1, 2. Zašto možemo reći da se Propovijed na gori temelji na “Božjim riječima”?

U SVOJOJ Propovijedi na gori Isus je iznio mnoge vrijedne pouke. To je sasvim razumljivo jer njegova učenja potječu od Jehove. Biblija o Isusu kaže: “Onaj kojeg je Bog poslao govori Božje riječi” (Ivan 3:34-36).

² Isus je Propovijed na gori možda iznio za manje od pola sata, ali u njoj je 21 put citirao misli iz osam knjiga hebrejskog dijela Biblije. Doista možemo reći da se ta propovijed temelji na “Božjim riječima”. Razmotrimo sada kako možemo primijeniti neke od mnogih dragocjenih pouka iz te izvanredne propovijedi koju je iznio Božji ljubljeni Sin.

3. Koji je savjet Isus dao svojim učenicima nakon što ih je upozorio na posljedice gnjeva?

³ Pravi su kršćani sretni i miroljubivi jer imaju Božji sveti duh, a radost i mir plodovi su tog duha (Gal. 5:22, 23). Isus nije želio da njegovi učenici izgube mir koji osjećaju niti da budu nesretni, pa ih je upozorio na smrtonosne posljedice dugotrajnog gnjeva. (Pročitaj Mateja 5:21, 22.) Zatim je rekao: “Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim, a onda se vrati i prinesi dar svoj” (Mat. 5:23, 24).

4, 5. (a) Što je “dar” o kojem je Isus govorio u Mateju 5:23, 24? (b) Koliko je važno pomiriti se s povrijeđenim bratom?

 ⁴ “Dar” o kojem je Isus govorio odnosio se na svaku žrtvu koja se prinosila u hramu u Jeruzalemu. U ono je vrijeme prinošenje životinjskih žrtava bilo sastavni dio svete službe Jehovi i zato je bilo vrlo važno. No Isus je rekao da ima nešto još važnije — prije nego što se prinese dar Bogu, potrebno je pomiriti se s povrijeđenim bratom.

⁵ Što možemo naučiti iz tih Isusovih riječi? Iz njih učimo da naše ophođenje s drugima izravno utječe na naš odnos s Jehovom (1. Ivan. 4:20). I doista, žrtve koje su Božji sluge prinosili u staro doba nisu imale nikakvu vrijednost ako se onaj tko ih je prinosio nije ispravno ophodio sa svojim bližnjima. (Pročitaj Miheja 6:6-8.)

6, 7. Zašto je potrebna poniznost kad nastojimo obnoviti narušeni odnos s bratom kojeg smo povrijedili?

⁶ Situacije u kojima se trebamo pomiriti s povrijeđenim bratom vjerojatno će pokazati koliko smo ponizni. Ponizna se osoba neće svađati niti sporiti sa svojim suvjernicima kako bi ostvarila prava za koja misli da joj pripadaju. To bi stvorilo nezdravu atmosferu sličnu onoj koja je vladala među kršćanima u starom Korintu. O tome je apostol Pavao rekao sljedeće riječi koje i nas potiču na razmišljanje: “Krajnje je porazno za vas što se parničite među sobom. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu?” (1. Kor. 6:7).

⁷ Isus nije rekao da bismo trebali poći bratu samo zato da ga uvjerimo kako smo mi u pravu, a on u krivu. Cilj nam treba biti obnoviti narušeni odnos. Da bismo se s nekim pomirili, moramo iskreno reći kako se osjećamo. Osim toga trebamo toj osobi pokazati da smo svjesni toga da su njezini osjećaji povrijeđeni. A ako smo mi pogriješili, sasvim je jasno da se trebamo ponizno ispričati.

8. Što je osnovna misao Isusovih riječi zapisanih u Mateju 5:29, 30?

⁸ Isus je u Propovijedi na gori dao i neke važne savjete o moralnoj čistoći. Znao je da naše nesavršeno tijelo može pogibeljno utjecati na nas. Stoga je rekao: “Dakle, ako te desno oko tvoje navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan od udova svojih nego da cijelo tijelo tvoje bude bačeno u gehenu. I ako te  desna ruka tvoja navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan od udova svojih nego da cijelo tijelo tvoje dospije u gehenu” (Mat. 5:29, 30).

9. Kako nas “oko” ili “ruka” mogu “navesti na grijeh”?

⁹ “Oko” o kojem je govorio Isus predstavlja sposobnost da svoju pažnju usredotočimo na nešto, a “ruka” se odnosi na ono što radimo svojim rukama. Ako nismo oprezni, oko i ruka mogli bi nas “navesti na grijeh”, zbog čega bismo mogli prestati ‘hoditi s Bogom’ (1. Mojs. 5:22; 6:9). Kad smo u iskušenju da prekršimo neku Božju zapovijed, trebamo poduzeti drastične mjere, simbolično govoreći trebamo iskopati oko ili odsjeći ruku.

