NOVA, tek asfaltirana cesta djeluje vrlo čvrsto i trajno. Međutim, s vremenom se na njoj mogu pojaviti pukotine i rupe. Da bi se cesta očuvala i da bi njome bilo sigurno putovati, mora se popraviti.

Slično je i s našim odnosima s drugima — moglo bi se dogoditi da postanu napeti ili da čak “puknu”. Apostol Pavao rekao je da su među kršćanima u Rimu postojala neslaganja u mišljenjima. Svojim je suvjernicima savjetovao: “Nastojmo promicati mir i međusobno se izgrađivati” (Rim. 14:13, 19). Zašto je važno da “nastojimo promicati mir”? Što će nam pomoći da hrabro i uspješno promičemo mir?

Ako se male pukotine na cesti ne poprave, od njih bi mogle nastati opasne rupe. Slično tome, ako ne bismo rješavali nesuglasice s drugima, to bi moglo imati teške posljedice. Apostol Ivan je napisao: “Ako tko kaže: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svojega, lažljivac je. Jer tko ne ljubi brata svojega, kojega vidi, ne može ljubiti Boga, kojega ne vidi” (1. Ivan. 4:20). Ako neki kršćanin ima neriješenu nesuglasicu sa svojim bratom, to bi s vremenom moglo dovesti do toga da ga zamrzi.

Isus Krist je pokazao da naša služba neće biti po volji Jehovi ako se ne pomirimo s drugima. Svojim je učenicima zapovjedio: “Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim, a onda se vrati i prinesi dar svoj” (Mat. 5:23, 24). Dakle, mi nastojimo promicati mir prvenstveno zato što želimo ugoditi Jehovi Bogu. *

Situacija koja je nastala u skupštini u Filipima ističe još jedan razlog zašto bismo trebali promicati mir. Premda Biblija ne navodi o čemu je točno bilo riječ, problem koji se pojavio između dvije kršćanke, Evodije i Sintihe, očito je ugrozio mir cijele skupštine (Filip. 4:2, 3). Neriješene razmirice mogu brzo izaći na vidjelo. Želja da očuvamo ljubav i jedinstvo u skupštini potiče nas da se trudimo biti u miru sa svojom braćom i sestrama.

 “Sretni su mirotvorci”, rekao je Isus (Mat. 5:9). Onaj tko promiče mir osjeća radost i zadovoljstvo. Osim toga, mir povoljno utječe na zdravlje, jer “mirno srce život je tijelu” (Izr. 14:30). S druge strane, dugotrajna ljutnja može štetiti našem zdravlju.

Sigurno se, kao i većina kršćana, slažeš s tim da je neophodno promicati mir, no možda se pitaš kako riješiti razmirice kad se pojave. Razmotrimo neka biblijska načela koja nam u tome mogu pomoći.

Manje pukotine na cesti često se mogu popraviti tako da se oštećeni dio prekrije asfaltom. Možemo li mi oprostiti našoj braći i prijeći preko njihovih manjih nedostataka? Vjerojatno ćemo na taj način moći riješiti većinu razmirica, jer je apostol Petar napisao da “ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petr. 4:8).

Međutim, ponekad nam problem može izgledati toliko ozbiljnim da naprosto ne možemo prijeći preko njega. Razmotrimo što se dogodilo Izraelcima kratko nakon što su zaposjeli Obećanu zemlju. Prije nego što su “sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova” prešli rijeku Jordan, podignuli su “žrtvenik velik i vrlo uočljiv”. Ostala izraelska plemena mislila su da će oni na tom žrtveniku prinositi žrtve idolima, pa nisu mogla tek tako prijeći preko toga. Stoga su se pripremila za vojni napad (Još. 22:9-12).

Možda su neki Izraelci iz plemena koja su živjela zapadno od Jordana smatrali da već imaju dovoljno dokaza koji pokazuju da su njihova braća sagriješila te da bi iznenadni napad smanjio broj žrtava u njihovim redovima. Međutim, oni nisu postupili brzopleto, već su poslali izaslanike kako bi sa svojom braćom razgovarali o tom problemu. Upitali su ih: “Kakva je to nevjera što je činite Bogu Izraelovu? Zašto ste se odvratili danas od Jehove?” No Izraelci koji su sagradili žrtvenik zapravo nisu iznevjerili Jehovu. Kako su onda reagirali na takvu optužbu? Jesu li žestokim riječima napali svoje optužitelje ili pak odbili razgovarati s njima? Optuženi Izraelci odgovorili su blago te su objasnili da su žrtvenik sagradili iz želje da služe Jehovi. Njihov blagi odgovor pomogao im je da ostanu u dobrom odnosu s Bogom i spasio je mnogo života. Miran razgovor razjasnio je stvari i pomogao im da obnove mir (Još. 22:13-34).

