1, 2. (a) Što je sve potrebno da bismo bili na čast Jehovi? (b) Na koja će pitanja odgovoriti ovaj članak?

BIBLIJA o Jehovi kaže: “Čašću i veličanstvom ti si se zaodjenuo” (Psal. 104:1). Oni koji žele biti na čast tom Bogu, a ujedno drže i do svoje časti, paze na to da uvijek budu dolično odjeveni. Zato je, primjerice, apostol Pavao uputio kršćanke da se “pristojno odijevaju i da pritom budu skromne i razborite, da se ne ukrašavaju pletenjem kose i zlatom ili biserima ili skupocjenom odjećom” (2. Tim. 2:9). No da bismo bili na čast i slavu Jehovi nije dovoljno da se dostojanstveno odijevamo, nego se trebamo i uzorno vladati (Job 40:10).

² Hebrejska riječ koja je u Psalmu 104:1 prevedena izrazom “čast” na drugim mjestima u Bibliji prevedena je izrazima kao što su “dostojanstvo, slava, krasota”. Prema jednom rječniku, čast između ostalog označava “dostojanstvo; opće priznanje, počast, uvažavanje”. Nitko ne zaslužuje veću počast i uvažavanje od Jehove. A budući da smo mi njegovi sluge i da smo mu se predali, svojim riječima i djelima moramo uvijek služiti njemu na čast. No zašto drugi ljudi zaslužuju da im ukazujemo čast i poštujemo njihovo dostojanstvo? Što otkriva Jehovinu čast i slavu? Kako bi na nas trebala utjecati spoznaja o Jehovinoj časti i veličanstvu? Što učimo od Isusa Krista o ukazivanju časti Bogu i ljudima? I na koji način možemo Bogu i ljudima iskazivati čast koja im pripada?

3, 4. (a) Kako bismo mi trebali postupati s obzirom na veliku čast koju imamo? (b) O kome u proročanskom smislu govori Psalam 8:5-9? (Vidi bilješku.) (c) Kome je Jehova u prošlosti ukazao čast?

³ Budući da su stvoreni na Božju sliku, svi ljudi zaslužuju da im se ukaže određena mjera časti. Jehova je ukazao čast prvom čovjeku tako što mu je povjerio brigu o planetu Zemlji (1. Mojs. 1:26, 27). Čak i nakon što je čovjek izgubio savršenstvo, Jehova je ponovio koju odgovornost čovjek ima u vezi sa Zemljom. Prema tome, Bog ljudima još uvijek iskazuje tu čast kojom ih je nekoć “okrunio”. (Pročitaj Psalam 8:5-9.) * Budući da nam je Jehova iskazao takvu čast, i mi njemu moramo iskazivati dužnu čast — hvaliti njegovo veličanstveno ime s puno poštovanja i na dostojanstven način.

⁴ Jehova posebnu čast ukazuje onima koji mu vrše svetu službu. Bog je Abelu ukazao čast  time što je prihvatio njegovu žrtvu, a odbacio onu koju je prinio njegov brat Kajin (1. Mojs. 4:4, 5). Jošui je Mojsije po Jehovinoj zapovijedi trebao “predati dio svoje časti”, budući da ga je Jošua trebao naslijediti na mjestu izraelskog vođe (4. Mojs. 27:20). O Davidovom sinu Salamunu Biblija kaže: “Jehova je veoma uzvisio Salamuna pred očima svega Izraela i dao mu takvu kraljevsku čast kakvu prije njega nije imao nijedan kralj nad Izraelom” (1. Ljet. 29:25). A iznimnu čast Bog će ukazati uskrsnulim pomazanim kršćanima, koji vjerno objavljuju “slavnu krasotu kraljevstva” njegova (Psal. 145:11-13). Jehova i Isusovim sve brojnijim “drugim ovcama” daje blagoslov i ukazuje im čast, pa i one na isti takav način veličaju Jehovu (Ivan 10:16).

