U POLJSKOJ mnogi ljudi Jehovinim svjedocima kažu: “U kojoj sam se religiji rodio, u toj ću i umrijeti.” To pokazuje da smatraju da se religija treba prenositi s jedne generacije na drugu. Razmišljaju li slično i ljudi u tvom kraju? Do čega obično dovodi takav stav? Religija za mnoge postaje puka formalnost i obiteljska tradicija. Može li se takvo što dogoditi i Jehovinim svjedocima koje su njihovi roditelji ili djedovi i bake poučili biblijskoj istini?

To se nije dogodilo Timoteju, kojem su njegova bogobojazna majka i baka pomagale da stekne vjeru u pravog Boga i da ga zavoli. Timotej je poznavao svete spise “od ranog djetinjstva”. S vremenom je, isto kao i njegova majka i baka, postao posve siguran u to da kršćanstvo naučava istinu o Bogu. On se “uvjerio” u ono što je iz svetih spisa saznao o Isusu Kristu (2. Tim. 1:5; 3:14, 15). Dakle iako roditelji daju sve od sebe kako bi pomogli svojoj djeci da postanu Božji sluge, djeca moraju sama razviti želju da služe Jehovi (Mar. 8:34).

Svatko se mora pomoću logičnih argumenata sam uvjeriti u istinitost biblijskih učenja da bi mogao služiti Jehovi iz ljubavi i ostati mu vjeran bez obzira na okolnosti u kojima se nađe. Tada će njegova vjera biti “ukorijenjena i utemeljena” (Efež. 3:17; Kol. 2:6, 7).

“Uvijek sam vjerovao da su Jehovini svjedoci prava religija”, rekao je Albert, * koji je odrastao u obitelji Jehovinih svjedoka, “ali bilo mi je teško prihvatiti njihove stavove o tome kako bih trebao živjeti.” Ako si mlada osoba, možda i ti razmišljaš na sličan način. Zašto se ne bi potrudio saznati što zapravo znači živjeti onako kako Bog želi, a zatim postupati po tome, kako bi osjetio radost koju donosi vršenje njegove volje? (Psal. 40:8). “Jednostavno sam se počeo moliti”, rekao je Albert. “U početku mi je to bilo teško. Morao sam se prisiliti da se molim. No ubrzo sam shvatio da će me Bog smatrati dragocjenim ako budem činio ono što je ispravno. To mi je dalo snage da učinim potrebne promjene.” Budeš li razvijao blizak odnos s Jehovom, u tebi će rasti želja da činiš ono što on traži od nas (Psal. 25:14; Jak. 4:8).

 Spomenimo jedan primjer: Zamisli da igraš neku igru, primjerice neku društvenu igru. Ako ne znaš pravila ili je ne znaš dobro igrati, vjerojatno će ti biti dosadna. No ako naučiš pravila i ako naučiš dobro igrati, vjerojatno ćeš s užitkom igrati tu igru, čak i tražiti prilike da je igraš što češće. Slično je i s kršćanskim aktivnostima. Stoga se potrudi bolje pripremati za sastanke i sudjeluj na njima. Iako si mlad, svojim primjerom možeš čak ohrabriti druge (Hebr. 10:24, 25).

Isto vrijedi i za službu propovijedanja. Propovijedati bismo trebali iz ljubavi, a ne zato što nas netko na to prisiljava. Upitaj se: “Zašto želim drugima govoriti o Jehovi? Zbog čega volim Jehovu?” Jehovu bi trebao upoznati kao Oca koji te ljubi. On je preko proroka Jeremije rekao: “Tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim” (Jer. 29:13, 14). Što bi u skladu s tim riječima trebao poduzeti? “Morao sam promijeniti svoj način razmišljanja”, rekao je Jakub. “Još od malih nogu išao sam na sastanke i u službu, no činio sam to samo rutinski. Tek kad sam bolje upoznao Jehovu i kad mi je on postao blizak, istina mi je doprla do srca.”

Dobro društvo može uvelike utjecati na to koliko ćeš uživati u službi. Jedna biblijska izreka kaže: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar” (Izr. 13:20). Stoga se sprijatelji s onima koji imaju duhovne ciljeve i koji su sretni što služe Jehovi. Kršćanka Jola je rekla: “Družila sam se s mnogim mladima kojima je služba Jehovi bila na prvom mjestu u životu. To me ohrabrilo, tako da sam počela s više radosti ići u službu.”

