“BOG je ljubav.” Te riječi apostola Ivana ukazuju na Božju najistaknutiju osobinu (1. Ivan. 4:8). Ljubav koju Bog osjeća prema ljudima omogućava nam da mu se približimo i razvijemo prisan odnos s njim. Na koji još način Božja ljubav utječe na nas? Jedan je pisac jednom rekao: “Stvara nas i oblikuje ono što volimo.” To je istina. Ono što volimo itekako utječe na našu osobnost. No na našu osobnost utječe i to koga volimo i tko voli nas. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo odražavati njegovu ljubav u svom životu (1. Mojs. 1:27). Zbog toga je apostol Ivan napisao da mi ljubimo Boga “jer je on prvo ljubio nas” (1. Ivan. 4:19).

Apostol Pavao rekao je da je ljubav “uzvišeniji put” (1. Kor. 12:31). Zašto ju je tako opisao? O kojoj je vrsti ljubavi on govorio? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, razmotrimo detaljnije riječ “ljubav”.

Stari su Grci za ljubav koristili četiri osnovne riječi, koje su imale razne oblike. Te su riječi: storgé, éros, philía i agápe. Riječju agápe opisuje se Bog koji je pun ljubavi. * O toj je ljubavi profesor William Barclay u svom djelu New Testament Words rekao: “Agapē ima veze s umom: to nije naprosto emocija koja se nepozvana budi u našem srcu; to je načelo po kojem hotimično živimo. Agapē je u najužoj vezi s voljom.” U tom kontekstu agápe je ljubav koja se temelji na načelima, ali ne pokazuje se samo razumski nego često uključuje i snažne osjećaje. Postoje dobra i loša načela, no kršćani se trebaju voditi dobrim načelima, koja je sam Jehova Bog dao zapisati u Bibliji. Kad biblijske opise ljubavi agápe usporedimo s drugim izvornim riječima koje su pisci Biblije koristili kad su govorili o ljubavi, bolje ćemo razumjeti kakvu ljubav mi trebamo pokazivati.

Uistinu je divno pripadati složnoj obitelji u kojoj vlada ljubav! Storgé je grčka riječ koja se često koristila kad se ukazivalo na ljubav koju ljudi prirodno osjećaju prema članovima svoje obitelji. Kršćani se trude pokazivati  ljubav u svojoj obitelji. Pavao je prorekao da će u posljednjim danima ljudi biti “bez ljubavi prema članovima obitelji” * (2. Tim. 3:1, 3, bilješka).

Nažalost, ljubav koju bi ljudi po prirodi trebali osjećati prema članovima svoje obitelji u današnjem je svijetu prava rijetkost. Zašto se tako mnogo žena koje zatrudne odluči za pobačaj? Zašto tako mnogo ljudi ne mari za svoje ostarjele roditelje? Zašto stopa razvoda nezaustavljivo raste? Odgovor je sasvim jednostavan — ljudi su bezosjećajni i nemaju ljubavi prema članovima obitelji.

Osim toga Biblija kaže da je “srce varljivije od svega i na sve spremno” (Jer. 17:9). Ljubav prema članovima obitelji uključuje naše srce, odnosno naše osjećaje. No zanimljivo je da je Pavao koristio izraz agápe kad je opisivao ljubav kakvu muž treba pokazivati svojoj ženi. On je tu ljubav usporedio s ljubavlju koju Krist pokazuje skupštini (Efež. 5:28, 29). Ta se ljubav temelji na načelima koja je odredio Jehova, Osnivač obitelji.

Iskrena ljubav prema članovima obitelji potiče nas da se brinemo za svoje ostarjele roditelje i da preuzmemo na sebe odgovornosti koje donosi roditeljstvo. Isto tako ona potiče roditelje da djecu s ljubavlju ukoravaju kad je to potrebno i da se u odgoju ne vode isključivo osjećajima, što često dovodi do toga da su previše popustljivi prema djeci (Efež. 6:1-4).

Fizička ljubav između muža i žene doista je dar od Boga (Izr. 5:15-17). Međutim nadahnuti pisci Biblije nisu koristili riječ éros, koja se odnosi na romantičnu ljubav. Zašto nisu? U jednom starom broju Stražarske kule pisalo je: ‘Izgleda da danas čitav svijet čini istu grešku kao nekada stari Grci, koji su Erosa obožavali kao boga i klanjali se pred njegovim oltarima prinoseći mu žrtve. Međutim povijest pokazuje da je takav kult vodio do iskvarenosti, nećudoređa i razvrata. Možda zbog toga pisci Biblije nisu upotrebljavali riječ eros.’ Da se ne bismo upustili u vezu koja se temelji isključivo na fizičkoj privlačnosti, romantične osjećaje treba držati pod kontrolom, a u tome nam pomaže primjena biblijskih načela. Stoga se upitaj: Postoji li kod mene ravnoteža između romantičnih osjećaja i iskrene, nesebične ljubavi prema osobi s kojom sam u vezi?