5. Opiši Jehovinu čast i veličanstvo.

⁵ David je napisao jedan psalam u kojem je usporedio Božju veličinu s čovjekovom neznatnošću. U njemu je rekao: “Jehova, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji, čast se tvoja obznanjuje nad nebesima!” (Psal. 8:1). U cijelom svemiru ne postoji osoba kojoj pripada takva čast i veličanstvo kao Jehovi. Njemu su pripadali još i prije nego što je stvorio “nebo i zemlju“, a pripadat će mu i nakon što se ispuni njegov veličanstveni naum, kad se Zemlja pretvori u raj, a ljudska obitelj postane savršena. Da, njemu takva čast i veličanstvo pripadaju od vječnosti do vječnosti (1. Mojs. 1:1; 1. Kor. 15:24-28; Otkr. 21:1-5).

6. Zašto je psalmist rekao da se Jehova zaodjenuo čašću?

⁶ Kako li se bogobojaznog psalmista moralo dojmiti veličanstveno zvjezdano nebo, svod ukrašen svjetlucavim “draguljima” koji je promatrao u noćnoj tišini! Razmišljanje o tome kako je Bog “razapeo nebesa kao platno šatorsko”, ispunilo ga je strahopoštovanjem. Zbog veličanstvenog stvaralaštva, za Jehovu je slikovito rekao da se čašću zaodjenuo. (Pročitaj Psalam 104:1, 2.) Vidljiva djela nevidljivog, svemogućeg Stvoritelja otkrivaju njegovu čast i veličanstvo.

7, 8. Što nam nebesa govore o Jehovinoj časti i veličanstvu?

⁷ Uzmimo kao primjer našu galaksiju, Mliječnu stazu. U tom ogromnom oceanu zvijezda, planeta i planetarnih sustava, planet Zemlja čini se sićušnim poput zrnca pijeska na plaži kojoj se ne vidi kraja. Samo ta jedna galaksija ima preko 100 milijardi zvijezda! Kad bi želio nabrojiti sve te zvijezde, nabrajajući 24 sata dnevno po jednu zvijezdu u sekundi, trebalo bi ti preko 3 000 godina da dođeš do brojke od 100 milijardi.

⁸ A ako galaksija Mliječna staza sama sadrži 100 milijardi zvijezda, koliko ih onda ima u ostalom dijelu svemira? Astronomi procjenjuju da postoji između 50 i 125 milijardi galaksija. Koliko onda ima zvijezda u cijelom svemiru? Toliko da to naš um nije u stanju pojmiti. Pa ipak, Jehova “prebraja zvijezde, sve ih po imenu zove” (Psal. 147:4). Kako na tebe utječe spoznaja da se Jehova zaodjenuo takvom čašću i veličanstvom? Ne potiče li te to da veličaš njegovo veliko ime?

9, 10. Zašto se može reći da je čak i kruh dokaz velike Stvoriteljeve mudrosti?

⁹ Spustimo sada svoj pogled s veličanstvenih nebesa na nešto tako obično kao što je kruh. Jehova ne samo da je “Tvorac neba i zemlje” nego je i Bog “koji daje kruha gladnima” (Psal. 146:6, 7). Božja se “slava i veličanstvenost” očituju u njegovim velikim djelima, primjerice u tome što nam je dao biljke od kojih se pravi kruh. (Pročitaj Psalam 111:1-5.) Isus je svoje sljedbenike učio moliti: “Kruh naš za ovaj dan daj nam danas” (Mat. 6:11). Kruh je za brojne stare narode, pa tako i za Izraelce, bio osnovna namirnica. Premda se kruh smatrao hranom koju je jednostavno pripremiti, kemijski proces koji osnovne sastojke pretvara u ukusan kruh nipošto nije jednostavan.

¹⁰ U vrijeme kad je Biblija bila pisana, Izraelci su kruh pravili od pšeničnog ili ječmenog  brašna i vode. Ponekad su u tijesto dodavali i kvasac. Kombinacijom tih jednostavnih sastojaka nastaje zapanjujuće velik broj kemijskih tvari koje reagiraju u međusobnom doticaju. No još uvijek nije posve jasno koje se sve reakcije odvijaju među njima. A probavljanje kruha također je zadivljujuć i složen proces. Nije nikakvo čudo da je psalmist pjevao: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio” (Psal. 104:24). Osjećaš li i ti takvu snažnu želju hvaliti Jehovu?

11, 12. Kako će na nas djelovati razmišljanje o Božjim djelima?

