1. Što bi Jehovin narod trebao činiti uvijek, a naročito u vrijeme obilježavanja Kristove smrti i zašto?

BUDUĆI da se približilo vrijeme obilježavanja Kristove smrti, bilo bi dobro da Božji narod prema Pavlovom savjetu “upre pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa”. Pavao je nakon tog savjeta dodao: “Dobro promotrite onoga koji je podnio takvo protivljenje iz usta onih koji su griješili protiv sebe, da se ne umorite i da vam duše ne klonu” (Hebr. 12:2, 3). Dobro je da pomazani kršćani i njihovi suradnici, druge ovce, “upru pogled” u Krista, koji je ostao vjeran do svoje žrtvene smrti, jer će im to pomoći da nastave vjerno služiti Jehovi i “da im duše ne klonu”. (Usporedi Galaćanima 6:9.)

2. Što učimo iz Izaijinih proročanstava o Božjem Sinu?

² Prorok Izaija je pod Jehovinim nadahnućem izrekao niz proročanstava koja su izravno govorila o Jehovinom Sinu. Ta nam proročanstva pomažu da “upremo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere”, Isusa Krista. * Ona govore o njegovoj osobnosti, njegovim patnjama i o uzvišenom položaju koji zauzima kao naš Kralj i Otkupitelj. Pomoći će nam da još bolje shvatimo važnost njegove smrti, koju ćemo ove godine obilježiti u četvrtak, 9. travnja, nakon zalaska sunca.

3, 4. (a) Na koga se sve odnosi riječ “sluga” u Izaijinoj knjizi? (b) Kako sama Biblija otkriva tko je Sluga spomenut u 42, 49, 50, 52. i 53. poglavlju Izaije?

³ Riječ “sluga” u Izaijinoj se knjizi javlja na mnogo mjesta. Ponekad se odnosi na samog proroka Izaiju (Iza. 20:3; 44:26). Ponekad se odnosi na cijeli narod, drugim riječima na Izraela (Jakova) u cjelini (Iza. 41:8, 9; 44:1, 2, 21). No što je sa znamenitim proročanstvima o Sluzi, zabilježenima u 42, 49, 50, 52. i 53. poglavlju Izaijine knjige? Grčke knjige Biblije jasno pokazuju tko je Jehovin Sluga opisan u tim poglavljima. Zanimljivo je da je etiopski dostojanstvenik spomenut u Djelima apostolskim čitao jedno od tih proročanstava kad mu je pod vodstvom duha pristupio propovjednik Filip. Upravo je pročitao odlomak koji se u našim Biblijama nalazi u Izaiji 53:7, 8, pa je upitao Filipa: “O kome ovo govori prorok? O sebi ili o kome drugom?” Filip mu je odmah objasnio da je Izaija govorio o Mesiji, Isusu (Djela 8:26-35).

 ⁴ Kad je pravednik Šimun vidio novorođenog Isusa, ponesen svetim duhom izjavio je da će “dijete Isus” postati “svjetlo za prosvjetljenje neznabožaca”, kao što je to bilo i prorečeno u Izaiji 42:6 i 49:6 (Luka 2:25-32). Osim toga, u Izaiji 50:6-9 bilo je prorečeno i ponižavajuće zlostavljanje kojemu je Isus bio izložen one noći kad su mu sudili (Mat. 26:67; Luka 22:63). Nakon Pedesetnice 33. n. e. apostol Petar jasno je rekao da je Isus taj Jehovin “Sluga” (Iza. 52:13; 53:11; pročitaj Djela apostolska 3:13, 26). Što učimo iz tih mesijanskih proročanstava?

5. Od koga je Sluga primao pouku i kako?

⁵ Jedno od Izaijinih proročanstava koje govori o Božjem Sluzi pokazuje da je, prije nego što je Jehovin prvorođeni Sin došao na Zemlju, između njega i Jehove vladao prisan odnos. (Pročitaj Izaiju 50:4-9.) Sam je Sluga otkrio da ga je Jehova neprestano poučavao. O tome je rekao: “Budi mi uho da ga slušam poput učenika” (Iza. 50:4). Za sve to vrijeme Jehovin Sluga slušao je svog Oca i učio je od njega kao poslušni učenik. Kakva li je to bila čast — primati pouku osobno od Stvoritelja svega što postoji!

6. Kojim je riječima Sluga izrazio potpunu podložnost svom Ocu?

⁶ Sluga je u tom proročanstvu svog Oca nazvao “Svevišnji Gospodin Jehova”. To pokazuje da je naučio temeljnu istinu o Jehovi, naime da je on Vrhovni Vladar svega što postoji. Izražavajući potpunu podložnost svom Ocu, rekao je: “Svevišnji Gospodin Jehova otvorio je uho moje, a ja se nisam bunio. Nisam se okrenuo na drugu stranu” (Iza. 50:5). On je ‘bio uz Jehovu kao vješt graditelj’ pri stvaranju materijalnog svemira i čovjeka. Božji Sin se kao ‘vješt graditelj veselio pred njim sve vrijeme, veselio se plodnome tlu zemlje njegove i radost su mu bili sinovi ljudski’ (Izr. 8:22-31).

