1, 2. Zašto trebamo prihvaćati Jehovino vodstvo, a ne se uzdati u svoju mudrost, i koja nam se pitanja nameću?

KAD trebamo odrediti je li nešto vrijedno ili je bezvrijedno i štetno, lako možemo pogriješiti (Izr. 12:11). Ako silno želimo učiniti nešto što ne priliči kršćanima, naše srce obično pronađe uvjerljive razloge da to i napravimo (Jer. 17:5, 9). Zato je psalmist postupio mudro kad je molio Jehovu: “Pošalji svjetlo svoje i istinu svoju! Neka me vode” (Psal. 43:3). Uzdao se u Jehovu, a ne u svoju ograničenu mudrost, i doista možemo reći da nije mogao imati bolje vodstvo. Poput psalmista, i mi bismo vodstvo trebali tražiti kod Boga.

² No zašto bismo Jehovine savjete trebali smatrati najpouzdanijima? Kad nam je njegovo vodstvo potrebno? Kakav stav trebamo imati da bismo imali korist od Jehovinog vodstva i kako nam ga on pruža? U ovom članku dobit ćemo odgovore na ta važna pitanja.

3-5. Iz kojih se razloga možemo potpuno uzdati u Jehovino vodstvo?

³ Jehova je naš nebeski Otac (1. Kor. 8:6). On jako dobro poznaje svakoga od nas i čak zna što nam je u srcu (1. Sam. 16:7; Izr. 21:2). Kralj David je rekao Bogu: “Ti znaš kad sjedam i kad ustajem, raspoznaješ misli moje  izdaleka. Jer još nema riječi na jeziku mojemu, a ti ih, Jehova, sve već znaš” (Psal. 139:2, 4). Budući da nas Jehova tako dobro poznaje, zar imamo razloga sumnjati da on zna što je najbolje za nas? Osim toga, Jehova je beskrajno mudar. On vidi sve, gleda dublje od bilo kojeg čovjeka i već na samom početku zna kakav će biti ishod neke situacije (Iza. 46:9-11; Rim. 11:33). On je “jedini mudri” (Rim. 16:27).

⁴ Isto tako, Jehova nas ljubi i uvijek želi ono što je najbolje za nas (Ivan 3:16; 1. Ivan. 4:8). Kao Bog pun ljubavi, on je velikodušan prema nama. Učenik Jakov je napisao: “Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo je, jer silazi od Oca nebeskih svjetlila” (Jak. 1:17). Bog je vrlo velikodušan prema onima koji dozvole da ih on vodi.

⁵ I na koncu, Jehova je svemoćan. Psalmist je u vezi s tim rekao: “Tko živi u skrovitom zaklonu Svevišnjega, boravište će naći u sjeni Svemogućega. Reći ću Jehovi: ‘Ti si utočište moje i tvrđava moja, Bog moj, u kojega ću se uzdati’” (Psal. 91:1, 2). Kad prihvaćamo Jehovino vodstvo, tada tražimo zaklon kod Boga koji nas neće iznevjeriti. Čak i ako doživimo protivljenje, Jehova nam pomaže. On nas neće razočarati (Psal. 71:4, 5; pročitaj Mudre izreke 3:19-26). Da, Jehova zna što je najbolje za nas, želi da to dobijemo i ima moć pružiti nam to. Doista bi bilo nerazumno zanemariti njegove savjete! No u kojim nam je situacijama potrebno Jehovino vodstvo?

6, 7. Kada nam je potrebno Jehovino vodstvo?

⁶ Božje nam je vodstvo potrebno tijekom cijelog života, od mladosti pa sve do starosti. Psalmist je rekao: “Taj je Bog naš Bog dovijeka, u svu vječnost. On će nas voditi dok ne umremo” (Psal. 48:14). Poput psalmista, mudri kršćani nikada ne prestaju tražiti Božje vodstvo.