 Mladi koji se drže biblijskih načela u “cvijetu mladosti”, kad su spolni porivi obično vrlo jaki, ostat će moralno čisti (1. Kor. 7:36; Kol. 3:5). Mi brak smatramo svetim darom od Jehove. Isus je o bračnim parovima rekao: “Što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!” (Mat. 19:6). Mi ne ostajemo u braku samo dok traje međusobna privlačnost. Svjesni smo da smo se obavezali ostati uz svog bračnog partnera cijeli život. Kad se u braku pojave problemi, ne pomišljamo odmah na razvod, nego se iskreno trudimo pokazivati bogougodne osobine, nastojeći svoj obiteljski život učiniti sretnim. Taj trud donosi trajnu sreću (Efež. 5:33; Hebr. 13:4).

Kako bi samo život bio dosadan da nemamo prijatelje! Jedna biblijska izreka kaže: ‘Ima prijatelja privrženijih od brata’ (Izr. 18:24). Jehova želi da imamo prave prijatelje. Dobro nam je poznato da su David i Jonatan bili dobri prijatelji (1. Sam. 18:1). Biblija također kaže da je Isus “naročito ljubio” apostola Ivana (Ivan 20:2). Grčka riječ philía znači “naklonost” ili “prijateljstvo”. Nema ništa loše u tome ako u skupštini imamo nekog bliskog prijatelja. No u 2. Petrovoj 1:7 potiče nas se da “bratsku ljubav” (philadelphía, složenica sačinjena od grčkih riječi phílos, što znači “prijatelj”, i adelphós, što znači “brat”) dopunimo ljubavlju prema svima (agápe). Da bismo imali trajna prijateljstva, moramo primjenjivati taj savjet. Dobro je da se upitamo: Postoji li kod mene ravnoteža između iskazivanja ljubavi prema prijateljima i primjenjivanja biblijskih načela?

Božja Riječ pomaže nam da ne budemo pristrani prema svojim prijateljima. Mi nemamo dvostruka mjerila: prilično popustljiva za naše prijatelje, a relativno stroga za one koji nisu naši prijatelji. Osim toga mi ne laskamo drugima nastojeći pridobiti njihovo prijateljstvo. Što je najvažnije, primjenjivanjem biblijskih načela stječemo razbor, a on nam pomaže da mudro biramo prijatelje i da se klonimo ‘lošeg društva koje kvari dobre navike’ (1. Kor. 15:33).

Kršćane povezuje i ujedinjuje jedinstvena vrsta ljubavi. Apostol Pavao je napisao: “Neka vaša ljubav ne bude licemjerna! (...) Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge!” (Rim. 12:9, 10). Među kršćanima doista postoji ‘ljubav (agápe) koja nije licemjerna’. Ta ljubav nije tek spontani izljev emocija. Umjesto toga ona je čvrsto utemeljena na biblijskim načelima. No Pavao govori i o “bratskoj ljubavi” (philadelphía) te o tome da jedni druge trebamo “srdačno ljubiti” (philóstorgos, složenica sačinjena od riječi phílos i storgé). Prema jednom bibličaru, “bratska ljubav” (philadelphía) odnosi se na “srdačnu ljubav, iskazivanje dobrohotnosti, suosjećanje, pružanje pomoći”. Zajedno s ljubavlju agápe ona stvara bliskost i zajedništvo među Jehovinim slugama (1. Sol. 4:9, 10). Drugi izraz (philóstorgos), preveden sa “srdačno ljubiti”, u Bibliji se pojavljuje samo jednom, a odnosi se na prisnost kakva vlada među članovima obitelji.

Veza koja ujedinjuje prave kršćane spoj je ljubavi kakva postoji između članova obitelji te ljubavi između pravih prijatelja. Kršćani se u svim svojim odnosima vode ljubavlju koja se temelji na biblijskim načelima. Kršćanska skupština nije neki klub ili organizacija čiji se članovi okupljaju radi druženja ili zbog nekih svjetovnih interesa. Ona je snažno povezana obitelj koja ujedinjeno obožava Jehovu Boga. Mi svoje suvjernike zovemo braćom i sestrama, a tako i gledamo na njih. Oni su dio naše duhovne obitelji. Mi ih volimo kao prijatelje i uvijek se prema njima ponašamo u skladu s biblijskim načelima. Nastavimo jačati tu ljubav koja nas ujedinjuje i po kojoj se prepoznaje prava kršćanska skupština (Ivan 13:35).