Prije nego što su poduzeli korake koji bi mogli imati teške posljedice, Izraelci koji su živjeli zapadno od Jordana postupili su mudro i razgovarali s Rubenovim i Gadovim plemenom te s polovicom Manašeova plemena. “Nemoj se brzo vrijeđati”, kaže Božja Riječ, “jer uvredljivost počiva u grudima bezumnih” (Prop. 7:9). Ako želimo na biblijski  način riješiti ozbiljan spor s nekom osobom, moramo smireno i otvoreno razgovarati s njom. Možemo li očekivati da će nas Jehova blagosloviti ako gajimo ljutnju te ne želimo pristupiti osobi za koju smatramo da nam je učinila nešto loše i razgovarati s njom?

S druge strane, što ako neki kršćanin nama pristupi i kaže da smo ga povrijedili, a pritom nas možda čak i krivo optuži? “Blag odgovor utišava gnjev”, kaže Biblija (Izr. 15:1). Optuženi su Izraelci svojoj braći blago, ali jasno, objasnili svoj stav i tako smirili situaciju koja je sasvim sigurno bila vrlo napeta. Bez obzira na to da li mi pristupamo svom bratu ili se on obratio nama jer smo ga povrijedili, trebali bismo se upitati: ‘Kakvim ću riječima, tonom glasa i držanjem najviše pridonijeti miru?’

Jehova zna da mi imamo potrebu izraziti ono što nas muči. Međutim, ako ne riješimo razmiricu koju imamo s nekim sukršćaninom, vjerojatno ćemo doći u iskušenje da o tome pričamo drugima. Dugotrajna ljutnja lako bi nas mogla navesti da počnemo kritizirati osobu na koju smo ljuti. U vezi s neprikladnim korištenjem jezika Mudre izreke 11:11 kažu: “Ustima zlih razara se [grad].” Slično tome, ako bismo nepromišljeno govorili o nekom bratu ili sestri, to bi moglo narušiti mir u skupštini.

Međutim, to što se trudimo promicati mir ne znači da nikad ne smijemo razgovarati o svojoj braći i sestrama u vjeri. Apostol Pavao savjetovao je svoje suvjernike: “Nikakva ružna riječ neka ne prijeđe preko vaših usana.” Zatim je dodao: “Neka sve što kažete bude dobro, na izgradnju i dobrobit onima koji vas slušaju. (...) Budite, naprotiv, jedni drugima dobrostivi i milosrdni te praštajte jedni drugima” (Efež. 4:29-32, Novi zavjet, International Bible Society, internetsko izdanje na hrvatskom). Kad bi ti pristupio neki brat kojeg si povrijedio nečim što si rekao ili učinio, zar ti ne bi bilo lakše ispričati se i pomiriti s njim ako bi znao da on drugima nikad nije ništa loše govorio o tebi? Slično tome, ako nas drugi znaju kao osobe koje dobro govore o svojim sukršćanima, bit će nam lakše obnoviti mir kad se pojavi kakva razmirica (Luka 6:31).

Kad nas netko povrijedi, mi grešni ljudi skloni smo izbjegavati tu osobu i držati se podalje od nje. No takvo postupanje nije mudro (Izr. 18:1). Kao složan narod koji priziva Jehovino ime, mi smo odlučni “služiti mu rame uz rame” (Sef. 3:9, bilješka).

Ne bismo smjeli dozvoliti da zbog ružnih riječi ili loših postupaka drugih oslabi naša revnost u službi pravom Bogu. Samo nekoliko dana prije nego što je Isus svojom žrtvom ukinuo prinošenje žrtava u hramu, a nedugo nakon što je oštro osudio pismoznance, zapazio je siromašnu udovicu kako u hramske posude za priloge ubacuje “sve što je imala za život”. Da li ju je Isus pokušao spriječiti da to učini? Nije, već ju je pohvalio zbog toga što je vjerno podupirala organizaciju kojom se Jehova tada služio (Luka 21:1-4). To što su drugi neispravno postupali nije značilo da ona zbog toga više ne mora podupirati pravu religiju.

Ako smatramo da su se neki brat ili sestra ružno ponijeli, ili čak da su nam nanijeli nepravdu, kako ćemo reagirati? Hoće li to umanjiti našu revnost u službi Jehovi? Ili ćemo hrabro poduzeti potrebne korake kako bismo riješili svaku razmiricu i sačuvali dragocjeni mir u skupštini, koja je dio današnje Božje organizacije?

“Ako je moguće“, savjetuje nam Biblija, “koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!” (Rim. 12:18). Dajmo sve od sebe kako bismo primjenjivali taj savjet i postojano hodili putem koji vodi u život!