1. Zašto je Isus tako oštro reagirao na Petrove riječi?

APOSTOL Petar nije mogao vjerovati svojim ušima kad je njegov ljubljeni Učitelj Isus Krist otvoreno rekao za sebe da će uskoro mnogo pretrpjeti i zatim umrijeti. Petar ga je, sigurno u najboljoj namjeri, prekorio riječima: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!” Isus je okrenuo leđa Petru i pogledao druge učenike, koji su vjerojatno razmišljali kao i Petar. Zatim je rekao Petru: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Mar. 8:32, 33; Mat. 16:21-23).

2. Što se prema Isusovim riječima zahtijeva od njegovih pravih učenika?

² Petar je iz daljnjih Isusovih riječi mogao shvatiti zašto je Isus tako oštro reagirao na njegovo prekoravanje. Isus je “pozvao k sebi narod i učenike” i rekao im: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme mučenički stup svoj i neka ide za mnom! Jer tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene i radi dobre vijesti, spasit će ga” (Mar. 8:34, 35). Isus je očito bio spreman žrtvovati svoj život, ali je i od svojih sljedbenika očekivao da budu spremni žrtvovati život u službi Bogu.  Budu li spremni na to, bit će bogato nagrađeni. (Pročitaj Mateja 16:27.)

3. (a) Koja je pitanja Isus postavio svojim slušateljima? (b) Na što je Isusovo drugo pitanje možda podsjetilo one koji su ga slušali?

³ Tom je prilikom Isus postavio dva zanimljiva pitanja: “Što koristi čovjeku da stekne cijeli svijet, a izgubi život?” i “Što čovjek može dati u zamjenu za život svoj?” (Mar. 8:36, 37). Odgovor na prvo pitanje posve je očit. Čovjeku ništa ne vrijedi ako stekne sav svijet, a izgubi život. Materijalne stvari korisne su samo živom čovjeku. Isusovo drugo pitanje možda je njegove slušatelje podsjetilo na optužbu koju je Sotona iznio protiv Joba: “Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju” (Job 2:4). Sotonine riječi dobro opisuju neke ljude koji ne obožavaju Jehovu. Mnogi od njih spremni su na sve, spremni su pogaziti sva moralna načela samo da bi sačuvali život. No kršćani su drugačiji.

4. Zašto Isusova pitanja imaju dublje značenje za kršćane?

⁴ Znamo da Isus nije došao na Zemlju kako bi nam sada, u ovom poretku, podario zdravlje, blagostanje i dug život. Došao je kako bi nam omogućio vječni život u novom svijetu. Time nam je dao nadu koju izuzetno cijenimo (Ivan 3:16). Prvo Isusovo pitanje vjerojatno bi svaki kršćanin razumio na sljedeći način: Što koristi čovjeku da stekne cijeli svijet, a izgubi nadu u vječni život? Odgovor na to pitanje sasvim je jasan: ništa mu ne koristi (1. Ivan. 2:15-17). Da bismo lakše odgovorili na Isusovo drugo pitanje, trebamo se upitati: Što sam sve spreman sada žrtvovati kako bih se s pravom mogao nadati životu u novom svijetu? Na to pitanje odgovaramo svojim načinom života. Naš život otkriva koliko nam je ta nada jaka. (Usporedi Ivana 12:25.)

5. Kako možemo dobiti vječni život?

⁵ Naravno, Isus nije htio reći da se vječni život može zaraditi. Život je dar, pa čak i naš sadašnji relativno kratak život. Ne možemo ga kupiti niti učiniti nešto čime bismo ga zaslužili. Vječni život možemo dobiti jedino ako “povjerujemo u Krista Isusa” i u Jehovu, koji “nagrađuje one koji ga revno traže” (Gal. 2:16; Hebr. 11:6). Međutim, svoju vjeru moramo dokazati djelima jer je “vjera bez djela mrtva” (Jak. 2:26). Dakle, kad razmišljamo o Isusovom pitanju, trebamo ozbiljno preispitati čega smo se spremni odreći u ovom poretku i što smo spremni činiti u Jehovinoj službi kako bismo pokazali da je naša vjera živa.

6. Što je Isusu bilo najvažnije?

⁶ Isus nije bio zaokupljen onim što je nudio ondašnji svijet, nego se usredotočio na  ono što je važno i nije popustio iskušenju da se posveti stjecanju materijalnih stvari. Odrekao se mnogo toga i u svemu je bio poslušan Bogu. Nije htio ugađati sebi, nego je rekao: “Uvijek činim ono što je [Bogu] ugodno” (Ivan 8:29). Što je sve Isus bio spreman učiniti kako bi ugodio Bogu?

