TIJEKOM svog trećeg misionarskog putovanja, oko 56. n. e., apostol Pavao stigao je u grad Korint. Kad je saznao da židovski i ne-židovski kršćani u Rimu imaju neka suprotna gledišta, napisao im je poslanicu kako bi im pomogao da budu posve ujedinjeni u Kristu.

U toj je poslanici objasnio kako ljudi mogu biti proglašeni pravednima i kako kao takvi trebaju živjeti. Ona koristi i nama jer putem nje bolje upoznajemo Boga i njegovu Riječ. Isto tako, ona naglašava Božju nezasluženu dobrotu i veliča Krista koji ima važnu ulogu u našem spasenju (Hebr. 4:12).

“Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju”, napisao je Pavao te je dodao: “A dar je to što su [Božjom] nezasluženom dobrotom proglašeni pravednima zbog toga što su oslobođeni otkupninom koju je platio Krist Isus.” Također je rekao: “Čovjeka se proglašava pravednim zbog njegove vjere, a ne zbog vršenja djela propisanih zakonom” (Rim. 3:23, 24, 28). Putem vjere u “jedan čin opravdanja” pomazani kršćani i “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” mogu biti “proglašeni pravednima” — pomazanici za život na nebu kao Kristovi suvladari, a pripadnici velikog mnoštva dobivaju priliku kao Božji prijatelji preživjeti “veliku nevolju” (Rim. 5:18; Otkr. 7:9, 14; Ivan 10:16; Jak. 2:21-24; Mat. 25:46).

“Zar da griješimo zato što nismo pod zakonom nego pod nezasluženom dobrotom?” upitao je Pavao. “Nipošto!” odgovorio je. Potom je objasnio: “Robovi ste (...) bilo grijeha, koji vodi u smrt, bilo poslušnosti, koja vodi u pravednost” (Rim. 6:15, 16). Pavao je također rekao: “Ako duhom usmrtite djela tijela, živjet ćete” (Rim. 8:13).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:24-32 — Je li Pavao navodeći u ovim recima nedolične postupke imao na umu Židove ili ne-Židove? Iako bi ovaj opis mogao odgovarati objema grupama, Pavao je govorio baš o Izraelcima koji se nisu držali Zakona. Premda su poznavali Božje pravedne odredbe, “nisu željeli dobro upoznati Boga”. Zbog toga su zaslužili prijekor.

3:24, 25 — Kako je “otkupnina koju je platio Krist Isus” pokrila “grijehe počinjene u prošlosti” kad onda još nije bila plaćena? Prvo mesijansko proročanstvo, zapisano u 1. Mojsijevoj 3:15, ispunilo se 33. n. e. kad je Isus bio pogubljen na mučeničkom stupu (Gal. 3:13, 16). Međutim, čim je Jehova izrekao to proročanstvo, otkupninu je već smatrao plaćenom jer ga ništa ne može spriječiti da ispuni ono što naumi. Stoga je na temelju žrtve koju je Isus Krist tek kasnije prinio Jehova mogao oprostiti grijehe Adamovih potomaka koji su vjerovali tom obećanju. Otkupnina također omogućava uskrsnuće osoba iz pretkršćanskog vremena (Djela 24:15).

6:3-5 — Što znači biti kršten u Krista Isusa i u njegovu smrt? Kad Jehova putem svetog duha izvrši pomazanje Kristovih sljedbenika, oni su ujedinjeni s Isusom i postaju članovi skupštine koja je tijelo Kristovo, a on je ujedno glava te skupštine (1. Kor. 12:12, 13, 27; Kol. 1:18). To znači biti kršten u Krista Isusa. Pomazani kršćani također su  “kršteni u njegovu smrt” jer žrtvuju svoj život tako što se odriču nade u vječni život na Zemlji. Oni na taj način umiru žrtvenom smrću poput Isusa iako njihova smrt nema otkupnu vrijednost. Krštenje u Kristovu smrt završava kad pomazanici umru i uskrsnu u život na nebu.

7:8-11 — Kako je “grijeh našao uporište u zapovijedi”? Mojsijev zakon pomogao je ljudima da u potpunosti razumiju što je grijeh, pa su postali svjesniji toga da su grešnici. Tako su bolje shvatili u čemu sve griješe, pa je više ljudi uvidjelo da čini grijeh. Zato se može reći da je grijeh našao uporište u Zakonu.

Pouke za nas:

1:14, 15 Postoji mnogo razloga zašto trebamo revno objavljivati dobru vijest. Naprimjer, mi smo “dužnici” ljudima koji su kupljeni Isusovom krvlju i zato smo obavezni pomagati im u duhovnom smislu.

1:18-20 Bezbožni i nepravedni ljudi “nemaju izgovora” jer se Božja nevidljiva svojstva jasno vide na djelima stvaranja.

2:28; 3:1, 2; 7:6, 7 Nakon što je rekao nešto čime je mogao uvrijediti Židove, Pavao je u nastavku ublažio svoju izjavu. Time nam je dao dobar primjer da na osjetljiva pitanja odgovaramo taktično i mudro.

