ŠEF policije u jednom gradu na Filipinima upitao je jednu pionirku: “Kako ste samo uspjeli promijeniti tog čovjeka?” Pokazavši na gomilu papira na svom stolu, dodao je: “Znate li da su sve to prijave protiv njega? Oslobodili ste nas jednog od ljudi koji nam je u ovom gradu zadavao najviše glavobolje.” Radilo se o jednom nasilnom alkoholičaru koji je stalno izazivao nerede. Što ga je potaknulo da iz korijena promijeni svoj život? Poruka nadahnute Božje Riječi, Biblije.

Mnoge su osobe primile k srcu savjet apostola Pavla da ‘skinu staru osobnost oblikovanu njihovim prijašnjim načinom života i obuku novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji’ (Efež. 4:22-24). Da bismo postali kršćani, svakako trebamo obući novu osobnost, bez obzira na to jesu li promjene koje pritom trebamo učiniti velike ili male.

No to što smo učinili određene promjene i napredovali do te mjere da se možemo krstiti samo je početak. Kad smo spremni krstiti se, moglo bi se reći da smo poput grubo obrađenog komada drveta koji je tek dobio osnovni oblik. Već se nazire konačan izgled skulpture, no na njoj treba još puno raditi. Kipar još mora doraditi brojne sitne pojedinosti kako bi lijepo izgledala. U vrijeme krštenja imamo osnovne osobine koje su potrebne da bismo postali Božji sluge. No još uvijek trebamo puno raditi na razvijanju nove osobnosti. Moramo i dalje mnogo toga mijenjati kako bismo je usavršavali.

Čak je i Pavao bio svjestan da treba raditi na sebi. On je priznao: “Kad želim činiti dobro, zlo je u meni” (Rim. 7:21). Pavao je dobro znao kakav je i kakav želi biti. A kako je s nama? I mi se trebamo upitati: ‘Kakve sklonosti imam? Kakva sam ja osoba? I kakva osoba želim postati?’

Kada želimo obnoviti neku staru kuću, nije dovoljno samo je prebojiti izvana ako unutra ima trule grede. Zanemarimo li konstrukcijske nedostatke, kasnije će doći do problema. Slično tome, nije dovoljno da samo izvana izgledamo dobri. Moramo ispitati kakvi smo u nutrini i otkriti probleme koje treba otkloniti. U suprotnom, neka obilježja naše stare osobnosti ponovno će isplivati na površinu. Stoga je iznimno važno iskreno samoispitivanje (2. Kor. 13:5). Trebamo kod sebe prepoznati nepoželjne osobine i ispraviti ih. Jehova nam pruža pomoć u tome.

Pavao je napisao: “Riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca” (Hebr. 4:12). Poruka Božje pisane Riječi, Biblije, može itekako snažno utjecati na naš život. Ona prodire duboko u našu nutrinu — simbolično govoreći do kostiju, odnosno do same njihove moždine. Ona otkriva naše misli i poticaje, iznoseći na vidjelo kakvi smo uistinu u svojoj nutrini, za razliku od toga kako se doimamo izvana ili kakvima sebe smatramo. Nije li divno što imamo Božju Riječ koja nam pomaže prepoznati svoje nedostatke?

Kada obnavljamo staru kuću, obično nije dovoljno samo zamijeniti ono što je na njoj oštećeno. Ustanovimo li što je uzrok oštećenja, moći ćemo spriječiti njihovo ponovno pojavljivanje. Slično tome, da bismo nadvladali svoje slabosti nije dovoljno da samo prepoznamo svoje negativne osobine nego moramo i utvrditi što ih uzrokuje ili pothranjuje. Mnogo toga oblikuje našu osobnost. Među ostalim, naš društveni položaj, naše imovno stanje, sredina i kultura u kojoj živimo, naši roditelji, ljudi s kojima se družimo i vjera u kojoj smo odgojeni. Čak i televizija, filmovi i druge vrste zabave ostavljaju svoj trag. Ako prepoznamo ono što negativno utječe na našu osobnost, lakše ćemo se toga kloniti.