¹¹ Ne moramo biti astronomi da bismo se divili noćnom nebu niti kemičari da bismo s užitkom jeli kruh. No da bismo produbili svoje razumijevanje i cijenjenje Jehovine veličanstvenosti, moramo naći vremena za razmišljanje o djelima njegovih ruku. Kako će na nas djelovati takvo duboko razmišljanje? Isto kao i razmišljanje o jednoj drugoj vrsti Jehovinih djela.

¹² O velikim djelima koja je Jehova učinio za svoj narod David je u pjesmi rekao: “O slavnoj krasoti veličanstva tvojega i o čudesnim djelima tvojim razmišljat ću” (Psal. 145:5). Budemo li čitali Bibliju i odvajali vrijeme za duboko razmišljanje o pročitanome, pokazat ćemo da ta djela smatramo vrijednima pažnje. Kako će na nas djelovati to duboko promišljanje? Produbit će naše razumijevanje i cijenjenje Božje časti i veličanstvenosti. Zasigurno i mi osjećamo želju poput Davida iskazati čast Jehovi i reći: “O veličini tvojoj ja ću pripovijedati” (Psal. 145:6). Razmišljanje o Jehovinim čudesnim djelima ojačat će naš odnos s njim i potaknuti nas da s oduševljenjem i nepokolebljivo drugima govorimo o njemu. Da li i ti revno objavljuješ dobru vijest i pomažeš ljudima shvatiti čast, veličanstvo i krasotu Jehove Boga?

13. (a) Što je Jehova ukazao i predao svom Sinu, prema riječima iz Danijela 7:13, 14? (b) Kako se Isus kao Kralj ophodi sa svojim podanicima?

¹³ Božji Sin, Isus Krist, revno je objavljivao dobru vijest i iskazivao je čast svom slavnom i veličanstvenom nebeskom Ocu. Jehova je svom jedinorođenom Sinu ukazao naročitu čast time što mu je predao ‘vlast i kraljevstvo’. (Pročitaj Danijela 7:13, 14.) No Isus zbog toga nije postao ohol i ponosan. Upravo suprotno — on je suosjećajni Vladar koji razumije ograničenja svojih podanika i ukazuje im određenu mjeri časti i poštovanja. Osvrnimo se na jedan događaj koji dobro oslikava kako se Isus kao budući Kralj ophodio s ljudima koje je susretao, osobito s onima koje nitko nije prihvaćao ni volio.

14. Kako su u starom Izraelu gledali na gubavce?

 ¹⁴ U staro doba ljudi oboljeli od gube bili su osuđeni na užasnu i polaganu smrt. Malo-pomalo, bolest im se sve više širila po tijelu. Smatralo se da je izliječiti gubavca jednako teško kao i uskrsnuti mrtvaca (4. Mojs. 12:12; 2. Kralj. 5:7, 14). Gubavce su proglašavali nečistima i odvratnima. Oni su bili izopćenici iz društva. Kad su išli prema nekome, morali su vikati: “Nečist, nečist!” (3. Mojs. 13:43-46). Na gubavca se gledalo kao i na mrtvaca. Neki rabinski tekstovi govore o tome da gubavac nikome nije smio prići na manje od četiri lakta (nešto manje od dva metra). U jednom zapisu stoji da je jedan religiozni vođa, čak i kad bi ugledao gubavca podalje od sebe, bacao kamenje na njega da mu se ne bi približio.

15. Kako je Isus postupio s jednim gubavcem?

¹⁵ No vrijedi zapaziti kako je Isus reagirao kad mu je prišao jedan gubavac i na koljenima ga molio da ga izliječi. (Pročitaj Marka 1:40-42.) Nije ga otjerao, nego je s tim čovjekom kojega su se svi klonili postupio na suosjećajan i dostojanstven način, ukazavši mu određenu mjeru časti. Ono što je Isus u tom času vidio bio je jadan čovjek koji je trebao pomoć. Isusa je ta slika dirnula u srce, pa je svoje suosjećanje odmah pretočio u djela. Ispružio je ruku, dotaknuo gubavca i izliječio ga.

16. Što učimo iz Isusovog ophođenja s ljudima?

