JESI li nekad obavljao odgovorne zadatke u skupštini? Možda si služio kao sluga pomoćnik, starješina ili u nekom vidu punovremene službe. Ta služba sigurno ti je pričinjavala radost i zadovoljstvo, no zbog nekog razloga nisi je više mogao obavljati.

Možda si odlučio prekinuti tu službu kako bi se mogao brinuti o svojoj obitelji. Možda si tu odluku donio zbog poodmakle dobi ili lošeg zdravlja. To ne znači da si zakazao (1. Tim. 5:8). Filip, koji je živio u prvom stoljeću, neko je vrijeme služio kao misionar, no kasnije se skrasio u Cezareji kako bi se brinuo o svojoj obitelji (Djela 21:8, 9). Kad je izraelski kralj David bio u poznim godinama, odredio je da ga na prijestolju naslijedi njegov sin Salamun (1. Kralj. 1:1, 32-35). No Jehova je Filipa i Davida i dalje cijenio i volio, kao i mi danas.

Međutim možda si izgubio imenovanje zbog nepromišljenih postupaka ili obiteljskih problema (1. Tim. 3:2, 4, 10, 12). Možda misliš da je to bilo neopravdano i još si uvijek ogorčen zbog toga.

Ako si izgubio imenovanje, znači li to da nikad više nećeš moći biti imenovan? U većini slučajeva ne znači. No da bi ponovno dobio odgovorna zaduženja, moraš se staviti na raspolaganje (1. Tim. 3:1). Što bi te trebalo potaknuti na to? Ono što te potaknulo da se predaš Bogu — ljubav prema njemu i onima koji mu služe. Ako si spreman pokazati tu ljubav tako da se ponovno staviš na raspolaganje, Jehova će iskoristiti iskustvo koje si stekao dok si obavljao odgovorna zaduženja, ali i ono koje si stekao nakon što si izgubio imenovanje.

Sjeti se kako je Jehova ohrabrio Izraelce nakon što su svojim postupcima narušili poseban odnos koji su imali s njim. U njegovoj Riječi zapisano je: “Ja sam Jehova, ja se ne mijenjam, a vi ste sinovi Jakovljevi — zato vas nije nestalo” (Mal. 3:6). Jehova je volio Izraelce i želio ih je i dalje koristiti u ostvarenju svog nauma. Isto to želi i kad si ti u pitanju. Što možeš učiniti u okviru svojih sadašnjih okolnosti? Hoćeš li dobiti neka teokratska zaduženja ne ovisi toliko o tvojim sposobnostima koliko o tvojem dobrom odnosu s Jehovom. Stoga dok nemaš dodatnih zaduženja u skupštini, iskoristi vrijeme kako bi ojačao svoj odnos s Jehovom.

Da bi bio jak u vjeri, moraš “tražiti Jehovu i snagu njegovu” (1. Kor. 16:13; Psal. 105:4). To možeš činiti tako da se gorljivo moliš Jehovi. Kada mu pričaš o svojoj situaciji, otvoreno mu reci što osjećaš i moli ga za sveti duh. To će te približiti Jehovi i ojačati te (Psal. 62:8; Filip. 4:6, 13). Duhovnu snagu možeš dobiti i tako da temeljito proučavaš Božju Riječ. Budući da sada imaš manje obaveza, možda se možeš više posvetiti osobnom i obiteljskom proučavanju i ponovno uspostaviti rutinu koju ti je bilo teško održavati.

 Naravno, ti još uvijek zastupaš Jehovu kao njegov Svjedok (Iza. 43:10-12). Biti “Božji suradnik” najveća je čast koju možemo imati (1. Kor. 3:9). Pojačana aktivnost u službi propovijedanja odličan je način da ojačaš svoj odnos s Jehovom i ohrabriš svoje suradnike.

Kad si izgubio imenovanje, možda si osjećao sram ili žaljenje ili si pak pokušavao opravdati svoje postupke. No što ako su starješine i nakon razgovora s tobom ipak smatrali da ne možeš više obavljati taj zadatak? Možda još uvijek gajiš negativne osjećaje prema njima, zbog čega ti je teško izvući pouku iz onoga što se dogodilo i postaviti si nove duhovne ciljeve. Osvrnimo se na primjer Joba, Manašea i Josipa čije nam životno iskustvo može pomoći da se nosimo s negativnim osjećajima.

Job je živio u patrijarhalnom društvu i imao je priliku zastupati druge pred Jehovom te služiti kao starješina i sudac (Job 1:5; 29:7-17, 21-25). No kad je bio u najboljim godinama, izgubio je bogatstvo, djecu i zdravlje. Također je izgubio ugled koji je uživao među ljudima. Rekao je: “Sada mi se smiju ljudi, oni koji su mlađi od mene” (Job 30:1).

Job se smatrao potpuno nevinim i želio se opravdati pred Bogom (Job 13:15). Međutim bio je spreman čekati na Jehovu i zbog toga je bio blagoslovljen. Iz njegove reakcije na kušnje koje je doživljavao vidjelo se da treba ispraviti svoj način razmišljanja. To je i on sam na koncu shvatio (Job 40:6-8; 42:3, 6). Zbog poniznosti koju je Job pokazao, Jehova ga je bogato blagoslovio (Job 42:10-13).