⁷ Naravno, u nekim nam je situacijama pomoć potrebnija nego inače. Ponekad smo “u tjeskobi” jer se možda suočavamo s protivljenjem, teškom bolesti ili iznenada ostanemo bez posla (Psal. 69:16, 17). Kad se u takvim trenucima obratimo Jehovi za pomoć, osjećamo olakšanje jer smo uvjereni da će nam dati snage da ustrajemo i pružiti nam vodstvo kako bismo donosili mudre odluke. (Pročitaj Psalam 102:17.) Međutim, njegova nam je pomoć potrebna i u drugim prilikama. Naprimjer, kad svojim bližnjima propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu, potrebno nam je Jehovino vodstvo da bi naše propovijedanje bilo uspješno. A kad god  moramo donijeti neku odluku — bilo da je riječ o rekreaciji, odijevanju, druženju, zaposlenju, obrazovanju ili nečemu drugome — mudro postupamo samo ako uvažavamo Jehovine upute. Uistinu nema životne situacije u kojoj nam ne treba Jehovino vodstvo.

8. Što je Eva pokazala time što je okusila zabranjeni plod?

⁸ No ne zaboravimo da mi moramo biti spremni prihvatiti Jehovino vodstvo. Bog nas neće siliti da ga slušamo ako mi to ne želimo. Prvo ljudsko biće koje je odlučilo da neće prihvatiti Jehovino vodstvo bila je Eva, a njen primjer pokazuje kakve teške posljedice može imati takva pogrešna odluka. Prisjetimo se i što je ona svojim postupkom zapravo pokazala. Eva je okusila zabranjeni plod jer je željela “postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojs. 3:5). Time je pokazala da želi položaj koji pripada samo Jehovi i sama odlučivati što je dobro, a što zlo, umjesto da posluša njegove upute. Tako je odbacila Jehovinu vlast. Željela je biti neovisna. Njen muž Adam na jednak se način pobunio protiv Boga (Rim. 5:12).

9. Što zapravo činimo ako odbacujemo Jehovino vodstvo i zašto je to krajnje nerazumno?

⁹ Slično tome, ako ne prihvaćamo Jehovino vodstvo, ni mi ne priznajemo njegovo pravo da nam određuje što je ispravno, a što pogrešno. Uzmimo za primjer nekoga kome je prešlo u naviku gledati pornografiju. Ako ta osoba pripada kršćanskoj skupštini, ona zna koje su Jehovine upute u vezi s tim. Nečistoća se ne smije ni spominjati među kršćanima, a kamoli gledati s požudom (Efež. 5:3). Odbacujući Jehovine smjernice, takva osoba poriče da Jehova ima pravo odlučivati što je za nas dobro i odbacuje njega kao Vladara (1. Kor. 11:3). To je krajnje nerazumno jer, kao što je Jeremija rekao, “čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23).

10. Zašto slobodnu volju trebamo odgovorno koristiti?

¹⁰ Netko se možda neće složiti s Jeremijinim riječima jer smatra da nas Jehova ne bi trebao osuđivati što koristimo svoju slobodnu volju kad nam ju je već dao. No ne zaboravi da je slobodna volja dar, ali i odgovornost. Mi smo odgovorni pred Bogom za svoje riječi i postupke (Rim. 14:10). Isus je rekao: “Usta govore ono čega je srce puno.” Osim toga, rekao je: “Iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule” (Mat. 12:34; 15:19). Dakle, naše riječi i djela otkrivaju što nam je u srcu. Oni pokazuju kakve smo zapravo osobe. Iz tog razloga kršćanin koji želi postupati mudro uvijek traži Jehovino vodstvo. A Jehova na taj način vidi da je on “srca čestita” i ‘učinit će mu dobro’ (Psal. 125:4).

11. Što učimo iz povijesti Izraelaca?

