APOSTOL Pavao bio je veoma zabrinut za duhovno stanje skupštine u Korintu. Čuo je da među tamošnjom braćom vlada razdor te da se tolerira nemoral. Osim toga, ta mu je skupština pisala u vezi s nekim pitanjima koja su ih mučila. Zbog toga je Pavao oko 55. n. e., kad je tijekom svog trećeg misionarskog putovanja bio u Efezu, napisao prvu od dvije poslanice upućene Korinćanima.

Druga poslanica nadovezuje se na prvu, a po svemu sudeći napisana je samo nekoliko mjeseci nakon nje. Budući da su okolnosti koje su u prvom stoljeću vladale u korintskoj skupštini, a i izvan nje, umnogome slične okolnostima koje vladaju u naše vrijeme, savjeti koje je Pavao dao Korinćanima od neprocjenjive su nam važnosti (Hebr. 4:12).

“Svi jedno govorite”, potaknuo je Pavao Korinćane (1. Kor. 1:10). Ne postoji ‘neki drugi temelj osim Isusa Krista’ na kojem izgrađujemo svoju kršćansku osobnost (1. Kor. 3:11-13). O bludniku koji je bio član skupštine Pavao je rekao: “Uklonite zloga iz svoje sredine!” (1. Kor. 5:13). Također je rekao: “Tijelo nije za blud, nego za Gospodina” (1. Kor. 6:13).

Odgovarajući Korinćanima na “ono što su mu pisali”, Pavao im je dao korisne savjete o braku i samaštvu (1. Kor. 7:1). Nakon što je pisao o kršćanskoj podložnosti, o redu koji treba vladati na kršćanskim sastancima i o pouzdanosti nade u uskrsnuće, Pavao je potaknuo Korinćane: “Bdijte, budite nepokolebljivi u vjeri, držite se muški, budite jaki!” (1. Kor. 16:13).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:21 — Je li ono što Jehova koristi da bi spasio one koji vjeruju doista “ludost”? Nije. Međutim, budući da “svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga”, ono što on koristi kako bi spasio ljude ovom svijetu izgleda kao ludost (Ivan 17:25).

5:5 — Što znači ‘predati zloga Sotoni da se odstrani tjelesni utjecaj, kako bi duh skupštine bio spašen’? Kad netko uporno čini težak grijeh i ne kaje se, on mora biti isključen iz skupštine. Tada ponovno postaje dio Sotoninog  zlog svijeta (1. Ivan. 5:19). Zato se za tu osobu kaže da je predana Sotoni. Isključenjem se odstranjuje iskvarujuć utjecaj iz skupštine i čuva se njen duh (2. Tim. 4:22).

7:33, 34 — Na što se odnosi izraz “svjetovno”, za što se, prema Pavlovim riječima, brinu oženjeni muškarac ili udata žena? Pavao je govorio o svakodnevnim životnim potrebama o kojima moraju voditi brigu kršćani koji su u braku. To su naprimjer hrana, odjeća, krov nad glavom. No taj se izraz nipošto ne odnosi na iskvareno svjetovno postupanje, kojeg se kršćani moraju kloniti (1. Ivan. 2:15-17).

11:26 — Koliko često treba obilježavati Isusovu smrt i na što se odnosi izraz “dok on ne dođe”? Grčka riječ prevedena “kad god” znači “uvijek kada” ili “svaki put kada”. Prema tome, Pavao je želio reći da pomazani kršćani “smrt Gospodinovu objavljuju” svaki put kad uzimaju simbole na obilježavanju Kristove smrti, a to je jednom godišnje, 14. nisana. Oni to trebaju činiti “dok on ne dođe”, odnosno dok ne uskrsnu kako bi bili s njim na nebu (1. Sol. 4:14-17).

13:13 — U kom je smislu ljubav veća od vjere i nade? Kad se ispuni naše “čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo”, vjera i nada neće imati istu ulogu kao nekada (Hebr. 11:1). Ljubav je veća od njih jer će postojati zauvijek.

15:29 — Što znači da se netko “krštava da bude mrtav”? Pavao nije htio reći da se živi krštavaju umjesto onih koji su umrli nekršteni, kao što bi se moglo zaključiti na temelju prijevoda tog retka u nekim prijevodima Biblije. Pavao u tom retku govori o duhom pomazanim kršćanima koji krštenjem stupaju na životni put na kojem će dokazati svoju vjernost Bogu i koji će završiti njihovom smrću, nakon koje uskrsavaju u duhovni život.

Pouke za nas:

1:26-31; 3:3-9; 4:7 Ako se ponizno hvalimo Jehovom, a ne sobom, promičemo jedinstvo u skupštini.

2:3-5 Dok je svjedočio u Korintu, središtu grčke filozofije i učenosti, Pavao se možda brinuo hoće li svojim slušateljima moći pružiti uvjerljive argumente. Međutim, on nije dozvolio da ga neka slabost ili strah koji je možda osjećao spriječe u izvršavanju službe koju je dobio od Boga. Slično tome, ni mi ne bismo trebali dozvoliti da nas neobične okolnosti u kojima se nađemo spriječe da objavljujemo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. S pouzdanjem se oslonimo na Jehovinu pomoć, baš kao i Pavao!

