APOSTOL Pavao savjetovao je sukršćane: “Činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri” (Gal. 6:10). I mi danas uvažavamo tu uputu iz Božje nadahnute Riječi i tražimo načine kako bismo činili dobro svojim suvjernicima. Među one kojima je zaista potrebno da im skupština pokloni ljubav i pažnju, a koji su to i zaslužili, spadaju i naša draga ostarjela braća i sestre koji žive u domovima umirovljenika i sličnim ustanovama za njegu starijih i onemoćalih osoba.

Istina, u nekim je zemljama običaj da se obitelj kod kuće brine za ostarjele roditelje. U drugim pak mnogi ostarjeli često ovise o skrbi koju mogu dobiti u domovima umirovljenika. Što možemo reći o ostarjelim kršćanima koji žive u takvim domovima? S kojim se poteškoćama suočavaju? Kako se mogu nositi sa svojim problemima ako nemaju podršku obitelji? Kako im kršćanska skupština može pomoći? Kako nama koristi to što ih redovito posjećujemo?

Kad se ostarjeli kršćani presele u dom, možda dođu na područje skupštine koja ih ne poznaje, pa ta braća možda ne razmišljaju o tome da bi ih trebali redovito posjećivati. Osim toga, u domu su vjerojatno okruženi ljudima koji imaju drugačija vjerovanja.  To našu ostarjelu braću i sestre može dovesti u težak položaj.

Naprimjer, u nekim područjima u domovima umirovljenika organiziraju se različiti vjerski obredi. Jedna je njegovateljica rekla: “Neke ostarjele Jehovine svjedoke koji imaju poteškoća s govorom u kolicima se znalo odvesti na misu, a da ih nitko nije pitao da li to uopće žele.” Osim toga, osoblje doma za rođendane, Božić ili Uskrs često pripremi poseban program kako bi ostarjeli promijenili svakodnevicu. Isto tako, nekim Jehovinim svjedocima davala se hrana koju inače ne jedu jer im to savjest ne dopušta (Djela 15:29). Ako redovito posjećujemo našu ostarjelu braću i sestre, možemo im pomoći da se nose s takvim poteškoćama.

Prvi kršćani brinuli su se za ostarjele koji nisu imali obitelj da im pomaže (1. Tim. 5:9). Slično tome, današnji nadglednici vode računa o tome da se ne zapostavi ostarjele koji žive u domovima umirovljenika na njihovom području. * Robert, koji služi kao starješina, o tome kaže: “Dobro je da nadglednici posjećuju ostarjele da vide u kakvim uvjetima žive i da se mole s njima. Skupština može uvelike doprinijeti tome da se zbrinu njihove potrebe.” Ako uzmemo vremena kako bismo posjetili ostarjele,  pokazujemo da razumijemo koliko je u Jehovinim očima važno brinuti se za one koji trebaju našu pomoć (Jak. 1:27).

Kad je to neophodno, starješine spremno organiziraju pružanje konkretne pomoći braći i sestrama koji su smješteni u domove umirovljenika na području njihove skupštine. Govoreći o tome što je ponekad potrebno poduzeti, Robert kaže: “Trebamo hrabriti ostarjelu braću i sestre da dolaze na sastanke ako mogu.” Međutim, onima koji više ne mogu ići u dvoranu starješine mogu pomoći na neki drugi način. Jacqueline, koja ima preko 80 godina i boluje od osteoartritisa, sastanke prati preko telefona. Ona kaže: “Jako mi koristi što sastanke slušam baš dok traju. Ne bih to propustila ni za što na svijetu!”

Ako neki ostarjeli kršćanin ne može ni na taj način pratiti sastanke, starješine mogu organizirati snimanje programa. Onaj tko nosi snimke braći u dom ima zgodnu priliku popričati s njima i ohrabriti ih. “Kad ostarjelima ispričamo što ima novo u skupštini, oni imaju osjećaj da su još uvijek dio naše duhovne obitelji”, kaže jedan starješina.

Nimalo ne čudi što je seljenje u dom za mnoge ostarjele stresno iskustvo te se osjećaju izgubljeno i nesigurno. Neki se zbog toga povuku u sebe. Međutim, ako našu ostarjelu braću i sestre posjetimo čim se usele u dom i damo im do znanja da ćemo im redovito pomagati, puno ćemo im pomoći da ponovno osjete unutarnji mir i budu radosni (Izr. 17:22).

Ako se brat ili sestra već pomalo gube, ne čuju dobro ili imaju drugih zdravstvenih problema koji im otežavaju normalnu komunikaciju, netko može pomisliti da nema smisla dolaziti k njima. Međutim, kad ih posjećujemo, bez obzira na to koliko nam je teško komunicirati s njima, pokazujemo da “prednjačimo u iskazivanju poštovanja” svojim suvjernicima (Rim. 12:10). Ako neki ostarjeli brat gubi kratkotrajno pamćenje, naprimjer zaboravlja što je trenutak ranije učinio ili rekao, možemo ga potaknuti da nam ispriča neke događaje iz davnije prošlosti — možda čak iz njegovog djetinjstva — ili da nam kaže kako je upoznao biblijsku istinu. Što ako mu je teško pronaći prave riječi? Pažljivo ga slušaj i kad je prikladno, nabroji dvije-tri riječi koje očito traži ili u kratkim crtama prepričaj ono što je dotad rekao i potakni ga da nastavi. Ako govori nepovezano ili ima smetnje u govoru, pa ga slabo razumiješ, pokušaj pažljivo pratiti njegov ton glasa i na temelju toga razabrati što ti želi reći.

