1, 2. (a) Što će nam pomoći da ostanemo vjerni Jehovi unatoč kušnjama, prema riječima iz Psalma 86:2, 11? (b) Kada trebamo u svom srcu izgrađivati vjernost Jehovi?

ZAŠTO neki kršćani koji su godinama vjerno služili Bogu iako su bili u zatvorima ili progonjeni kasnije postanu žrtve materijalizma? Odgovor na to pitanje povezan je s našim srcem — s onim što uistinu jesmo u svojoj nutrini. Psalam 86 povezuje vjernost Bogu sa srcem koje je cijelo, nepodijeljeno. “Čuvaj dušu moju, jer ja sam vjeran!” molio se psalmist David. “Ti si Bog moj — spasi slugu svojega, koji se u tebe uzda!” David je također molio: “Pouči me, Jehova, o putu svojemu! Hodit ću u istini tvojoj. Daj mi srce nepodijeljeno, da bi se bojalo imena tvojega!” (Psal. 86:2, 11).

² Ako se ne uzdamo u Jehovu svim svojim srcem, drugi interesi i želje potkopat će našu vjernost pravome Bogu. Sebične su želje poput nagaznih mina skrivenih na putu kojim idemo. Čak i ako smo dosada u mnogim kušnjama ostali vjerni Jehovi, moglo bi nam se dogoditi da upadnemo u Sotonine zamke. Zato je vrlo važno da u svom srcu izgrađujemo vjernost Jehovi već sada, prije nego što se nađemo u kušnjama. “Više od svega što se čuva”, kaže Biblija, “čuvaj srce svoje” (Izr. 4:23). U vezi s time, mnogo možemo naučiti iz onoga  što se dogodilo proroku iz Jude kojeg je Jehova poslao izraelskom kralju Jeroboamu.

3. Kako je Jeroboam reagirao na osudu koju mu je objavio Božji prorok?

³ Zamisli sljedeći prizor: Božji prorok upravo je objavio oštru osudu kralju Jeroboamu koji je u sjevernom desetplemenskom kraljevstvu Izraelu uveo štovanje teleta. Kad je to čuo, kralj se razbjesnio. Naredio je svojim vojnicima da uhvate proroka, ali Jehova je bio uz svog slugu. Čim je kralj gnjevno ispružio ruku, ona mu se osušila, a žrtvenik posvećen lažnim bogovima raspao se. To je čudo navelo Jeroboama da promijeni svoj stav prema Božjem proroku. Zamolio ga je: “Umilostivi, molim te, lice Jehove, Boga svojega, i moli se za mene da ozdravi ruka moja!” Prorok se pomolio i kralju je ruka ozdravila (1. Kralj. 13:1-6).

4. (a) Zašto možemo reći da je kraljev poziv bio ispit prorokove vjernosti Bogu? (b) Što je prorok odgovorio kralju?

⁴ Zatim je Jeroboam rekao proroku pravog Boga: “Pođi sa mnom kući mojoj da se okrijepiš, a dat ću ti i dar!” (1. Kralj. 13:7). Što je prorok trebao učiniti? Je li trebao prihvatiti kraljev velikodušni poziv nakon što mu je objavio osudu? (Psal. 119:113). Ili ga je trebao odbiti, premda se činilo da je kralju žao što se loše ponio? Jeroboam je bio bogat i mogao je svojim prijateljima davati skupocjene darove. Ako je Božji prorok u sebi gajio želju za materijalnim stvarima, kraljev mu je poziv sigurno bio veliko iskušenje. No Jehova mu je bio zapovjedio: “Ne jedi i ne pij niti se vraćaj putem kojim si došao!” Zato je prorok jasno i glasno odgovorio: “Da mi daš polovinu kuće svoje, ne bih pošao s tobom niti bih jeo ili pio na ovome mjestu.” Zatim je drugim putem otišao iz Betela (1. Kralj. 13:8-10). Što nas odluka koju je donio prorok uči o iskrenoj vjernosti Bogu?

5. Zašto se može reći da je materijalizam ispit naše vjernosti Bogu?

⁵ Netko bi mogao misliti da materijalizam nema nikakve veze s vjernošću Bogu. Međutim, materijalizam zapravo može biti pravi ispit naše vjernosti. Vjerujemo li Jehovinom obećanju da će nam dati sve što nam je potrebno? (Mat. 6:33; Hebr. 13:5). Da li po svaku cijenu nastojimo doći do nekih materijalnih stvari koje bismo htjeli imati, a trenutno ih si ne možemo priuštiti, ili smo spremni živjeti bez njih? (Pročitaj Filipljanima 4:11-13.) Dođemo li ponekad u iskušenje da žrtvujemo teokratske aktivnosti kako bismo odmah došli do stvari koje želimo? Je li vjerna služba Jehovi na prvom mjestu u našem životu? Naši će odgovori na ta pitanja uvelike ovisiti o tome služimo li Bogu svim srcem. Apostol Pavao je napisao: “Odanost Bogu i jest izvor velikog dobitka kad je čovjek zadovoljan onim što ima. Jer ništa nismo donijeli na svijet, pa ne možemo ništa ni odnijeti s njega. Dakle, imamo li hranu, odjeću i zaklon, budimo time zadovoljni!” (1. Tim. 6:6-8).

