“OPET nisam uspio!” Koliko si puta rekao nešto slično jer nisi ostvario ono što si naumio? U takvoj se situaciji može naći mlada kršćanka koja je iscrpljena i obeshrabrena jer se dan i noć mora brinuti za svoju tek rođenu bebu, pa se duhovnim stvarima ne može posvetiti onoliko koliko bi željela. Neki drugi kršćanin možda pod utjecajem svog odgoja stalno ima osjećaj da bi trebao činiti više i da to što čini za skupštinu nije dovoljno. Ostarjela sestra možda klone duhom jer sada više ne može u potpunosti sudjelovati u kršćanskim aktivnostima koje su joj pričinjavale užitak dok je imala više snage i bila pokretnija. “Ponekad zaplačem čim čujem govor u kojem nas se potiče na pionirsku službu”, kaže Christiane, koja zbog svoje obiteljske situacije ne može u službi Jehovi davati onoliko koliko bi željela.

Kako se možemo nositi s takvim osjećajima? Kako su neki kršćani naučili realno gledati na svoje okolnosti? Kako nam koristi to što od sebe ne očekujemo previše?

Govoreći o tome kako sačuvati radost, apostol Pavao je rekao: “Uvijek se radujte u Gospodinu. I opet kažem: Radujte se! Neka razumnost vaša bude poznata svim ljudima” (Filip. 4:4, 5). Da bismo osjećali radost i zadovoljstvo dok služimo Bogu, moramo biti razumni u onome što očekujemo od sebe, uzimajući u obzir svoje mogućnosti i okolnosti. Ako pokušamo ostvariti previsoke ciljeve, ne misleći na to koliko će nas to stajati, stvorit ćemo sebi nepotrebnu napetost. S druge strane, moramo paziti da ne bismo postali previše popustljivi prema sebi, koristeći ono što smatramo svojim ograničenjima kao izgovor da u kršćanskoj službi dajemo manje nego što bismo mogli.

Kakve god bile naše okolnosti, Jehova zahtijeva da mu damo najbolje — da mu služimo svom dušom i svim srcem (Kol. 3:23, 24). Kad bismo Jehovi davali manje od toga, ne bismo ispunili obećanje koje smo mu dali kad smo mu se predali (Rim. 12:1). Osim toga, uskratili bismo sebi duboko zadovoljstvo, istinsku radost i druge bogate blagoslove koje Bog daje onima koji mu služe cijelom dušom (Izr. 10:22).

Riječ koja je u Bibliji prevedena s “razumnost” prenosi misao o uviđavnosti, a može značiti i biti “spreman popustiti” (Jak. 3:17). Ta riječ također znači ne biti pretjerano strog prema sebi. Dakle, ako smo razumni, gledat ćemo realno na svoje okolnosti. Je li to teško? Nekima jest, iako prema drugima imaju obzira. Naprimjer, kad bismo po određenim pokazateljima zaključili da nam je bliski  prijatelj iscrpljen jer se preforsirao, zar mu ne bismo pokušali pomoći da shvati kako treba učiniti neke promjene u svom životu? Slično tome, i sami trebamo naučiti prepoznati znakove koji nam govore da smo otišli preko vlastitih granica (Izr. 11:17).

Ako su nas odgajali prezahtjevni roditelji, bit će nam teže razumno gledati na svoja ograničenja. Neki su još kao djeca imali osjećaj da uvijek moraju činiti više ili biti bolji kako bi zadobili ljubav svojih roditelja. Ako smo i mi imali takav odgoj, možda imamo pogrešan stav o tome kako Jehova gleda na nas. On nas ljubi jer mu služimo cijelim srcem. Božja Riječ nam jamči da Jehova “dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah” (Psal. 103:14). On zna naša ograničenja i ljubi nas kad mu unatoč njima revno služimo. Ako imamo na umu da naš Bog nije neki strogi gospodar koji nas stalno tjera da više radimo, to će nam pomoći da od sebe ne očekujemo previše, već da budemo skromni, svjesni svojih ograničenja (Mih. 6:8).

Pa ipak, nekima je teško razviti takav uravnotežen stav. Ako je tako i kod tebe, zašto ne bi zamolio za pomoć nekog iskusnog kršćanina koji te dobro poznaje? (Izr. 27:9). Naprimjer, bi li volio služiti kao stalni pionir? To je izvrstan cilj! No je li ti teško ostvariti ga? Možda trebaš pomoć kako bi pojednostavio svoj život. S druge strane, možda trebaš porazgovarati s prijateljem u kojeg imaš povjerenja o tome je li ti stalna pionirska služba sada uopće dostižan cilj budući da imaš mnogo obiteljskih obaveza. Tvoj ti prijatelj može pomoći da razmisliš možeš li doista preuzeti na sebe dodatne aktivnosti ili da vidiš koje bi promjene mogao učiniti kako bi mogao više sudjelovati u službi. I suprug može pomoći svojoj supruzi da odredi tempo koji je u skladu s njenim mogućnostima. Naprimjer, može joj predložiti da se odmori prije nego započne novi mjesec u kojem će pojačano služiti. To joj može pomoći da skupi snagu i sačuva radost u službi.

Poodmakla dob ili slabo zdravlje mogu nas donekle ograničavati u onome što činimo u službi Jehovi. Ako si roditelj, možda imaš osjećaj da imaš malu korist od osobnog proučavanja ili kršćanskih sastanaka zato što ti tvoja mala djeca oduzimaju mnogo vremena i snage. Međutim, dogodi li ti se nekad da se toliko usredotočiš na svoje nepovoljne životne okolnosti da previdiš ono što još uvijek možeš učiniti?

