TRI mlada brata iz središnje Afrike željela su ići na oblasni kongres, ali nisu znala kako stići do mjesta gdje se on održavao. Nisu imali nikakvo prijevozno sredstvo, a trebali su prijeći skoro 90 kilometara, i to po jako lošim, prašnjavim cestama. Odlučili su posuditi tri bicikla, no nigdje nisu mogli naći neke koji bi izdržali toliki put.

Kad je za taj problem saznao jedan starješina iz njihove skupštine, rekao je da će im posuditi svoj bicikl, koji je bio star, ali još uvijek u dobrom stanju. Ispričao im je kako su nekad on i druga braća išli na kongrese te im je predložio da naizmjence voze taj jedan bicikl. Iako je to bilo jednostavno rješenje, morali su napraviti dobar plan. Kako su uspjeli u tome?

Da ne bi išli po najjačem suncu, sastali su se rano ujutro te su natovarili svoje stvari na bicikl. Jedan je krenuo biciklom, dok su ostala dvojica brzo hodala za njim. Nakon otprilike pola kilometra brat koji je vozio bicikl zaustavio se, sišao s bicikla i prislonio ga na stablo te krenuo dalje pješice. Naravno, vodio je računa da bicikl ostavi tamo gdje ga druga dvojica mogu vidjeti kako ga ne bi “posudio” netko nepoznat.

Kad su druga dva brata došla do bicikla, jedan je sjeo na njega i krenuo, a drugi je nastavio pješačiti oko pola kilometra, dok nije i na njega došao red da ide biciklom. Tako su ta tri brata uz dobar plan i jaku volju umjesto 90 propješačili 60 kilometara. No trud im se itekako isplatio. Na kongresu su imali priliku družiti se sa svojom braćom i sestrama te su uživali u toj duhovnoj gozbi (5. Mojs. 31:12). Hoćeš li učiniti sve što možeš kako bi ove godine prisustvovao svom oblasnom kongresu?