¹¹ Sjeti se povijesti Izraelaca. Kad su slušali Jehovine zapovijedi i donosili dobre odluke, on ih je štitio (Još. 24:15, 21, 31). No često su loše koristili svoju slobodnu volju. U Jeremijino vrijeme Jehova je o njima rekao: “Nisu slušali, niti su prignuli uho svoje, nego su se povodili za zamislima tvrdokornog i zlog srca svojega, pa su nazadovali umjesto da su napredovali” (Jer. 7:24-26). Zar to nije žalosno? Nemojmo nikada zbog tvrdoglavosti  ili udovoljavanja svojim željama odbaciti Jehovino vodstvo i povoditi se za svojim zamislima jer ćemo tada “nazadovati umjesto da napredujemo”!

12, 13. (a) Koja nas svojstva potiču da prihvaćamo Jehovino vodstvo? (b) Zašto je vjera neophodna?

¹² Ljubav prema Jehovi potiče nas da prihvaćamo njegovo vodstvo (1. Ivan. 5:3). Međutim, Pavao je istaknuo još nešto što nam je potrebno, kad je rekao: “Živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo” (2. Kor. 5:6, 7). Zašto je vjera tako važna? Jehova nas vodi “stazama pravednim”, no one nas ne vode do bogatstva ni do utjecajnog položaja u ovom svijetu (Psal. 23:3). Iz tog razloga očima vjere moramo biti usredotočeni na jedinstvene duhovne blagoslove koji proizlaze iz služenja Jehovi. (Pročitaj 2. Korinćanima 4:17, 18.) Osim toga, vjera nam pomaže da budemo zadovoljni kad su nam zbrinute osnovne potrebe (1. Tim. 6:8).

¹³ Isus je ukazao na to da služenje pravom Bogu uključuje samopožrtvovnost, za koju je također potrebna vjera (Luka 9:23, 24). Neki vjerni Božji sluge pokazali su veliku požrtvovnost dok su se borili sa siromaštvom, ugnjetavanjem, predrasudama, pa čak i žestokim progonstvom (2. Kor. 11:23-27; Otkr. 3:8-10). Jedino im je snažna vjera omogućila da sve to podnesu s radošću (Jak. 1:2, 3). Snažna vjera omogućava nam da budemo potpuno sigurni da je prihvaćanje Jehovinog vodstva uvijek najbolji izbor. To je uvijek za naše trajno dobro. Mi ni najmanje ne sumnjamo u to da su sve privremene patnje beznačajne u usporedbi s nagradom koja čeka one koji ostanu vjerni Bogu i ustraju do kraja (Hebr. 11:6).

14. Zašto je Hagara morala pokazati poniznost?

¹⁴ I poniznost nam uvelike pomaže da prihvatimo Jehovino vodstvo. To potvrđuje primjer Sarine sluškinje Hagare. Budući da Sara nije mogla roditi, Abrahamu je dala Hagaru koja je s njim zatrudnjela. Zbog toga je Hagara postala drska prema svojoj gospodarici koja nije mogla imati djece. Sara ju je zato “počela ponižavati”, pa je Hagara pobjegla. Kad ju je Jehovin anđeo našao, rekao joj je: “Vrati se gospodarici svojoj i pokori se ruci njezinoj!” (1. Mojs. 16:2, 6, 8, 9). Možda bi Hagara više voljela da je dobila neki drugi savjet. Da bi postupila u skladu s riječima anđela, morala je promijeniti svoj stav. Hagara je ponizno učinila ono što joj je anđeo rekao, i njen sin Jišmael rodio se na sigurnom, u taboru svog oca.

15. U kojim situacijama prihvaćanje Jehovinog vodstva može značiti da trebamo pokazati poniznost?

¹⁵ Prihvatiti Jehovino vodstvo i za nas može značiti da moramo pokazati poniznost. Neki možda moraju prihvatiti činjenicu da Jehovi nije ugodan oblik zabave koji oni vole. Možda je neki kršćanin uvrijedio nekoga, pa se treba ispričati. Možda je napravio neku grešku i mora je priznati. Što ako netko učini težak grijeh? On mora pokazati  poniznost i priznati grijeh starješinama. Netko može čak biti isključen. Da bi mogao ponovno biti primljen u skupštinu, mora pokazati poniznost tako da se pokaje i promijeni svoj način postupanja. U tim i sličnim situacijama doista su utješne riječi iz Mudrih izreka 29:23: “Oholost ponižava čovjeka, a tko je ponizan, stječe čast.”