3:4 Kad se ljudska riječ kosi s onim što Bog kaže u svojoj Riječi, mi se uzdamo u ono što piše u Bibliji te postupamo u skladu s Božjom voljom. Na taj način omogućavamo da se “Bog pokaže istinit”. A kad revno sudjelujemo u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika, pomažemo drugima da se i oni uvjere da je ‘Bog istinit’.

4:9-12 Bog je Abrahama zbog njegove vjere smatrao pravednim puno prije nego što se on obrezao u dobi od 99 godina (1. Mojs. 12:4; 15:6; 16:3; 17:1, 9, 10). Bog je tako na upečatljiv način pokazao kako netko može postati pravedan u njegovim očima.

4:18 Nada je sastavni dio vjere. Naša se vjera temelji na nadi (Hebr. 11:1).

5:18, 19 Time što je na logičan način ukazao na sličnosti između Isusa i Adama, Pavao je kratko i jasno objasnio kako može jedan čovjek “svoj život dati kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). I mi bismo prilikom poučavanja ljudi trebali koristiti logične argumente i biti jezgroviti (1. Kor. 4:17).

7:23 Naši udovi, kao što su ruke, noge i jezik, mogu nas “zarobiti zakonom grijeha”, pa moramo paziti da ih ne bismo koristili u neispravne svrhe.

8:26, 27 Kad smo toliko shrvani problemima da ne znamo za što se moliti, “sam se duh zauzima za nas”. Tada Jehova, Bog “koji sluša molitvu”, prihvaća odgovarajuće molitve zapisane u njegovoj Riječi kao da su naše (Psal. 65:2).

8:38, 39 Nevolje, zla duhovna stvorenja i vlasti ne mogu navesti Jehovu da nas prestane ljubiti. Ni mi im ne bismo smjeli dopustiti da nas navedu da prestanemo ljubiti Jehovu.

9:22-28; 11:1, 5, 17-26 Mnoga proročanstva o obnovi Izraela ispunila su se na skupštini pomazanih kršćana, čiji članovi nisu “pozvani samo između Židova nego i između neznabožaca”.

10:10, 13, 14 Poticaj za revno sudjelovanje u službi propovijedanja osim ljubavi prema Bogu i bližnjima može biti i snažna vjera u Jehovu i njegova obećanja.

11:16-24, 33 “Božja dobrostivost i strogost” doista su predivno uravnotežene! Da, Bog je “Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda” (5. Mojs. 32:4).

“Zato vas, braćo, usrdno molim samilošću Božjom”, rekao je Pavao, “da date svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu” (Rim.  12:1). “Zato”, odnosno zbog toga što su kršćani proglašeni pravednima na temelju svoje vjere, sve ono što je Pavao u nastavku rekao trebalo je utjecati na to kakav stav imaju prema sebi, prema drugima i prema vlastima.

“Kažem svakome među vama da ne misli o sebi više nego što treba misliti”, napisao je Pavao. “Neka vaša ljubav ne bude licemjerna!” potaknuo je kršćane (Rim. 12:3, 9). “Neka svaki čovjek bude podložan vlastima nad sobom” (Rim. 13:1). Što se tiče odluka koje kršćani donose na temelju svoje savjesti, Pavao ih je potaknuo da ‘ne osuđuju jedni druge’ (Rim. 14:13).

Odgovori na biblijska pitanja:

12:20 — Kako “zgrćemo živo ugljevlje” na glavu neprijatelja? U biblijska vremena metal bi se stavio u peć, a sloj ugljevlja stavio bi se kako iznad njega tako i ispod njega. Užareno ugljevlje koje se zgrtalo na metal toliko bi ga zagrijalo da bi se smekšao i odvojio od nečistoća. Slično tome, mi zgrćemo živo ugljevlje na glavu neprijatelja tako što mu činimo dobra djela kojima ga možemo smekšati i potaknuti da pokaže svoje dobre osobine.

12:21 — Kako “nadvladavamo zlo dobrom”? Jedan od načina je taj da neustrašivo izvršavamo zadatak koji nam je povjerio Bog — propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu dok Jehova ne bude zadovoljan postignutim rezultatima (Mar. 13:10).

13:1 (bilješka) — U kom pogledu vlasti imaju djelomičnu vlast? Bog im je dao djelomičnu vlast u tom smislu što vladaju uz njegovo dopuštenje. U nekim je slučajevima Bog prorekao pojavljivanje neke vlasti. To jasno proizlazi iz biblijskih proročanstava koja su ukazivala na brojne vladare.

Pouke za nas:

12:17, 19 Osvećivati se za naneseno zlo znači preuzimati na sebe nešto što bismo trebali prepustiti Jehovi. Bilo bi vrlo drsko od nas kad bismo “vraćali zlo za zlo”.

14:14, 15 Ne bismo smjeli svom bratu nuditi hranu ili piće ako bi on zbog toga bio “žalostan” ili bi ga to navodilo na grijeh.

14:17 Dobar odnos s Bogom ne ovisi o tome što netko jede ili pije ili o tome što ne jede ili ne pije. Umjesto toga, ovisi o pravednosti, miru i radosti.

15:7 Trebamo biti nepristrani i prihvatiti sve koji dolaze u skupštinu jer iskreno traže istinu. Isto tako, trebamo objavljivati poruku o Kraljevstvu svima koje sretnemo.