¹⁶ Isus je oponašao svog Oca time što je drugima ukazao odgovarajuću mjeru časti i poštovao njihovo dostojanstvo. Kako ga mi kao njegovi sljedbenici možemo oponašati? Između ostalog, tako da svakog čovjeka — bez obzira na njegov društveni status, zdravstveno stanje ili dob — smatramo dostojnim časti i poštovanja (1. Petr. 2:17). Oni koji su u određenom smislu nadređeni drugima, primjerice muževi, roditelji i starješine, naročito moraju čuvati dostojanstvo onih koji su im podređeni i moraju im pomagati da sačuvaju samopoštovanje. Ističući da je to obaveza svih kršćana, Biblija kaže: “Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge! Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima!” (Rim. 12:10).

17. Kako bismo, prema Bibliji, trebali vršiti svetu službu Jehovi i zašto?

¹⁷ Sve aktivnosti povezane s našom svetom službom trebamo vršiti na dostojanstven način jer je služba Jehovi iznimna čast. U Propovjedniku 5:1 piše: “Pazi na korake svoje kad ideš u dom pravoga Boga.” I Mojsije i Jošua dobili su zapovijed da skinu sandale kad su se nalazili na svetom mjestu (2. Mojs. 3:5; Još. 5:15). To su trebali učiniti iz poštovanja. Izraelski su svećenici morali nositi donje rublje “da im pokrije golo tijelo” (2. Mojs. 28:42, 43). Time bi spriječili nedolično otkrivanje intimnih dijelova tijela dok su služili kod žrtvenika. No i svi drugi članovi svećenikove obitelji trebali su se pridržavati Božjih mjerila kako bi sačuvali dostojanstvo svećeničke službe.

18. Po čemu se treba vidjeti da našu službu Jehovi smatramo čašću?

 ¹⁸ Da bismo svetu službu vršili na dostojanstven način, moramo je cijeniti i poštovati. Ako želimo da Jehova nama iskaže čast i prihvati našu službu, mi moramo svojim postupcima pokazati da tu službu smatramo čašću. No tu se ne radi o izvanjskom dostojanstvenom držanju. Radi se o nečemu što se ne vidi ljudskim očima, ali što Bog itekako dobro vidi — o našem srcu (1. Sam. 16:7; Izr. 21:2). Ako službu Jehovi smatramo čašću, to će se vidjeti po našem vladanju, našim stavovima, našem odnosu s drugima, čak i po tome kako gledamo sami na sebe. Da, u svako doba i u svemu što činimo mora se vidjeti da je za nas izuzetna čast služiti Jehovi. Zato u pogledu svog vladanja, manira, odjeće i cjelokupnog izgleda uvijek moramo imati na umu riječi apostola Pavla: “Ni u čemu ne dajemo nikakva razloga za spoticanje, da se našoj službi ne bi imalo što prigovoriti, nego se u svemu preporučujemo kao Božji sluge” (2. Kor. 6:3, 4). Mi “u svemu krasimo učenje našeg Spasitelja, Boga” (Titu 2:10).

19, 20. (a) Kako bismo trebali ukazivati čast ljudima? (b) Kako bismo se trebali vladati i odnositi prema Jehovinoj službi?

¹⁹ Pomazani kršćani jasno pokazuju da svoju službu “poslanika koji zastupaju Krista” smatraju velikom čašću (2. Kor. 5:20). “Druge ovce” odano s njima surađuju i također imaju veliku čast biti zastupnici Mesijanskog Kraljevstva. Onaj tko vrši ulogu ambasadora, odnosno poslanika u stranoj zemlji, odvažno zastupa svoju zemlju i pokazuje da mu je služba koju vrši velika čast. I mi trebamo odvažno zastupati Božje Kraljevstvo, vlast koju je Bog uspostavio, i pokazati da tu službu smatramo velikom čašću (Efež. 6:19, 20). A kada ljudima donosimo “vijest dobru o nečem boljem”, ne ukazujemo li time i njima čast? (Iza. 52:7).

²⁰ Neka naše vladanje uvijek bude dostojanstveno i primjereno časnoj službi koju vršimo. Tako ćemo svojim vladanjem slaviti Boga (1. Petr. 2:12). Uvijek pokazujmo duboko poštovanje prema njemu, njegovoj službi i svojoj braći i neka se vidi da služenje Jehovi smatramo velikom čašću. Učinimo sve što možemo da bi Jehova, koji se čašću i veličanstvom zaodjenuo, bio zadovoljan našom službom.