7, 8. (a) Što je Isus žrtvovao i kako je bio nagrađen? (b) Što bismo se trebali upitati?

⁷ Jednom prilikom Isus je rekao svojim učenicima: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). Kad je Isus nešto ranije upozorio svoje sljedbenike da će uskoro ‘dati svoj život’, Petar ga je nagovarao da bude dobar prema sebi. Međutim, Isus se nije dao pokolebati. Svoj savršeni život spremno je žrtvovao za ljudski rod. Zbog nesebičnosti koju je pokazivao cijeli život, budućnost mu je bila osigurana. Bog ga je uskrsnuo, “uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna” (Djela 2:32, 33). Isus nam je svojim životom dao izvrstan primjer.

⁸ Apostol Pavao upozorio je kršćane u Rimu da “ne ugađaju sebi” i podsjetio ih da “ni Krist nije ugađao sebi” (Rim. 15:1-3). U kojoj smo mjeri spremni primijeniti ovaj savjet? Što smo spremni žrtvovati kako bismo oponašali Isusa?

9. Što zapravo znači predati se Bogu?

⁹ U starom je Izraelu Mojsijev zakon nalagao da hebrejski robovi budu oslobođeni sedme godine svog robovanja ili tijekom jubilejske godine. Međutim, robovi su imali još jednu mogućnost. Ako je rob zavolio svog gospodara, mogao je odlučiti da do kraja života ostane njegov rob. (Pročitaj 5. Mojsijevu 15:12, 16, 17.) Sličnu odluku donosimo i mi kad se predamo Bogu. Umjesto da udovoljavamo vlastitim željama, dobrovoljno pristajemo činiti Božju volju. Na taj način pokazujemo da jako volimo Jehovu i da mu želimo vječno služiti.

10. U kom se smislu može reći da pripadamo Bogu i kako to treba utjecati na naše misli i postupke?

¹⁰ Ako proučavaš Bibliju s Jehovinim svjedocima, propovijedaš dobru vijest i pohađaš skupštinske sastanke, zaslužuješ svaku pohvalu. Nadamo se da ćeš uskoro poželjeti predati se Jehovi i da ćeš postaviti isto pitanje koje je Etiopljanin postavio Filipu, naime: “Što me sprečava da se krstim?” (Djela 8:35, 36). Kad se krstiš, bit ćeš u istom odnosu s Bogom kao i kršćani kojima je Pavao napisao: “Vi ne pripadate sebi, jer ste skupo kupljeni” (1. Kor. 6:19, 20). Bez obzira na to nadamo li se živjeti na nebu ili na Zemlji, ako smo se predali Jehovi, njemu pripadamo. Zato je važno da suzbijemo sebične želje i da “ne budemo više robovi ljudima” (1. Kor. 7:23). Velika je čast vjerno služiti Jehovi i svoj život uskladiti s njegovom voljom.

11. Što bi kršćani trebali prinijeti kao žrtvu? Na temelju primjera iz Mojsijevog zakona objasni što to znači.

¹¹ Pavao je poticao suvjernike: “Dajte svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, služite Bogu koristeći svoj razum” (Rim. 12:1). Te riječi možda su podsjetile židovske kršćane na žrtve koje su prinosili Bogu prije nego što su postali Isusovi sljedbenici. Znali su da je Mojsijev zakon zahtijevao da se na Jehovin žrtvenik prinose samo najbolje životinje. Životinje s manom nisu bile ugodne Bogu (Mal. 1:8, 13). Isto načelo vrijedi i kad mi “dajemo svoja tijela kao žrtvu živu”. Jehovi dajemo najbolje, a ne samo ono što ostane nakon što zadovoljimo sve svoje želje. Kad se predamo Bogu, bezrezervno mu dajemo svoj život — svoju snagu, materijalna sredstva i talente (Kol. 3:23). Što to konkretno znači?

12, 13. Kako možemo Jehovi dati najbolje?

¹² Jehovi možemo dati najbolje ako mudro koristimo vrijeme. (Pročitaj Efežanima 5:15, 16.) Da bismo u tome uspjeli, potrebno nam je samosvladavanje. Zbog utjecaja ovoga svijeta i svoje naslijeđene nesavršenosti skloni smo trošiti vrijeme samo na ono što nam donosi užitak i korist. Istina, “sve ima svoje vrijeme”, pa i opuštanje i posao koji nam omogućava da izvršavamo kršćanske obaveze (Prop. 3:1). No predani kršćani moraju biti uravnoteženi i mudro koristiti vrijeme.