10, 11. Što nam može pomoći da ostanemo moralno čisti?

¹⁰ Kako možemo odvratiti svoje oči od onoga što nije moralno? Bogobojazni je Job rekao: “Savez sam sklopio s očima svojim, pa kako bih onda mogao gledati neku djevicu?” (Job 31:1). Job je bio oženjen i nipošto nije želio prekršiti Božje moralne zakone. I mi trebamo imati takav stav, bez obzira na to jesmo li u braku. Da bismo ostali moralno čisti, trebamo vodstvo Božjeg svetog duha. Taj duh pomaže onima koji ljube Boga da razvijaju samosvladavanje (Gal. 5:22-25).

¹¹ Da bismo ostali moralno čisti, trebamo se pitati: “Dopuštam li svojim očima da u meni pobuđuju nemoralne želje putem onoga što čitam ili onoga što gledam na televiziji ili internetu?” Imajmo na umu i riječi učenika Jakova: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jak. 1:14, 15). Ustvari, ako onaj tko se predao Bogu “požudno gleda” osobu suprotnog spola, treba poduzeti drastične korake — simbolično govoreći treba ‘iskopati oko i baciti ga od sebe’. (Pročitaj Mateja 5:27, 28.)

12. Koji nam Pavlov savjet može pomoći da se borimo protiv nemoralnih želja?

¹² Svjesni smo da svojim rukama možemo učiniti teške grijehe i tako prekršiti Božje moralne zakone. Stoga moramo biti nepokolebljivi u svojoj odluci da ostanemo moralno čisti. Da bismo u tome uspjeli, trebamo poslušati Pavlov savjet: “Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u udovima vašim: blud, nečistoću, spolnu požudu, zlu želju i lakomost, koja je idolopoklonstvo” (Kol. 3:5). Izraz “usmrtite” ističe da su potrebne stroge mjere u borbi protiv nemoralnih tjelesnih želja.

13, 14. Zašto je važno odbaciti nemoralne misli i postupke?

¹³ Nije ništa neobično da netko pristane na amputaciju nekog dijela tijela kako bi mu se spasio život. Slično tome jako je važno ‘baciti od sebe oko i ruku koji nas navode na grijeh’ jer nemoralan način razmišljanja i postupanja može uzrokovati duhovnu smrt. Vječno uništenje predočeno gehenom možemo izbjeći jedino ako ostanemo duševno, moralno i duhovno čisti.

¹⁴ Nije lako ostati moralno čist jer smo naslijedili grijeh i nesavršenost. Pavao je rekao: “Tučem svoje tijelo i držim ga u pokornosti kao roba, da sâm ne budem odbačen nakon što sam propovijedao drugima” (1. Kor. 9:27). Stoga budimo nepokolebljivi u svojoj odluci da živimo u skladu s Isusovim savjetom o moralnoj čistoći. Pazimo da ne učinimo nešto čime bismo pokazali da ne cijenimo njegovu otkupnu žrtvu (Mat. 20:28; Hebr. 6:4-6).

15, 16. (a) Zašto nam je Isus uzor u davanju? (b) Što znače Isusove riječi zapisane u Luki 6:38?

¹⁵ Isusova učenja i izvanredan primjer potiču na davanje. On je pokazao izuzetnu velikodušnost time što je došao na Zemlju kako bi pomogao nesavršenim ljudima. (Pročitaj 2. Korinćanima 8:9.) Spremno se odrekao nebeske slave kako bi postao čovjek i dao život za grešne ljude, od kojih su neki trebali steći blago na nebu kao sunasljednici njegovog Kraljevstva (Rim. 8:16, 17). Na velikodušnost je poticao i riječima. Naprimjer rekao je:

¹⁶ “Dajte, i dat će vam se. Nasipat će vam u krilo dobru mjeru, nabijenu, stresenu i prepunu. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti” (Luka 6:38). ‘Sipanje u krilo’ aluzija je na običaj koji je bio uvriježen u Isusovo vrijeme. Naime trgovci bi kupcima nasuli robu u široku gornju haljinu koja je bila privezana pojasom i koja je mogla poslužiti kao vreća. Ako velikodušno dajemo kad nam se za to pruži prilika, vjerojatno će nam to biti uzvraćeno, možda baš onda kad se nađemo u nevolji (Prop. 11:2).

