JESI LI se ikada našao u situaciji kada si naprosto morao braniti svoju vjeru? Pogledajmo što se dogodilo Susani, 16-godišnjoj kršćanki iz Paragvaja koja ide u srednju školu. Na satu etike netko je rekao da Jehovini svjedoci ne priznaju “Stari zavjet”, Isusa Krista i Mariju. Osim toga, neki su tvrdili da su Jehovini svjedoci fanatici koji bi radije umrli nego prihvatili liječničku pomoć. Što bi ti učinio u takvoj situaciji?

Susana se pomolila Jehovi i digla ruku. Budući da je sat uskoro trebao završiti, upitala je profesoricu može li napraviti prezentaciju u kojoj bi predstavila vjerska uvjerenja Jehovinih svjedoka. Profesorica se odmah složila s tim. Susana se dva tjedna pripremala za prezentaciju, koristeći brošuru Jehovini svjedoci — tko su oni? Što vjeruju?

Napokon je došao dan kad je trebala održati prezentaciju. Objasnila je otkuda potječe ime “Jehovini svjedoci”. Objasnila je i kakva je naša nada u budućnost i zašto ne primamo transfuziju krvi. Zatim je pozvala sve u razredu da joj postavljaju pitanja. Većina učenika digla je ruku. Profesorica je bila impresionirana time što je tako mlada djevojka odgovarala na pitanja na temelju Biblije.

Jedan je učenik rekao: “Kad sam jednom prilikom bio u vašoj dvorani, nisam vidio nijednu svetu sliku niti kip.” Profesorica je htjela znati zašto u našim dvoranama nema slika ni kipova. Susana je pročitala Psalam 115:4-8 i 2. Mojsijevu 20:4. Iznenadivši se, profesorica je upitala: “Kako to da su naše crkve pune slika i kipova kad to Biblija osuđuje?”

Diskusija je trajala 40 minuta. Kad je Susana upitala da li bi htjeli pogledati film Beskrvno liječenje — uspješno svladavanje izazova, * cijeli je razred potvrdno odgovorio. Tako je profesorica odredila da se diskusija sutradan nastavi. Susana je nakon prikazivanja filma objasnila koje alternativne vrste liječenja prihvaćaju neki Jehovini svjedoci. Profesorica je nato rekla: “Nisam znala da postoji toliko beskrvnih metoda liječenja i da su one toliko uspješne. Je li takvo liječenje namijenjeno samo Jehovinim svjedocima?” Čuvši da se svi mogu liječiti na taj način, profesorica je rekla: “Kad mi sljedeći put Jehovini svjedoci dođu na vrata, razgovarat ću s njima.”

Susana je prvobitno pripremila 20-minutnu prezentaciju, koja je  na kraju trajala tri sata. Sljedeći su tjedan drugi učenici predstavili učenja svoje crkve. Nakon prezentacije bila su im postavljena mnoga pitanja, no oni nisu znali braniti svoju vjeru. Profesorica ih je upitala: “Kako to da ne možete braniti svoju vjeru kao što ju je branila djevojka iz vašeg razreda koja je Jehovin svjedok?”

Odgovorili su: “Jehovini svjedoci doista proučavaju Bibliju. Mi to ne radimo.”

Profesorica se okrenula Susani i rekla joj: “Ti uistinu proučavaš Bibliju i trudiš se postupati u skladu s tim. Zaslužuješ svaku pohvalu.”

Susana je mogla postupiti drugačije i ne uključiti se u raspravu. No time što je progovorila u obranu svoje vjere oponašala je dobar primjer jedne mlade Izraelke kojoj ne znamo ime. Nju su zarobili Sirijci, pa je služila u kući sirijskog vojskovođe Naamana, koji je bolovao od teške kožne bolesti. Izraelka je hrabro rekla svojoj gospodarici: “Kad bi se samo gospodar moj obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga izliječio od gube.” Djevojčica jednostavno nije mogla prešutjeti ono što je znala o pravom Bogu. Zbog toga je njen gospodar Naaman počeo služiti Jehovi (2. Kralj. 5:3, 17).

Slično tome, ni Susana nije mogla šutjeti, nego je svjedočila o Jehovi i njegovom narodu. Time što je branila svoju vjeru kad je ona postala predmet rasprave, poslušala je biblijsku zapovijed: “Neka Krist, kao Gospodin, bude svet u srcima vašim i budite uvijek spremni na obranu pred svakim tko od vas traži obrazloženje nade koja je u vama, ali činite to blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petr. 3:15). Jesi li i ti spreman braniti svoju vjeru i govoriti o njoj kad ti se pruži prilika za to?