Ako si izgubio imenovanje zbog neispravnog postupanja, možda se pitaš hoće li ti Jehova i tvoja kršćanska braća ikada zaista oprostiti i zaboraviti što se dogodilo. Sjeti se primjera Judinog kralja Manašea. Biblija kaže: “Mnogo je zla činio pred Jehovom i vrijeđao ga” (2. Kralj. 21:6). No Manaše se promijenio, bio vraćen na prijestolje i do smrti ostao vjeran Jehovi. Što mu je pomoglo da se promijeni?

Manaše je prihvatio ukor. U početku je ignorirao upozorenja, pa ga je Jehova predao u ruke Asircima koji su ga okovali i odveli u izgnanstvo u daleki Babilon. Ondje se Manaše usrdno molio i “trudio umilostiviti lice Jehove, Boga svojega, i veoma se ponizio pred Bogom praotaca svojih”. Njegova djela pokazala su da se iskreno pokajao, pa mu je Jehova oprostio (2. Ljet. 33:12, 13).

Rijetko se događa da se nekome u kratkom roku vrati izgubljeno imenovanje. No s vremenom ćeš možda dobiti neka manja zaduženja. Ako ih prihvatiš i daš sve od sebe da ih dobro obaviš, vjerojatno će ti biti povjerena daljnja zaduženja. Međutim možda se to neće dogoditi tako brzo kao što bi ti to volio. Možda ćeš doživjeti razočaranja. No ako si spreman ustrajno izvršavati povjerene zadatke, to će sigurno dovesti do dobrih rezultata.

 Uzmimo za primjer i Jakovljevog sina Josipa. Kada je imao 17 godina, braća su vrlo nepravedno postupila prema njemu i prodala ga u ropstvo (1. Mojs. 37:2, 26-28). To sigurno nije očekivao od vlastite braće. Ipak prihvatio je okolnosti u kojima se našao i uz Jehovin blagoslov “bio je postavljen nad kućom gospodara svojega” (1. Mojs. 39:2). Kasnije je završio u zatvoru. Budući da je bio vjeran Jehovi, imao je njegovu podršku, pa mu je na kraju bilo povjereno nadgledanje svih poslova koji su se obavljali u zatvoru (1. Mojs. 39:21-23).

Josip nije znao da mu se sve to događa s razlogom. On je jednostavno nastavio raditi što je u toj situaciji mogao. Zbog toga je Jehova upravo preko njega sačuvao obiteljsku lozu iz koje je trebao doći obećani Potomak (1. Mojs. 3:15; 45:5-8). Iako nitko od nas ne može očekivati da će imati toliko važnu ulogu u Božjem naumu, taj nadahnuti izvještaj pokazuje nam da Jehova utječe na povjeravanje određenih zaduženja. Budemo li oponašali Josipa, i mi ćemo dozvoliti Jehovi da djeluje u našem životu.

Job, Manaše i Josip doživjeli su bolna iskustva. Sva trojica prihvatila su okolnosti koje je Jehova dopuštao i iz toga su izvukli vrijedne pouke. Što možeš ti naučiti?

Pokušaj shvatiti čemu te Jehova želi poučiti. Job je bio očajan, pa je počeo razmišljati samo o sebi i pritom je izgubio iz vida važna sporna pitanja. No Jehova je s puno ljubavi ispravio njegov način razmišljanja, pa je Job ponovno zadobio duhovnu ravnotežu. Priznao je: “Govorio sam, ali nisam razumio” (Job 42:3). Ako si izgubio imenovanje i zbog toga si povrijeđen, “ne misli o sebi više nego što treba misliti, nego misli o sebi razumno” (Rim. 12:3). Jehova te možda pokušava poučiti nečemu što još u potpunosti ne razumiješ.

Prihvati ukor. Manaše je možda u početku smatrao da nije trebao biti tako strogo kažnjen. No prihvatio je ukor, pokajao se i prestao griješiti. Bez obzira na to kako doživljavaš ukor koji si dobio, “ponizi se pred Jehovom, i on će te uzvisiti” (1. Petr. 5:6; Jak. 4:10).

Budi strpljiv i spreman preuzeti nova zaduženja. Josip je zbog onoga što je doživio lako mogao gajiti mržnju i želju za osvetom. Umjesto toga postao je razborit i milosrdan (1. Mojs. 50:15-21). Ako si doživio razočaranje, budi strpljiv. Dozvoli Jehovi da te pouči.

Jesi li nekad obavljao odgovorne zadatke u skupštini? Daj Jehovi priliku da ti ih u budućnosti opet povjeri. Ojačaj svoju duhovnost. Budi strpljiv i ponizan. Spremno prihvati svaki zadatak koji ti bude povjeren. Budi uvjeren da “Jehova neće uskratiti nikakvoga dobra onima koji žive čestito” (Psal. 84:11).