Prije nekoliko tisuća godina jedan je levit izrazio želju koja je bila vrlo pohvalna, ali i neostvariva. On je imao jedinstvenu priliku svake godine dva tjedna služiti u hramu.  No poželio je stalno biti blizu žrtvenika (Psal. 84:1-3). Što je tom vjernom čovjeku pomoglo da ostane zadovoljan? Shvatio je da je velika čast provesti već i jedan dan u hramskim dvorištima (Psal. 84:4, 5, 10). Slično možemo postupiti i mi. Umjesto da razmišljamo o svojim ograničenjima, potrudimo se uvidjeti što možemo učiniti i cijenimo to.

Uzmimo za primjer Nerlandu, kršćanku iz Kanade. Budući da je u invalidskim kolicima, smatrala je da u službi može učiniti jako malo. Međutim, promijenila je svoj stav kad je na trgovački centar u blizini svog doma počela gledati kao na svoje područje za propovijedanje. Ona kaže: “Kolicima stanem pored neke klupe u trgovačkom centru i svjedočim ljudima koji ondje dođu i sjednu kako bi se malo odmorili. To me jako raduje.” Sudjelovanje u tom važnom obliku službe Nerlandi pričinjava veliko zadovoljstvo.

Dok joj vjetar puše u krmu, jedrilica plovi punim jedrima. Međutim, kad se nađe u velikoj oluji, kormilar mora položaj jedara prilagoditi novonastalim uvjetima. Iako ne može upravljati olujom, uz potrebne prilagodbe on i dalje može upravljati jedrilicom. Slično tome, mi obično ne možemo promijeniti okolnosti koje nas snalaze u životu, a koje znaju biti razorne poput snažne oluje. Međutim, mi i dalje možemo davati sve od sebe kako bismo upravljali svojim životom tako da se u fizičkom, psihičkom i emocionalnom pogledu prilagodimo novonastalim okolnostima. To će nam pomoći da služimo Bogu zadovoljni i radosni (Izr. 11:2).

Navest ćemo neke prijedloge. Ako se brzo umaramo, možda je dobro da izbjegavamo iscrpljujuće aktivnosti na početku dana kako bismo navečer imali snage za odlazak na kršćanski sastanak. Tako ćemo izvući punu korist iz druženja sa sukršćanima. Isto tako, ako neka kršćanka ne može ići u službu od kuće do kuće jer joj je dijete bolesno, možda bi mogla pozvati k sebi neku sestru kako bi zajedno svjedočile telefonom dok dijete spava.

Što ako se zbog svojih okolnosti ne stižeš pripremiti za sve točke koje će se razmatrati na skupštinskim sastancima? Mogao bi procijeniti koliko ćeš gradiva ipak uspjeti pripremiti i onda to učiniti što temeljitije.  Ako prilagodimo svoje kratkoročne ciljeve, možemo ostati aktivni i sretni.

Ponekad su nam potrebni velika odlučnost i napor da bismo prilagodili svoje ciljeve. Serge i Agnès, bračni par iz Francuske, morali su napraviti veliku promjenu u vezi sa svojim planovima. “Kad smo saznali da Agnès čeka bebu, rasplinuli su se naši snovi o misionarskoj službi”, kaže Serge, koji je sada otac dviju veselih djevojčica. No zajedno su odlučili postaviti sebi novi cilj. “Budući da nismo mogli služiti u drugoj zemlji”, objasnio je Serge, “odlučili smo biti ‘misionari’ u našoj zemlji, pa smo se pridružili jednoj grupi koja djeluje na stranom jeziku.” Je li to bilo vrijedno truda? Serge kaže: “Osjećamo se jako korisno u skupštini.”

Odile, sestra iz Francuske koja ima preko 70 godina i boluje od osteoartritisa koljena, ne može dugo stajati. Bila je obeshrabrena jer zbog svoje bolesti nije mogla propovijedati od kuće do kuće. Međutim, nije se predala. Prilagodila se svojim okolnostima tako što je počela svjedočiti telefonom. Ona kaže: “Svjedočenje telefonom puno je jednostavnije i ljepše nego što sam mislila!” Ta joj je metoda dala poticaj da ponovno revno sudjeluje u službi propovijedanja.

Ako razumno procjenjujemo vlastite mogućnosti, izbjeći ćemo mnoga razočaranja. Kad sebi postavljamo uravnotežene ciljeve, osjećamo se korisno unatoč svojim ograničenjima. Radujemo se zbog onoga što možemo učiniti, čak i ako se radi o nečemu prilično malom (Gal. 6:4).

Kad od sebe ne očekujemo previše, bit ćemo uviđavniji prema sukršćanima. Bit ćemo svjesni njihovih ograničenja i uvijek ćemo im biti zahvalni za ono što čine za nas. A time što pokazujemo da cijenimo svaku pomoć koju nam braća pruže, doprinosimo međusobnoj suradnji i razumijevanju (1. Petr. 3:8). Upamti da Jehova, kao Otac pun ljubavi, od nas nikada ne traži više nego što mu možemo dati. A budemo li imali razumna očekivanja i budemo li postavljali sebi ostvarive ciljeve, duhovne aktivnosti donosit će nam veće zadovoljstvo i radost.