SLABOSTI mogu ovladati čovjekom. One su poput pijavica — teško ih se riješiti. Možda misliš da ih nikada nećeš nadvladati, a možda se osjećaš nesposobnim jer se uspoređuješ s drugima i misliš da su oni bolji od tebe. S druge strane, možda se boriš s iscrpljujućom bolesti koja ti oduzima snagu i životnu radost. Što god da te mučilo, moguće je da ne vidiš izlaz iz svoje teške situacije. Možda se osjećaš poput Joba, koji je rekao Bogu: “O, kad bi me u grob sklonio, kad bi me sakrio dok ne prođe gnjev tvoj, kad bi mi rok odredio i onda me se sjetio!” (Job 14:13).

Kako da se oslobodiš osjećaja beznađa? Premda ti to može biti vrlo teško, trebaš neko vrijeme prestati razmišljati o svojim problemima. Naprimjer, mogao bi razmotriti pitanja kojima je Jehova poticao na razmišljanje svog vjernog slugu Joba: “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio? Reci mi, ako to razumiješ! Znaš li tko je odredio mjere njezine i tko je nad njom mjerno uže rastegnuo?” (Job 38:4, 5). Razmišljamo li o važnosti tih pitanja, zacijelo ćemo doći do zaključka da je Jehova neizmjerno mudar i moćan. Sigurno je s razlogom dopustio da sadašnje stanje u svijetu još uvijek traje.

Jedan drugi bogobojazni čovjek molio je Jehovu da ukloni njegov “trn u tijelu”, odnosno problem koji ga je mučio. Apostol Pavao triput je molio Boga da ga oslobodi te kušnje. Premda ne znamo o čemu se točno radilo, taj je problem bio poput neugodnog trna zbog kojeg je Pavao mogao izgubiti radost u Jehovinoj službi. Zbog njega se osjećao kao da ga netko stalno udara.  No Jehova mu je rekao: “Dovoljna ti je nezaslužena dobrota koju ti iskazujem, jer moja se snaga u potpunosti pokazuje kad si slab.” Jehova mu nije uklonio taj “trn u tijelu”. Pavao ga je morao i dalje trpjeti, no bez obzira na to rekao je: “Kad sam slab, onda sam jak” (2. Kor. 12:7-10). Što je time mislio?

Iako Pavlov problem nije čudom nestao, ipak ga nije sprečavao da vrlo kvalitetno izvršava Jehovinu službu. Pavao je znao koliko mu je potrebna Jehovina podrška i zato ga je stalno molio za pomoć (Filip. 4:6, 7). Na kraju svog zemaljskog života mogao je reći: “Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao, vjeru sačuvao” (2. Tim. 4:7).

Jehova koristi nesavršene ljude da usprkos svojim manama i problemima izvršavaju njegovu volju, a zasluga za to s pravom pripada njemu. On im pruža vodstvo i daje mudrost da uspješno izlaze na kraj sa svojim problemima i da ostanu radosni u njegovoj službi. Da, on može koristiti nesavršene ljude da bez obzira na svoje slabosti čine velika djela.

Pavao je objasnio da Bog nije uklonio “trn” iz njegovog tijela “kako se ne bi uzoholio” (2. Kor. 12:7). “Trn” ga je podsjećao na njegova ograničenja i pomagao mu da ostane ponizan. Isus je u svojim učenjima naglašavao nešto slično: “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Mat. 23:12). Kušnje mogu naučiti Božje sluge poniznosti i pomoći im da shvate kako se trebaju oslanjati na Jehovu da bi mu ostali vjerni. Tako se, poput Pavla, mogu “hvaliti Jehovom” (1. Kor. 1:31).

Neki imaju slabosti kojih uopće nisu svjesni ili pak nerado priznaju da ih imaju. Naprimjer, netko je možda pretjerano samouvjeren i previše se oslanja na sebe (1. Kor. 10:12). Želja za isticanjem još je jedna slabost karakteristična za nesavršene ljude.

Joab, zapovjednik vojske kralja Davida, bio je hrabar, odlučan i sposoban čovjek. No u nekoliko je navrata počinio teške zločine, i tako se pokazao kao drska i ambiciozna osoba. Brutalno je ubio dvojicu vojskovođa. Najprije je iz osvete ubio Abnera. Jednom drugom prilikom pretvarao se da želi pozdraviti svog bratića Amasu, pa ga je desnom rukom uhvatio za bradu kao da će ga poljubiti, a lijevom mu je zario mač u trbuh (2. Sam. 17:25; 20:8-10). Naime, Amasa je postao zapovjednik vojske umjesto Joaba, pa je ovaj iskoristio priliku da se riješi suparnika jer se po svoj prilici nadao da će biti vraćen na svoj stari položaj. Iz toga se vidi da Joab nije kontrolirao svoje slabosti, među ostalim sebičnost i ambicioznost. Bio je nemilosrdan i nije pokazivao znakove kajanja. Kralj David je pretkraj svog života rekao svom sinu Salamunu da kazni Joaba zbog njegovih zlodjela (1. Kralj. 2:5, 6, 29-35).