Kad ostarjela osoba više uopće ne može govoriti, možemo se sporazumijevati na druge načine. Laurence, koja je pionirka, redovito posjećuje Madeleine, sestru koja ima 80 godina i ne može govoriti. Laurence objašnjava kako s njom komunicira: “Dok se molimo, držim je za ruku. Ona mi lagano stisne ruku i zatrepće očima kako bi mi se zahvalila za te lijepe trenutke.” Ako ostarjelu braću i sestre držimo za ruku ili ih od srca zagrlimo, to im može biti veliko ohrabrenje.

Ako redovito posjećuješ ostarjele, možeš utjecati na to koliko će se dobro osoblje doma brinuti za njih. Danièle, koja već oko 20 godina posjećuje braću i sestre u domovima umirovljenika, kaže: “Kad osoblje vidi da se neku osobu redovito posjećuje, bolje se brine za nju.” Robert, kojeg smo ranije citirali, kaže: “Osoblje je spremnije uvažiti mišljenje onoga tko redovito posjećuje neku ostarjelu osobu. Jednako poštovanje možda neće pokazati prema nekome tko to čini tek povremeno.” Budući da njegovatelji često nailaze na zahtjevne obitelji, cijene kad im se posjetioci zahvale za njihov trud.  Osim toga, ako smo u dobrim odnosima s osobljem, veća je vjerojatnost da će poštovati moralna mjerila i vjerovanja ostarjelih Jehovinih svjedoka koje njeguju.

Dobre odnose s osobljem doma možemo razviti i ako im ponudimo pomoć u jednostavnim poslovima. U nekim područjima stalni nedostatak stručnog osoblja razlog je zašto ostarjeli ne dobivaju kvalitetnu skrb. Rébecca, koja je medicinska sestra, daje jedan prijedlog: “U vrijeme obroka vlada prava gužva, pa bi to mogao biti dobar trenutak da posjetite prijatelja i pomognete mu da pojede obrok.” Slobodno upitajmo osoblje da nam kaže kako možemo pomoći.

Kad redovito posjećujemo isti dom, moći ćemo uočiti što naša ostarjela braća i sestre trebaju te im, uz dopuštenje osoblja, shodno tome i pomoći. Naprimjer, možda im u sobu možemo staviti fotografije njihovih voljenih ili dječje crteže, tako da soba izgleda vedrije. Imajući na umu dobrobit ostarjele osobe, mogli bismo joj donijeti topli kućni ogrtač ili neke od potrepština za osobnu higijenu. Ako dom ima vrt ili park, možemo li našeg brata ili sestru izvesti na svježi zrak? Laurence, koju smo ranije citirali, kaže: “Madeleine se raduje kad joj dođem svaki tjedan. Kad dovedem djecu, odmah se nasmiješi i oči joj se zasjaju!” Ako poduzmemo nešto slično, uljepšat ćemo život braći koja žive u domu umirovljenika (Izr. 3:27).

Dok redovito posjećujemo ostarjele, na ispit može doći “iskrenost naše ljubavi” (2. Kor. 8:8). Na koji način? Možda nam je teško gledati kako naš brat ili sestra sve više gube snagu. Laurence priznaje: “Madeleineino loše stanje isprva me toliko pogađalo da sam plakala nakon svakog posjeta. No uvidjela sam da nam usrdna molitva pomaže da svladamo svoje strahove i pružimo veće ohrabrenje ostarjelima.” Robert godinama posjećuje brata koji se zove Larry, a ima Parkinsonovu bolest. O njemu kaže: “Larry je toliko bolestan da ga više ništa ne razumijem dok priča. No kad se molimo zajedno, osjećam da ima vjeru.”

Naši posjeti ostarjeloj braći i sestrama ne donose korist samo njima nego i nama. Kad vidimo koliko su odlučni sačuvati blizak odnos s Jehovom iako žive među ljudima koji imaju drugačije vjerske nazore, to nas uči da i mi moramo imati vjeru i pokazivati hrabrost. To što s oduševljenjem uzimaju duhovnu hranu, iako imaju problema sa sluhom i vidom, pokazuje nam da “čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih” (Mat. 4:4). Dok uživaju u malim stvarima, kao što je dječji osmijeh ili zajednički obrok, ostarjeli nas podsjećaju na to da moramo biti zadovoljni onim što imamo. Njihova ljubav prema duhovnim vrijednostima može nam pomoći da ispravno postavimo prioritete u životu.

Da, cijela skupština ima koristi kad pomaže ostarjelima. Kako? Budući da nemoćni više ovise o ljubavi svoje braće, oni skupštini daju priliku da u većoj mjeri pokazuje samilost. Stoga bismo svi mi na brigu za ostarjele, čak i kad je treba pružati tijekom dužeg vremena, trebali gledati kao na priliku da služimo jedni drugima (1. Petr. 4:10, 11). Ako starješine prednjače u tome, pomoći će drugim članovima skupštine da shvate kako nikada ne bi smjeli zanemariti tu kršćansku dužnost (Ezek. 34:15, 16). Kad spremno i s ljubavlju pomažemo našoj ostarjeloj braći i sestrama, dajemo im do znanja da nisu zaboravljeni!