16, 17. Što moramo činiti da bi nam Biblija kao izvor Božjih savjeta što više koristila?

¹⁶ Božje vodstvo prvenstveno dobivamo putem njegove nadahnute Riječi, Biblije. (Pročitaj 2. Timoteju 3:16, 17.) Da bi nam Biblija što više koristila, nije dobro čekati da se nađemo u nekoj teškoj situaciji, pa tek onda u njoj tražiti korisne savjete. Umjesto toga, čitanje Biblije treba nam postati svakodnevna navika (Psal. 1:1-3). Tako upoznajemo Božju nadahnutu Riječ, usvajamo Božji način razmišljanja i spremni smo suočiti se čak i s problemima koji nas iznenada zadese.

¹⁷ Osim toga, važno je razmišljati o onome što čitamo u Bibliji i moliti se u vezi s tim. Kad duboko razmišljamo o biblijskim recima, učimo kako ih primijeniti u određenim situacijama (1. Tim. 4:15). Kad se nađemo pred ozbiljnim problemima, mi se molimo Jehovi da nam pomogne pronaći potrebne savjete i smjernice. Jehovin duh pomoći će nam da se sjetimo korisnih načela koja smo pročitali u Bibliji ili u publikacijama koje se temelje na njoj. (Pročitaj Psalam 25:4, 5.)

18. Kako se Jehovino vodstvo očituje i putem kršćanskog bratstva?

¹⁸ Jehovino vodstvo očituje se i putem našeg kršćanskog bratstva. Ključnu ulogu u tome igra “vjerni i razboriti rob” kojega zastupa Vodeće tijelo. On nas redovito opskrbljuje duhovnom hranom u obliku tiskanih publikacija te putem programa za skupštinske sastanke i veće skupove (Mat. 24:45-47; usporedi Djela apostolska 15:6, 22-31). Pored toga, u našem kršćanskom bratstvu imamo duhovno zrele osobe, naročito starješine, koji su osposobljeni za pružanje pomoći i biblijskih savjeta (Iza. 32:1). Mladi u kršćanskim obiteljima veliku pomoć dobivaju i od svojih bogobojaznih roditelja. Oni su od Jehove dobili zadatak da usmjeravaju svoju djecu u skladu s njegovim vodstvom, a djeca bi im se uvijek trebala obraćati za savjet (Efež. 6:1-3).

19. Koje blagoslove dobivamo jer stalno tražimo Jehovino vodstvo?

¹⁹ Da, Jehova nam pruža vodstvo na različite načine, a mi bismo ga uvijek trebali u potpunosti prihvaćati. O vremenu kad su Izraelci bili vjerni Bogu, kralj David je rekao: “U tebe su se uzdali oci naši, uzdali su se i ti si ih izbavljao. K tebi su vapili i bili su spašeni. U tebe su se uzdali i nisu se osramotili” (Psal. 22:3-5). Ako s pouzdanjem prihvaćamo Jehovino vodstvo, ni mi se nećemo “osramotiti”. Naša nas nada neće razočarati. Ako “prebacimo na Jehovu životne brige svoje”, umjesto da se uzdamo u svoju mudrost, već sada ćemo biti bogato blagoslovljeni (Psal. 37:5). A ako nastavimo tako postupati i ostanemo vjerni Bogu, on će nam davati blagoslove u svu vječnost. Kralj David je napisao: “Jehova ljubi pravdu i neće ostaviti one koji su mu vjerni. Dovijeka će oni biti zaštićeni (...). Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psal. 37:28, 29).