6. Kakvi bi nam se “darovi” mogli ponuditi i što će nam pomoći da odlučimo hoćemo li ih prihvatiti?

⁶ Naprimjer, može nam se ponuditi bolji posao uz koji bismo dobili veću plaću i neke druge pogodnosti. Ili možda zaključimo da bismo mogli više zaraditi ili naći bolji posao ako bismo se preselili u neku drugu zemlju ili na neki drugi kraj svijeta. U prvi mah takve bi nam prilike mogle izgledati kao blagoslov od Jehove. No, zar ne bismo, prije nego što odlučimo hoćemo li ih prihvatiti, trebali preispitati svoje motive? Najvažnije pitanje o kojem bismo trebali razmisliti glasi: “Kako će moja odluka utjecati na moj odnos s Jehovom?”

7. Zašto je važno iskorijeniti materijalističke želje iz svog srca?

⁷ Sotonin svijet neumorno promiče materijalistički način razmišljanja. (Pročitaj 1. Ivanovu  2:15, 16.) Đavo želi iskvariti naše srce. Zato moramo biti oprezni kako bismo prepoznali materijalističke želje u svom srcu i iskorijenili ih (Otkr. 3:15-17). Kad je Sotona ponudio Isusu sva kraljevstva ovog svijeta, njemu nije bilo teško odbiti tu ponudu (Mat. 4:8-10). Isus je upozorio kršćane: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). Vjernost Jehovi potaknut će nas da se uzdamo u njega, a ne u sebe.

8. Kako se vjernost Božjeg proroka našla na kušnji?

⁸ Sve bi dobro završilo da je Božji prorok nastavio svoj put kući. No vrlo brzo suočio se s još jednom kušnjom. “U Betelu je živio neki stari prorok”, kaže Biblija, “kojemu su došli sinovi njegovi i ispričali mu sve” što se dogodilo ranije toga dana. Kad je to čuo, stari im je prorok rekao neka mu osedlaju magarca kako bi sustigao Božjeg proroka. Ubrzo nakon toga pronašao ga je kako se odmara pod velikim stablom te mu je rekao: “Pođi sa mnom kući da štogod pojedeš!” Kad je Božji prorok odbio njegov poziv, stari je prorok rekao: “I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi se po riječi Jehovinoj obratio, govoreći: ‘Vrati ga sa sobom kući da jede i da pije!’” Međutim, kako Biblija kaže, “prevario ga je” (1. Kralj. 13:11-18).

9. Što Biblija kaže o ljudima koji se služe prijevarom i kome oni nanose štetu?

⁹ Ne znamo što je starog proroka navelo na to, ali ono što je rekao bila je laž. On je možda nekad i bio vjeran Jehovin prorok, no u ovom slučaju poslužio se prijevarom. Biblija strogo osuđuje takvo postupanje. (Pročitaj Mudre izreke 3:32.) Nepošteni pojedinci često u duhovnom pogledu ne nanose štetu samo sebi već i drugima.

10. Kako je Božji prorok reagirao na poziv starog proroka i što mu se zbog toga dogodilo?

¹⁰ Prorok iz Jude trebao je prozreti da ga stari prorok želi prevariti. Mogao se upitati: ‘Zašto bi Jehova nekom drugom poslao anđela da bi meni dao nove upute?’ Isto tako, mogao je zamoliti Jehovu da mu razjasni te upute, no Biblija ne kaže da je to učinio. Umjesto toga, “vratio se [sa starim prorokom] da u kući njegovoj jede i pije”. Jehovi to nije bilo po volji. Kad je prevareni prorok konačno krenuo natrag u Judu, napao ga je lav  i ubio ga. Bio je to tragičan kraj njegove proročke službe! (1. Kralj. 13:19-25). *

11. Po čemu je Ahija bio dobar primjer?

¹¹ Za razliku od njega, prorok Ahija kojeg je Jehova poslao da pomaže Jeroboama za kralja ostao je vjeran sve do svoje starosti. Kad je ostarjeli Ahija već izgubio vid, Jeroboam je poslao svoju ženu da ga upita što će biti s njihovim bolesnim sinom. Ahija je hrabro prorekao da će Jeroboamov sin umrijeti (1. Kralj. 14:1-18). Među mnogim blagoslovima koje je Ahija dobio bilo je i to što je mogao doprinijeti pisanju Božje nadahnute Riječi. Kako? Kad je svećenik Ezra pisao svoje knjige, poslužio se Ahijinim spisima (2. Ljet. 9:29).

12-14. (a) Što učimo iz onoga što se dogodilo mlađem proroku? (b) Navedi primjere koji pokazuju zašto je važno pod molitvom pomno razmotriti biblijske savjete koje nam daju starješine.