Nakon što ispitamo sami sebe, možda ćemo reći: ‘Ja sam takav i gotovo!’ No to je pogrešan stav. Govoreći o nekim pojedincima iz korintske skupštine koji su bili bludnici, homoseksualci, pijanice ili su činili neke druge grijehe, Pavao je rekao: “Takvi su bili neki od vas, ali oprani ste (...) duhom našega Boga” (1. Kor. 6:9-11). Uz pomoć Jehovinog svetog duha i mi možemo učiniti potrebne promjene.

Uzmimo za primjer Marcosa, * koji živi na Filipinima. On je o svom prijašnjem životu rekao: “Moji su se roditelji uvijek svađali. Zato sam postao buntovan kad sam imao 19 godina.” Marcos je došao na zao glas zbog kockanja, krađe i oružanih pljački. S nekim je ljudima čak planirao otmicu aviona, premda to na kraju ipak nisu učinili. Marcos je nastavio s lošim ponašanjem i nakon što se oženio. Na kraju je na kocki izgubio sve što je imao. Ubrzo nakon toga pridružio se svojoj ženi koja je s Jehovinim svjedocima počela proučavati Bibliju. Isprva je smatrao da  nije dostojan postati Jehovin svjedok. Međutim, primjenjivanje naučenoga i pohađanje sastanaka pomoglo mu je da napusti prijašnji način života. Danas je kršteni Jehovin svjedok koji redovito poučava druge kako se i oni mogu promijeniti.

Koje promjene možda trebamo učiniti da bismo postali još bolji kršćani? Apostol Pavao savjetuje kršćane: “Odbacite sve ovo: srdžbu, gnjev, zloću, pogrdan govor, a proste riječi neka ne izlaze iz vaših usta. Ne lažite jedni drugima. Svucite staru osobnost i njezina djela.” Pavao dalje kaže: “Obucite novu osobnost, koja se obnavlja dobrim poznavanjem Božje volje po slici onoga koji ju je stvorio” (Kol. 3:8-10).

Prema tome, naš glavni cilj je skinuti staru osobnost i obući novu. Koje osobine trebamo razvijati da bismo to postigli? Pavao kaže: “Obucite se u najdublju samilost, dobrostivost, poniznost, blagost i dugotrpljivost. Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi. A povrh svega, obucite se u ljubav, jer vas ona savršeno povezuje” (Kol. 3:12-14). Budemo li se svesrdno trudili razvijati te osobine, “sve ćemo se više dopadati Jehovi i ljudima” (1. Sam. 2:26). Kad je živio na Zemlji, Isus je na izvanredan način pokazivao Božje osobine. Budemo li učili o njemu i postupali poput njega, postat ćemo mu sličniji, a samim time ćemo oponašati i Boga (Efež. 5:1, 2).

Da bismo uočili koje promjene možda trebamo poduzeti, važno je i da proučavamo osobnost biblijskih osoba, razmišljajući o njihovim pozitivnim i negativnim stranama. Naprimjer, razmislimo o Josipu, sinu patrijarha Jakova. Unatoč tome što je doživio razne nepravde, Josip je sačuvao pozitivan stav i unutarnju ljepotu (1. Mojs. 45:1-15). Za razliku od njega, Abšalom, sin kralja Davida, pretvarao se da mu je jako stalo do ljudi. Premda su se ljudi divili njegovoj ljepoti, on je ustvari bio izdajica i ubojica (2. Sam. 13:28, 29; 14:25; 15:1-12). Hinjena dobrota i lijep izgled ne čine čovjeka istinski privlačnim.

Da bismo se popravili i bili lijepi u Božjim očima, trebamo posvetiti pažnju svojoj nutrini (1. Petr. 3:3, 4). Želimo li promijeniti svoju osobnost, moramo prepoznati svoje negativne osobine i utvrditi što ih uzrokuje ili pothranjuje te razvijati Božje osobine. Možemo li biti sigurni da će naša nastojanja da postanemo bolji uroditi plodom?

Uz Jehovinu pomoć možemo učiniti potrebne promjene. Poput psalmista, i mi se možemo moliti: “Stvori u meni čisto srce, Bože, i stavi u mene novi duh, duh postojan!” (Psal. 51:10). Možemo moliti Boga da nam pomogne svojim duhom i potakne nas da se trudimo još više uskladiti svoj život s njegovom voljom. Budimo uvjereni da možemo postati još ljepši u Jehovinom očima!