7. Po čemu znamo da je Sluga u svim svojim kušnjama bio uvjeren u Očevu podršku?

⁷ Pouka koju je Sluga primio i ljubav koju je osjećao prema ljudskom rodu pomogli su mu da izdrži žestoko protivljenje s kojim se suočio kad je došao na Zemlju. On je i tada uživao u vršenju Jehovine volje, pa čak i onda kada se suočio s nemilosrdnim proganjanjem (Psal. 40:8; Mat. 26:42; Ivan 6:38). U svim kušnjama koje je doživio na Zemlji Isus je bio siguran da ima Očevo odobravanje i podršku. U skladu s riječima Izaijinog proročanstva, Isus je s pouzdanjem mogao reći: “Blizu je onaj koji me pravednim proglašuje. Tko se može pravdati sa mnom? (...) Gle, pomoći će mi Svevišnji Gospodin Jehova” (Iza. 50:8, 9). A Jehova je doista pomagao svom vjernom Sluzi tijekom cijele njegove zemaljske službe, kao što to pokazuje jedno drugo Izaijino proročanstvo.

8. Što pokazuje da je Isus Jehovin “izabranik”, prorečen u Izaiji 42:1?

⁸ Biblija govori što se dogodilo kad se Isus 29. n. e. krstio: “Sveti duh sišao je na njega (...), a s neba se začuo glas: ‘Ti si Sin moj, ljubljeni, ti si mi po volji!’” (Luka 3:21, 22). Tako je Jehova otkrio tko je “izabranik” spomenut u Izaijinom proročanstvu. (Pročitaj Izaiju 42:1-7.) Tijekom svoje zemaljske službe Isus je na osobit način ispunio to proročanstvo. Matej je u svom evanđelju citirao riječi iz Izaije 42:1-4 i primijenio ih na Isusa (Mat. 12:15-21).

9, 10. (a) Kako je Isus tijekom svoje službe ispunio Izaiju 42:3? (b) Kako je Krist “pravdu donosio” dok je bio na Zemlji? (c) Kada će Krist “na zemlji uspostaviti pravdu”?

⁹ Židovski vjerski vođe prezirali su običan židovski narod (Ivan 7:47-49). S ljudima se grubo postupalo, pa ih se moglo usporediti s “trskom zgaženom” ili sa “stijenjem što tinja”  i samo što se ne ugasi. No Isus je bio samilostan prema tim jadnim i ispaćenim ljudima (Mat. 9:35, 36). On im je dobrostivo uputio poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!” (Mat. 11:28). Osim toga, Isus je “pravdu donosio” time što je poučavao ljude Jehovinim mjerilima za dobro i zlo (Iza. 42:3). Nadalje, pokazao je da Božji zakon treba primjenjivati razumno i milosrdno (Mat. 23:23). Pravdu je iskazivao i time što je bez predrasuda propovijedao i bogatima i siromašnima (Mat. 11:5; Luka 18:18-23).

¹⁰ Izaijino je proročanstvo pretkazalo i da će Jehovin “izabranik” “na zemlji uspostaviti pravdu” (Iza. 42:4). To će on uskoro učiniti kad kao Kralj Mesijanskog Kraljevstva uništi sva zemaljska kraljevstva, odnosno sve političke tvorevine ovog svijeta, i nadomjesti ih svojom pravednom vladavinom. On će stvoriti novi svijet, “u kojemu će prebivati pravednost” (2. Petr. 3:13; Dan. 2:44).

11. U kom je smislu Isus bio “svjetlo narodima” u prvom stoljeću i kako se to proročanstvo ispunjava sve do danas?

¹¹ Isus je doista bio “svjetlo narodima”, čime je ispunio Izaiju 42:6. Tijekom svoje zemaljske službe on je duhovno svjetlo donosio prvenstveno Židovima (Mat. 15:24; Djela 3:26). No sam je rekao: “Ja sam svjetlo svijeta” (Ivan 8:12). On je bio svjetlo i Židovima i drugim narodima, ne samo tako što im je donosio duhovno prosvjetljenje nego i tako što je kao savršeni čovjek dao svoj život za otkup cijelog čovječanstva (Mat. 20:28). Nakon svog uskrsnuća opunomoćio je svoje učenike da mu budu svjedoci “sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Pavao i Barnaba su tijekom svoje službe koristili izraz “svjetlo narodima” i primijenili su ga na propovjedničku službu koju su vršili među ne-Židovima (Djela 13:46-48; usporedi Izaiju 49:6). Ta služba još se uvijek vrši dok Isusova pomazana braća na Zemlji sa svojim suradnicima šire duhovno svjetlo i pomažu ljudima da povjeruju u Isusa, koji je “svjetlo narodima”.