¹³ Kad je Pavao bio u Ateni, primijetio je da “nitko od Atenjana i stranaca koji su ondje boravili nije trošio slobodno vrijeme ni na što drugo osim da kaže ili čuje nešto novo” (Djela 17:21). I danas mnogi gube vrijeme na sličan način. Zaokupljeni su gledanjem televizije, igranjem videoigara i pretraživanjem interneta. Sve je više stvari koje nam mogu oduzeti dragocjeno vrijeme. Ako im se prepustimo, mogli bismo zanemariti svoje duhovne potrebe. Čak bismo mogli početi misliti da nemamo vremena za ono “što je najvažnije”, odnosno za aktivnosti koje su dio naše službe Jehovi (Filip. 1:9, 10).

14. O kojim bismo pitanjima trebali ozbiljno razmisliti?

¹⁴ Stoga se, kao predani Jehovini sluge, trebamo pitati: Da li svaki dan odvajam vrijeme za čitanje Biblije, razmišljanje o duhovnim stvarima i molitvu? (Psal. 77:12; 119:97; 1. Sol. 5:17). Odvajam li vrijeme kako bih se pripremio za skupštinske sastanke? Da li na sastancima hrabrim druge svojim komentarima? (Psal. 122:1; Hebr. 2:12). Božja Riječ kaže da su Pavao i Barnaba mnogo vremena provodili odvažno govoreći u Jehovino ime (Djela 14:3). Možeš li prilagoditi svoje životne okolnosti kako bi više vremena posvetio propovijedanju, možda služeći kao pionir? (Pročitaj Hebrejima 13:15.)

15. Na koji način starješine pokazuju da mudro koriste vrijeme?

¹⁵ Kad su apostol Pavao i Barnaba posjetili skupštinu u Antiohiji, “proveli su dosta vremena s učenicima” kako bi ih ohrabrili (Djela 14:28). I u današnje vrijeme brižni starješine puno vremena posvećuju drugima i hrabre ih. Osim što idu u službu propovijedanja, ti pastiri brinu za stado, traže izgubljene ovce, pomažu bolesnima i obavljaju mnoga druga zaduženja u skupštini. Ako si kršteni brat, razmisli dopuštaju li ti okolnosti da prihvatiš te dodatne odgovornosti.

16. Navedi neke načine kako možemo ‘činiti dobro svojoj braći u vjeri’.

¹⁶ Mnoge raduje kad mogu pomagati onima koji su nastradali u prirodnim katastrofama ili drugim nesrećama. Tako je naprimjer jedna sestra koja ima preko 60 godina i radi u Betelu nekoliko puta putovala  mnogo kilometara kako bi sudjelovala u pružanju humanitarne pomoći. Zašto je svoj godišnji odmor trošila na takav način? Ona kaže: “Iako nemam neka stručna znanja, bila sam sretna što sam mogla raditi sve što je bilo potrebno. Jako me ohrabrila snažna vjera braće i sestara koji su mnogo toga izgubili.” Osim toga, tisuće braće i sestara širom svijeta pomažu u gradnji naših dvorana za sastanke i kongresnih dvorana. Sudjelujemo li u takvim aktivnostima, pokazujemo da smo nesebični i ‘činimo dobro svojoj braći u vjeri’ (Gal. 6:10).

17. Što si ti spreman dati u zamjenu za vječni život?

¹⁷ Ljudsko društvo otuđeno od Boga uskoro će nestati. Ne znamo kad će se to točno dogoditi. No znamo da je “malo vremena preostalo” i da se “mijenja lice ovoga svijeta”. (Pročitaj 1. Korinćanima 7:29-31.) Zbog toga Isusovo pitanje: “Što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?” još više dobiva na značaju. Sigurno smo spremni žrtvovati što god Jehova traži od nas kako bismo dobili “pravi život” (1. Tim. 6:19). Vrlo je važno poslušati Isusov savjet i “tražiti najprije kraljevstvo” te tako pokazati da smo njegovi sljedbenici (Mat. 6:31-33; 24:13).

18. U što možemo biti sigurni i zašto?

¹⁸ Istina, nije uvijek lako biti Isusov sljedbenik. Neki su zbog toga izgubili život, na što je Isus i upozorio. Unatoč tome, mi želimo oponašati Isusa koji nije popustio iskušenju da “bude milostiv prema sebi”. Vjerujemo u obećanje koje je dao svojim pomazanim sljedbenicima u prvom stoljeću: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:20). Zbog toga trebamo dati sve od sebe kako bismo svoje vrijeme i sposobnosti koristili u službi Bogu. Na taj način pokazujemo da smo sigurni da će nas Jehova spasiti u velikoj nevolji ili uskrsnuti u novom svijetu (Hebr. 6:10). Time ujedno pokazujemo da izuzetno cijenimo život koji smo dobili.