2:16 Imati “Kristov um” znači upoznati i usvojiti njegov način razmišljanja, dobro upoznati njegovu osobnost i oponašati ga (1. Petr. 2:21; 4:1). Zbog toga je doista važno temeljito proučavati Isusov život i službu.

3:10-15; 4:17 Trebali bismo razmisliti kakva je naša sposobnost poučavanja i činjenja učenika te se poboljšavati (Mat. 28:19, 20). Ako nismo dobri učitelji, osoba koju poučavamo možda neće izdržati ispite vjere, pa možemo “pretrpjeti štetu”, odnosno gubitak koji će biti toliko bolan da će naše spasenje biti “kao kroz vatru”.

6:18 “Bježati od bluda” ne znači samo izbjegavati postupke koje se može okarakterizirati kao porneíu nego i pornografiju, moralnu nečistoću, maštanje o seksu i koketiranje — sve što može dovesti do bluda (Mat. 5:28; Jak. 3:17).

7:29 Bračni parovi trebaju paziti kako ne bi postali toliko zaokupljeni svojim bračnim životom da im Kraljevstvo postane sporedna stvar u životu.

10:8-11 Jehovu je jako povrijedilo kad su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Dobro je da pazimo da nam prigovaranje ne prijeđe u naviku.

 16:2 Djelo Kraljevstva redovito ćemo financijski podupirati ako unaprijed planiramo dati prilog i ako to činimo sistematično.

Pavao je Korinćanima rekao da pokajničkom grešniku koji je bio isključen trebaju “spremno oprostiti i utješiti” ga. On se radovao što ih je rastužila prva poslanica koju im je napisao jer ih je “ta žalost navela na pokajanje” (2. Kor. 2:6, 7; 7:8, 9).

Potaknuo ih je da ‘obiluju sakupljanjem priloga kao što obiluju svime’. Nakon što je odgovorio na optužbe onih koji su govorili protiv njega, na kraju je svima uputio sljedeći savjet: “Radujte se, ispravljajte se, primajte utjehu, jednako razmišljajte, živite u miru” (2. Kor. 8:7; 13:11).

Odgovori na biblijska pitanja:

2:15, 16 — U kom smo pogledu mi “ugodan miris Kristov”? U tom smislu što se držimo Biblije i objavljujemo njenu poruku. Iako je taj “miris” odbojan nepravednima, on je ugodan Jehovi i osobama iskrena srca.

5:16 — U kom smislu pomazani kršćani “nikoga ne poznaju po tijelu”? Oni ne gledaju na ljude tjelesnim očima, odnosno nisu pristrani prema bogatima ili prema ljudima određene rase ili narodnosti. Njima je važan njihov duhovni odnos sa suvjernicima.

11:1, 16; 12:11 — Je li Pavao bio nerazuman prema Korinćanima? Nije. Međutim, možda je nekima izgledalo da se hvali i da je nerazuman zbog onoga što je bio primoran reći u obranu svog apostolstva.

12:1-4 — Tko je “bio odnesen u raj”? Budući da Biblija ne govori ni o jednoj drugoj osobi koja je imala takvu viziju, a ti reci usljeđuju nakon argumenata koje je Pavao iznio kako bi obranio svoju apostolsku službu, on je po svoj prilici govorio o vlastitom iskustvu. To što je vidio u viziji vjerojatno je bio duhovni raj u kojem se nalazi kršćanska skupština u “vremenu kraja” (Dan. 12:4).

Pouke za nas:

3:5 U načelu, ovaj nam redak govori da Jehova kršćane osposobljava za službu propovijedanja putem svoje Riječi, svetog duha i zemaljskog dijela svoje organizacije (Ivan 16:7; 2. Tim. 3:16, 17). Trebali bismo marljivo proučavati Bibliju i biblijsku literaturu, uvijek se moliti za sveti duh i redovito prisustvovati kršćanskim sastancima te sudjelovati na njima (Psal. 1:1-3; Luka 11:10-13; Hebr. 10:24, 25).

4:16 Budući da Jehova ‘obnavlja našeg unutarnjeg čovjeka iz dana u dan’, trebali bismo redovito koristiti sve što nam on daje kako bismo se duhovno jačali i ne bismo smjeli dozvoliti da prođe dan, a da nismo učinili nešto za svoju duhovnost.

4:17, 18 Ako imamo na umu da je ‘naša nevolja trenutna i laka’, to nam može pomoći da ostanemo vjerni Jehovi u kušnjama.

5:1-5 Kakvim lijepim riječima Pavao opisuje osjećaje pomazanih kršćana prema njihovoj nadi u nebeski život!

10:13 Općenito govoreći, ako nismo dobili zaduženje da pomažemo tamo gdje postoji veća potreba, trebali bismo obrađivati samo područje naše skupštine.

13:5 Da bismo “ispitali jesmo li u vjeri”, moramo razmisliti koliko naše vladanje odgovara onome što učimo iz Biblije. Da bismo “sami sebe provjerili”, moramo procijeniti kolika je naša duhovnost, koliko je izoštrena naša “moć zapažanja” te na kakva nas djela potiče naša vjera (Hebr. 5:14; Jak. 1:22-25). Budemo li primjenjivali Pavlove mudre savjete, moći ćemo ostati u istini.