¹² Biblija ne kaže zašto se mlađi prorok nije posavjetovao s Jehovom prije nego što se vratio da bi jeo i pio sa starim prorokom. Je li mu možda stari prorok rekao ono što je on želio čuti? Što učimo iz toga? Moramo biti potpuno uvjereni u opravdanost Jehovinih zahtjeva i biti odlučni uvijek ih se držati, u kakvim god se okolnostima našli.

¹³ Neke osobe, kad im se daje savjet, čuju samo ono što žele čuti. Naprimjer, objavitelj može dobiti ponudu za posao koji bi mu oduzimao vrijeme koje bi inače mogao posvetiti svojoj obitelji i teokratskim aktivnostima. Možda će upitati starješinu za savjet. Starješina će možda na početku razgovora napomenuti bratu da mu on ne može reći na koji bi se način trebao brinuti za svoju obitelj. Zatim će s bratom možda razmotriti koje su duhovne opasnosti povezane s poslom koji mu je ponuđen. Hoće li brat zapamtiti samo uvodni komentar starješine ili će ozbiljno razmisliti i o onome što mu je on nakon toga rekao? Brat očito mora odlučiti što je za njega najbolje u duhovnom pogledu.

¹⁴ Navedimo još jednu moguću situaciju. Neka bi sestra mogla razmišljati o tome da se razdvoji od svog supruga koji nije Jehovin svjedok te bi mogla zamoliti starješinu za savjet. Starješina će joj nesumnjivo objasniti da ona sama mora odlučiti hoće li se razdvojiti od svog supruga ili neće. Zatim će  možda navesti neke biblijske savjete u vezi s time (1. Kor. 7:10-16). Hoće li sestra ozbiljno razmisliti o onome što joj je starješina rekao ili je već odlučila napustiti svog supruga? Pri donošenju takve odluke, bilo bi mudro da sestra pod molitvom razmotri biblijske savjete.

15. Što učimo iz greške koju je učinio Božji prorok?

¹⁵ Što još možemo naučiti iz greške koju je učinio prorok iz Jude? U Mudrim izrekama 3:5 stoji: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum.” Prorok se u ovoj situaciji nije oslonio na Jehovu, kao što je to dotad činio, nego se pouzdao u vlastiti razum. Ta ga je greška koštala života, a izgubio je i dobro ime pred Bogom. Njegovo iskustvo zorno pokazuje koliko je važno biti skroman i vjerno služiti Jehovi.

16, 17. Što će nam pomoći da ostanemo vjerni Jehovi?

¹⁶ Budući da je srce sklono sebičnosti, lako nas može zavesti. “Srce je varljivije od svega i na sve je spremno” (Jer. 17:9). Da bismo ostali vjerni Jehovi, moramo se truditi da skinemo staru osobnost koja nas potiče da previsoko mislimo o sebi i oslanjamo se na vlastite snage. Moramo obući novu osobnost “koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti”. (Pročitaj Efežanima 4:22-24.)

¹⁷ “Mudrost je u skromnih”, kažu Mudre izreke 11:2. Ako pokazujemo skromnost oslanjajući se na Jehovu, to će nam pomoći da ne činimo greške koje bi nas mogle skupo koštati. Naprimjer, obeshrabrenje lako može iskriviti našu moć prosuđivanja (Izr. 24:10). Mogli bismo izgubiti revnost za neki aspekt svete službe te zaključiti kako smo tijekom godina učinili dovoljno i da je možda vrijeme da drugi preuzmu teret. Ili možda poželimo voditi “normalniji” život. Međutim, trebamo se “snažno naprezati” i “uvijek biti zaokupljeni djelom Gospodinovim” jer će to čuvati naše srce (Luka 13:24; 1. Kor. 15:58).

18. Što možemo učiniti ukoliko ne znamo kakvu odluku donijeti?

¹⁸ Ponekad možda moramo donijeti neku tešku odluku, a nije nam posve jasno što bismo trebali učiniti. Hoćemo li doći u iskušenje da riješimo problem onako kako sami smatramo da je najbolje? Kad god se nađemo u takvoj situaciji, bilo bi mudro moliti Jehovu da nam pomogne. “Ako kome od vas nedostaje mudrosti”, stoji u Jakovu 1:5, “neka traži od Boga, jer on svima daje velikodušno.” Naš nebeski Otac dat će nam svetog duha koji nam je potreban da bismo donijeli dobru odluku. (Pročitaj Luku 11:9, 13.)

19, 20. Što bismo svakako trebali činiti?

¹⁹ Nakon što je Salamun prestao služiti pravom Bogu, nastupilo je teško razdoblje za Božje sluge tijekom kojeg je njihova vjernost bila na kušnji. Istina, mnogi su na ovaj ili onaj način iznevjerili Jehovu, ali neki su mu ipak ostali vjerni.

²⁰ Svakog dana suočavamo se s odlukama koje iskušavaju našu vjernost Bogu. I mi možemo pokazati da smo mu vjerni. Stoga, u svemu ostanimo vjerni Jehovi, služeći mu nepodijeljena srca, i budimo potpuno uvjereni da će on uvijek blagoslivljati svoje vjerne sluge! (2. Sam. 22:26).