17. Kako nam je Jehova dao najbolji primjer u davanju i kakvo nas davanje može usrećiti?

¹⁷ Jehova ljubi i blagoslivlja “vesela darovatelja”. On nam je dao najbolji primjer u davanju time što je dao svog jedinorođenog sina “da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Pavao je napisao: “Tko obilno sije, obilno će i žeti. Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Kor. 9:6, 7). Ako trošimo svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva u službi pravom Bogu, sigurno ćemo biti sretni i dobit ćemo obilne blagoslove. (Pročitaj Mudre izreke 19:17 i Luku 16:9.)

18. U kom slučaju “nećemo imati plaću” od našeg nebeskog Oca?

¹⁸ “Pazite da pravedna djela ne činite pred ljudima, da vas oni vide. Inače nećete imati plaću od Oca svojega koji je na nebesima” (Mat. 6:1). Isus je izrazom “pravedna djela” mislio na postupke koji su u skladu s Božjom voljom. Time nije želio reći da djela ugodna Bogu nikad ne smijemo činiti tako da nas drugi vide jer je prije toga rekao svojim učenicima da ‘njihovo svjetlo treba svijetliti pred ljudima’ (Mat. 5:14-16). Međutim od svog nebeskog Oca  “nećemo imati plaću” ako dobra djela činimo samo zato da nas ljudi vide i dive nam se, jer bismo tada bili poput glumaca na kazališnoj pozornici. Budemo li dobra djela činili iz takvih poticaja, nećemo biti u bliskom odnosu s Bogom niti ćemo doživjeti vječne blagoslove pod vlašću njegovog Kraljevstva.

19, 20. (a) Što je Isus mislio kad je rekao da ne smijemo ‘trubiti pred sobom kad dajemo milostinju’? (b) Što znači izraz “neka ti ne zna ljevica što čini desnica”?

¹⁹ Ako imamo ispravan stav, postupat ćemo u skladu s Isusovom opomenom: “Zato kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što licemjeri čine u sinagogama i na ulicama da bi ih slavili ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili plaću svoju” (Mat. 6:2). Izraz “milostinja” odnosi se na priloge koji su se davali siromašnima. (Pročitaj Izaiju 58:6, 7.) Isus i njegovi apostoli imali su kutiju u koju su skupljali novac namijenjen siromašnima (Ivan 12:5-8; 13:29). Budući da nije bio običaj doslovno trubiti kad se davala milostinja, Isusove riječi “kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom” očito su hiperbola, odnosno preuveličavanje. Time nam je pokazao da se ne smijemo hvaliti dobrim djelima, kao što su činili farizeji. Isus ih je nazvao licemjerima jer su se hvalili davanjem milostinje “u sinagogama i na ulicama”. Ti su licemjeri “već primili plaću svoju”. Priznanje ljudi i možda prednja sjedala u sinagogama uz istaknute rabine bilo je sve što su dobili jer ih Jehova neće nagraditi (Mat. 23:6). No kako su trebali postupati Kristovi učenici? Isus je njima, a i nama, rekao:

²⁰ “A kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da bi tvoja milostinja bila u tajnosti. Tada će ti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratiti” (Mat. 6:3, 4). Ono što radimo obično radimo objema rukama. Zato izraz “neka ti ne zna ljevica što čini desnica” znači da se ne smijemo hvaliti svojim dobrim djelima, čak ni pred onima koji su nam tako bliski kao što je, slikovito govoreći, lijeva ruka bliska desnoj.

21. Kako će nam uzvratiti onaj “koji vidi u tajnosti”?

²¹ Naša će ‘milostinja biti u tajnosti’ ako se ne hvalimo onim što dajemo drugima. Tada će nam naš Otac, “koji vidi u tajnosti”, uzvratiti. Naš je nebeski Otac za ljude “u tajnosti” jer prebiva u nebesima i nevidljiv je ljudskom oku (Ivan 1:18). Jehova će nam uzvratiti tako što će nam dopustiti da mu se približimo, oprostiti nam grijehe i dati vječni život (Izr. 3:32; Ivan 17:3; Efež. 1:7). S tim se ne može usporediti nikakvo priznanje koje bismo mogli dobiti od ljudi.

22, 23. Zašto trebamo cijeniti Isusove pouke?

²² Propovijed na gori sadrži dragocjene pouke koje nam mogu pomoći da budemo radosni premda živimo u teškom vremenu. Budemo li cijenili Isusove pouke i dopustili im da oblikuju naša razmišljanja i način života, bit ćemo uistinu sretni.

²³ Svatko tko ‘čuje Isusove riječi i izvršava ih’ bit će blagoslovljen. (Pročitaj Mateja 7:24, 25.) Zato spremno slušajmo Isusove savjete. U posljednjem članku ove serije razmotrit ćemo još neke misli iz Propovijedi na gori.