. 3:18, 19). U kom su smislu tim ljudima bog bile “želje tijela”, odnosno “trbuh”, prema doslovnom prijevodu tog grčkog izraza?

¹² Izgleda da je tim pojedincima koje je Pavao poznavao postalo važnije ugoditi željama tijela nego služiti Jehovi zajedno s njim. Neki su možda doslovno toliko pretjerivali s hranom ili pićem da su postali izjelice ili pijanice (Izr. 23:20, 21; usporedi 5. Mojsijevu 21:18-21). Drugi su možda odlučili u potpunosti iskoristiti prilike koje su im se nudile u tadašnjem svijetu, i to ih je odvratilo od služenja Jehovi. Nemojmo nikada dozvoliti da težeći za lagodnijim životom izgubimo revnost u služenju Jehovi (Kol. 3:23, 24).

13. (a) Što je lakomost i kako ju je Pavao opisao? (b) Kako možemo izbjeći lakomost?

¹³ Pavao je o štovanju lažnih bogova govorio u još jednom kontekstu. Napisao je: “Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u udovima vašim: blud, nečistoću, spolnu požudu, zlu želju i lakomost, koja je idolopoklonstvo” (Kol. 3:5). Lakomost je jaka želja za nečim što nam ne pripada. Može se odnositi na materijalne stvari, a čak i na nedopuštene spolne želje (2. Mojs. 20:17). Pomisao na to da su takve želje jednake idolopoklonstvu, štovanju lažnih bogova, doista navodi čovjeka na razmišljanje. Isus je upotrijebio upečatljiv primjer kako bi pokazao da takve neispravne želje trebamo zatomiti pod svaku cijenu (Pročitaj Marka 9:47; 1. Ivan. 2:16).

14, 15. (a) Što se u Jeremijino vrijeme pokazalo bezvrijednim i mnoge odvelo u propast? (b) Zašto su Mosijeve riječi bile dragocjene?

¹⁴ Bezvrijedne mogu biti i riječi. Naprimjer, Jehova je rekao Jeremiji: “Laž prorokuju ti proroci u ime moje. Nisam ih poslao niti sam im zapovijed kakvu dao niti im što rekao. Lažna viđenja, gatanje, riječi isprazne i prijevare iz srca svojega oni vam proriču” (Jer. 14:14). Ti lažni proroci tvrdili su da govore u Jehovino ime, no zapravo su promicali vlastite ideje, svoju mudrost. Zato su njihove riječi bile isprazne i bezvrijedne te su u duhovnom pogledu bile jako opasne. Tijekom napada babilonske vojske 607. pr. n. e. mnogima koji su poslušali te isprazne riječi život je neočekivano došao kraju.

 ¹⁵ Za razliku od toga, Mojsije je rekao Izraelcima: “Usadite u srce svoje sve riječi kojima vas danas opominjem (...). Jer za vas to nije prazna riječ, nego vam ona znači život, i držeći riječ ovu produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete” (5. Mojs. 32:46, 47). Mojsijeve riječi nadahnuo je Bog. Zato su one bile vrlo vrijedne, bile su od životne važnosti za Izraelce. Oni koji su ih poslušali živjeli su dugo i uživali su blagostanje. Uvijek odbacujmo bezvrijedne i isprazne riječi, a prihvaćajmo dragocjene riječi istine!

16. Kako gledamo na izjave znanstvenika koje se kose s Božjom Riječi?

¹⁶ Čuju li se i danas isprazne riječi? Čuju. Naprimjer, neki znanstvenici kažu da teorija evolucije i otkrića u drugim granama znanosti dokazuju da više nije potrebno vjerovati u Boga te da nam priroda daje odgovor na sve. Trebaju li nas zabrinuti takve drske izjave? Naravno da ne trebaju! Ljudska mudrost razlikuje se od Božje (1. Kor. 2:6, 7). Međutim, kad se ljudska učenja kose s onim što kaže Bog, znamo da su uvijek pogrešna isključivo ljudska učenja. (Pročitaj Rimljanima 3:4.) Unatoč napretku na nekim područjima znanosti, Biblija je i dalje u pravu kad o ljudskoj mudrosti kaže: “Mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.” U usporedbi s Božjom neizmjernom mudrosti, ljudska su razmišljanja isprazna (1. Kor. 3:18-20).

17. Kako treba gledati na ono što govore vođe crkava kršćanstva i otpadnici?

¹⁷ Isprazne riječi mogu se čuti i od vjerskih vođa svijeta kršćanstva. Oni tvrde da govore u Božje ime, no većina onoga što kažu ne temelji se na Bibliji i njihove su riječi zapravo bezvrijedne. I otpadnici govore isprazne riječi, tvrdeći da su mudriji od “vjernog i razboritog roba” kojeg je postavio Isus (Mat. 24:45-47). Međutim, otpadnici iznose vlastitu mudrost, a njihove su riječi bezvrijedne, kamen spoticanja svakome tko ih sluša (Luka 17:1, 2). Što možemo učiniti da nas ne bi zaveli?

18. Kako možemo primijeniti savjet iz 1. Ivanove 4:1?

¹⁸ Ostarjeli apostol Ivan dao je koristan savjet o tome. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:1.) U skladu s njegovim savjetom, u službi propovijedanja ljude uvijek potičemo da provjere slaže li se ono što su naučili s onim što kaže Biblija. To je dobro mjerilo i za nas. Ako čujemo izjave kojima se kritizira istina ili ocrnjuje skupštinu, starješine ili bilo koga od naše braće, mi ih ne bismo smjeli uzimati  zdravo za gotovo. Umjesto toga, trebamo se upitati: “Da li onaj tko iznosi takve tvrdnje postupa u skladu s Biblijom? Doprinose li one ispunjenju Jehovinog nauma? Promiču li mir u skupštini?” Sve izjave koje razaraju naše bratstvo umjesto da ga izgrađuju doista su bezvrijedne (2. Kor. 13:10, 11).

19. Kako starješine mogu biti sigurni da njihove riječi nisu isprazne?

¹⁹ U vezi s ispraznim riječima i starješine izvlače važnu pouku. Kad god trebaju dati savjet, oni su svjesni toga da je njihovo znanje ograničeno i ne uzimaju si za pravo da daju savjete samo na temelju vlastitog iskustva. Oni bi uvijek trebali ukazivati na Bibliju. Mudro pravilo kojeg se dobro držati nalazi se u riječima apostola Pavla: “Ne idite preko onoga što je napisano” (1. Kor. 4:6). Starješine ne idu preko onoga što je zapisano u Bibliji. U proširenom smislu, oni ne idu preko biblijskih savjeta zapisanih u publikacijama vjernog i razboritog roba.

20. Kako se možemo kloniti onoga što je bezvrijedno?

²⁰ Sve ono što je bezvrijedno — bilo da se radi o štovanju raznih “bogova”, ispraznim riječima ili nečemu drugom — vrlo je opasno. Zbog toga se uvijek molimo Jehovi da nam pomogne prepoznati te bezvrijedne stvari i tražimo od njega vodstvo kako bismo ih se klonili. Kad tako postupamo, mi zapravo kažemo isto što i psalmist: “Odvrati oči moje da ne gledaju ono što je bezvrijedno, sačuvaj me na životu na putu svojemu!” (Psal. 119:37). U sljedećem članku vidjet ćemo kako nam još koristi Jehovino vodstvo.