Moramo jako paziti da se ne bismo prepustili neispravnim željama. Mi možemo obuzdati svoje slabosti. No najprije ih trebamo prepoznati i priznati da ih imamo. Tek tada možemo početi raditi na tome da ih obuzdamo. Trebamo se redovito moliti Jehovi da nam pomogne nadvladati slabosti te marljivo proučavati njegovu Riječ kako bismo naučili svladavati ih (Hebr. 4:12). Stalno trebamo raditi na njima i ne smijemo se zbog toga obeshrabriti. Vjerojatno ćemo se s njima boriti sve dok smo nesavršeni. Pavao je priznao da je i sam vodio takvu borbu, napisavši: “Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim.” No poznato ti je da se Pavao nije jednostavno prepustio svojim slabostima kao da ne može kontrolirati svoje ponašanje. Naprotiv, stalno se borio protiv njih, oslanjajući se pritom na pomoć koju mu je Bog pružao preko Isusa Krista (Rim. 7:15-25). Jednom drugom prilikom rekao je: “Tučem svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao roba, da sâm ne budem  odbačen nakon što sam propovijedao drugima” (1. Kor. 9:27).

Mi ljudi skloni smo opravdavati se. No tu sklonost možemo pobijediti ako počnemo gledati na stvari poput Jehove i poslušamo savjet koji je Pavao dao kršćanima: “Mrzite zlo, držite se dobra!” (Rim. 12:9). Da bismo nadvladali svoje slabosti, trebamo biti iskreni prema sebi, odlučni i disciplinirani. David je molio Jehovu: “Pročisti bubrege moje i srce moje!” (Psal. 26:2). Znao je da Bog može točno procijeniti naše najskrivenije sklonosti i pomoći nam kad je to potrebno. Ako prihvatimo vodstvo koje nam Jehova pruža preko svoje Riječi i svog svetog duha, napredovat ćemo u svladavanju svojih slabosti.

Neke od nas možda muče problemi koje ne mogu sami riješiti. Skupštinski starješine sigurno mogu takvima s ljubavlju pružiti pomoć i ohrabrenje (Iza. 32:1, 2). No treba imati realna očekivanja. Neki problemi ne mogu se u potpunosti riješiti u sadašnjem zlom svijetu. Usprkos tome, mnogi su naučili nositi se s takvim problemima, pa zato mogu voditi smislen život.

S kakvim da se god problemima suočavamo u ovim teškim vremenima, možemo biti sigurni da će nas Jehova voditi svojim savjetima i podupirati nas. Biblija nas potiče: “Ponizite se, stoga, pod moćnu ruku Božju, da bi vas uzvisio kad bude vrijeme, i sve svoje brige bacite na njega, jer se on brine za vas” (1. Petr. 5:6, 7).

Kad je Kathy, koja već mnogo godina služi u Betelu, saznala da njen suprug boluje od Alzheimerove bolesti, mislila je da se neće moći nositi s problemima koji su je očekivali. Osjećala je potrebu da se svakodnevno usrdno moli Jehovi za mudrost i emocionalnu snagu. Stanje njenog supruga sve se više pogoršavalo, no braća su pokazala pravu kršćansku ljubav te su se potrudila što bolje upoznati s tom bolešću. Suosjećajne sestre pružale su joj emocionalnu podršku. Jehova je i preko tih kršćana pružao Kathy snagu i podršku, pa je ona bila u stanju njegovati svog supruga otprilike 11 godina, sve do  njegove smrti. Ona kaže: “U suzama sam se usrdno zahvaljivala Jehovi za svu njegovu pomoć jer mi je samo on dao snage da to izdržim. Nisam mislila da osoba koja je toliko slaba i iscrpljena može tako dugo raditi sve što se od nje zahtijevalo.”

Kad se netko osjeća bezvrijednim, možda misli da Jehova neće saslušati molitve za pomoć koje mu u teškim trenucima upućuje. U tom je slučaju osobito važno prisjetiti se onoga što je David rekao kad ga je pekla savjest zbog teškog grijeha s Bat-Šebom: “Srce slomljeno i satrveno, Bože, nećeš prezreti” (Psal. 51:17). David se iskreno pokajao zbog tog grijeha i znao je da se može obratiti Bogu u molitvi i biti siguran da će mu se on smilovati. Jehovino suosjećanje oponaša i Isus. Evanđelist Matej primijenio je Izaijine riječi na Isusa, rekavši: “Trsku zgnječenu neće zdrobiti i stijenj što tinja neće ugasiti” (Mat. 12:20; Iza. 42:3). Dok je bio na Zemlji, Isus je suosjećao sa siromašnima i potlačenima. On nije, slikovito govoreći, ugasio posljednju iskru života u osobama koje su bile poput stijenja što jedva tinja u petrolejskoj svjetiljci. Upravo suprotno, on se obzirno brinuo za one koji su patili kako bi u njima ponovno rasplamsao životni žar. Takav je bio dok je živio na Zemlji. Imamo li razloga sumnjati u to da je još uvijek takav i da suosjeća s ljudima u njihovim slabostima? Zapazi da u Hebrejima 4:15 stoji da on “suosjeća s nama u našim slabostima”.

Pišući o svom “trnu u tijelu”, Pavao je rekao da je Kristova snaga nad njim “poput zaklona” (2. Kor. 12:7-9). Osjećao je zaštitu koju mu je Bog pružao preko Krista, kao što se čovjek koji je u zaklonu osjeća zaštićenim od vremenskih nepogoda. Pavao se nije prepustio svojim slabostima i problemima, pa ne moramo ni mi. Da bismo ostali duhovno jaki, trebamo koristiti sve što nam je Jehova stavio na raspolaganje preko zemaljskog dijela svoje organizacije. Učinimo sve što nam je kao ljudima moguće, a zatim se obratimo Jehovi za pomoć potpuno uvjereni da će nas on voditi u životu. Kad osjetimo kako nam snaga koja dolazi od Boga pomaže svladavati naše slabosti, moći ćemo reći poput Pavla: “Kad sam slab, onda sam jak” (2. Kor. 12:10).