ŽIDOVI i obraćenici na židovsku vjeru okupili su se oko učenika Isusa Krista. Došli su u Jeruzalem kako bi proslavili Pedesetnicu. Doputovali su iz mnogih udaljenih krajeva, od Rima na zapadu do Partije na istoku. U tom su se mnoštvu čuli razni jezici. No Isusovi učenici koji su im se obraćali bili su Galilejci. Posjetitelji su začuđeno upitali: “Kako to da svatko od nas čuje svoj jezik u kojem je rođen?” (Djela 2:8).

Apostol Petar je ustao i objasnio pozadinu čuda koje se dogodilo pred njihovim  očima. Ljudi su odmah povoljno reagirali. Krstilo se više tisuća novih vjernika (Djela 2:41). Premda se skupština naglo povećavala, ostala je ujedinjena. “Mnoštvo onih koji su primili vjeru bilo je jednoga srca i jedne duše”, kaže biblijski pisac Luka (Djela 4:32).

Tisuće učenika koji su se krstili na Pedesetnicu 33. n. e. željele su još neko vrijeme ostati u Jeruzalemu kako bi više naučili o svojoj novoj vjeri. No oni nisu doputovali u Jeruzalem s namjerom da ostanu duže vremena. Stoga je privremeno otvoren fond za financiranje njihovih potreba. Neki su vjernici dragovoljno prodali svoje posjede i imovinu te prihod donijeli apostolima kako bi se on mogao podijeliti onima kojima bude potrebno (Djela 2:42-47). Kakvog li divnog primjera ljubavi i velikodušnosti!

Pravi kršćani uvijek pokazuju takvu ljubav i velikodušnost. Kršćanska skupština i danas služi Jehovi ujedinjeno, “jednoga srca i jedne duše”. Kršćani i kao pojedinci nesebično ulažu svoje vrijeme, trud i financijska sredstva kako bi propovijedali dobru vijest te služili Božjem Kraljevstvu. (Vidi okvir  “Kako neki daju prilog”.)