12. U kom je smislu Jehova svog Slugu “postavio za savez narodu”?

¹² U istom je proročanstvu Jehova svom izabranom Sluzi rekao: “Čuvat ću te i postavit ću te za savez narodu” (Iza. 42:6). Sotona je svim silama nastojao ukloniti Isusa i spriječiti ga da dovrši svoju službu na Zemlji. No Jehova je čuvao Isusa sve dok nije došlo vrijeme da on umre (Mat. 2:13; Ivan 7:30). Nakon toga ga je uskrsnuo i postavio za “savez” — odnosno jamstvo — zemaljskim narodima. Tim svečanim obećanjem zajamčio je da će njegov vjerni Sluga i dalje djelovati kao “svjetlo narodima” i oslobađati one koji su u duhovnoj tami. (Pročitaj Izaiju 49:8, 9.) *

13. Na koji je način tijekom svoje zemaljske službe Isus izbavljao “one koji sjede u tami” i kako to čini danas?

 ¹³ Prema tom jamstvu, Jehovin izabrani Sluga trebao je “otvoriti oči slijepima, izvesti zatočenike iz tamnice i iz zatvora one koji sjede u tami” (Iza. 42:7). Tijekom svoje zemaljske službe Isus je to činio tako što je raskrinkavao lažne vjerske predaje i propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu (Mat. 15:3; Luka 8:1). Tako je iz duhovnog zatočeništva izbavio Židove koji su postali njegovi učenici (Ivan 8:31, 32). Na sličan način Isus donosi duhovno izbavljenje milijunima ne-Židova. On je svoje sljedbenike opunomoćio da “idu i čine učenike od ljudi iz svih naroda”, obećavši im da će biti s njima “u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:19, 20). Isus Krist s neba nadgleda to propovjedničko djelo koje se vrši po cijelom svijetu.

14, 15. Zašto je i kako Jehova uzdignuo svog Slugu?

¹⁴ U jednom drugom proročanstvu o svom mesijanskom Sluzi, Jehova je rekao: “Gle, sluga će moj postupati razborito. Na visokom će mjestu biti, bit će uzdignut i uzvišen veoma” (Iza. 52:13). Budući da mu se njegov Sin odano podvrgavao kao Vladaru i da mu je ostao vjeran i u najtežoj kušnji, Jehova ga je uzdignuo.

¹⁵ Apostol Petar napisao je o Isusu: “On je zdesna Bogu, jer je otišao na nebo, i podloženi su mu anđeli i vlasti i sile” (1. Petr. 3:22). Slično tome, apostol Pavao je napisao: “Ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu. Zato ga je Bog i uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom i da svaki jezik javno prizna Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca” (Filip. 2:8-11).

16. Na koji je način Isus 1914. bio “uzvišen veoma” i što je sve učinio otad do danas?

¹⁶ Jehova je 1914. uzdignuo Isusa na još viši položaj. Isus je bio “uzvišen veoma” kad ga je Jehova ustoličio za Kralja Mesijanskog Kraljevstva (Psal. 2:6; Dan. 7:13, 14). Tada je Krist ‘krenuo među neprijatelje svoje da bi  ih pokorio’ (Psal. 110:2). Najprije je porazio Sotonu i njegove demone i zbacio ih je na Zemlju (Otkr. 12:7-12). Zatim je, u ulozi Većeg Kira, izbavio ostatak svoje pomazane braće na Zemlji iz okova “Babilona Velikog” (Otkr. 18:2; Iza. 44:28). Isus danas vodi propovjedničko djelo pomoću kojega su se po cijelom svijetu skupila njegova preostala duhovna braća — “ostatak” — a zatim i milijuni “drugih ovaca”, odanih suradnika tog “malog stada” (Otkr. 12:17; Ivan 10:16; Luka 12:32).

17. Što smo dosad naučili razmatrajući Izaijina proročanstva o “sluzi”?

¹⁷ Nakon proučavanja ovih upečatljivih proročanstava iz Izaijine knjige, zasigurno ćemo još više cijeniti našeg Kralja i Otkupitelja, Isusa Krista. Poslušnost koju je kao Sin iskazao svom Ocu tijekom svoje zemaljske službe bila je odraz pouke koju je od njega primio prije nego što je došao na Zemlju. Služba koju je Isus osobno izvršio i propovjedničko djelo koje sve do danas vodi, jasno pokazuju da je on “svjetlo narodima”. U sljedećem članku govorit ćemo o jednom drugom proročanstvu u vezi s mesijanskim Slugom koje otkriva da je on trebao radi našega dobra patiti i takoreći dušu svoju izliti u smrt. Sve to trebali bismo “dobro promotriti”, to jest proučiti, dok se približava obilježavanje njegove smrti (Hebr. 12:2, 3.)