“Veoma sam zahvalna svojim roditeljima što su me učili o Jehovi”, rekla je Jola. Da, roditelji mogu snažno utjecati na to hoće li njihova djeca odlučiti služiti Bogu. Apostol Pavao je napisao: “Očevi, (...) odgajajte [svoju djecu] stegom Jehovinom i pomažite im da usvoje njegov način razmišljanja” (Efež. 6:4). Taj nadahnuti savjet jasno pokazuje da roditelji trebaju pomagati svojoj djeci da usvoje Jehovin način razmišljanja, a ne usađivati im vlastite ideje. Nemojte ih poticati da ostvaruju ciljeve koje biste vi htjeli da ostvare, nego im pomozite da sami požele živjeti po Jehovinoj volji.

Svojoj djeci možete u srce usaditi Jehovine riječi tako da “govorite o njima kad sjedite u kući svojoj i kad idete putem, kad liježete i kad ustajete” (5. Mojs. 6:6, 7). “Mnogo smo sa svojim sinovima razgovarali o različitim vidovima punovremene službe”, ispričali su Ewa i Ryszard, koji imaju tri sina. S kakvim ishodom? “Naši su sinovi još dok su bili mali izrazili želju da se uključe u Teokratsku školu propovijedanja, zatim su postali objavitelji, a s vremenom su se sami odlučili i krstiti. Kasnije su započeli s betelskom odnosno pionirskom službom.”

 Dobar primjer roditelja jako je važan. Ryszard je rekao: “Čvrsto smo odlučili da nećemo voditi dvostruki život — kod kuće se ponašati na jedan način, a u skupštini na drugi.” Stoga se upitajte: Što moja djeca vide kod mene? Vide li da doista ljubim Jehovu? Mogu li tu ljubav prepoznati u mojim molitvama i u mojim navikama proučavanja Biblije? Vide li je u mom stavu prema službi, zabavi i materijalnim stvarima te u načinu na koji govorim o drugoj braći i sestrama iz skupštine? (Luka 6:40). Djeca će promatrati vaš svakodnevni način života i primijetit će ako jedno govorite, a drugo radite.

Vrlo je važno kako odgajate svoju djecu. Božja nadahnuta Riječ kaže: “Upućuj dijete prema njegovu putu” (Izr. 22:6, Jeruzalemska Biblija, kurziv dodan). Ewa i Ryszard su rekli: “Našli smo vremena kako bismo sa svakim sinom pojedinačno proučavali Bibliju.” Naravno, svaki roditelj treba sam odlučiti je li potrebno zasebno proučavati sa svakim djetetom. Kako god bilo, svako dijete je osoba za sebe, pa se tako treba i odnositi prema njemu. To od roditelja zahtijeva da budu prilagodljivi i razboriti. Naprimjer umjesto da samo kažete svojoj djeci da nije sva glazba prikladna za kršćane, zašto im ne biste pomogli da razumiju koja su biblijska načela povezana s odabirom glazbe, kako bi ona sama donosila mudre odluke u vezi s tim?

Moglo bi se dogoditi da vaša djeca točno znaju što očekujete od njih, pa to i čine kako bi vam udovoljila. Međutim morate im doprijeti do srca. Imajte na umu da su “razmišljanja u srcu čovječjem kao duboka voda, a razborit čovjek zna ih izvući” (Izr. 20:5). Budite razboriti i nastojte zapaziti bilo što što bi moglo upućivati na neki problem u srcu vašeg djeteta te odmah nešto poduzmite. Nemojte ga optuživati, već mu dajte do znanja da ste zabrinuti za njega i taktičnim pitanjima pokušajte saznati u čemu je problem. No pritom budite oprezni kako ga ne biste zasuli s previše pitanja. Kad dijete vidi da vam je iskreno stalo do njega, to ga može  potaknuti da vam otvori srce, pa će vam biti lakše pronaći najbolji način da mu pomognete.

Možete li vi, članovi skupštine, pomagati mladima u svojoj skupštini da cijene duhovno nasljeđe koje su primili? Iako su roditelji odgovorni za poučavanje svoje djece, i drugi im članovi skupštine, posebno starješine, mogu pomoći u tome. Naročito je važno pomagati djeci kojoj jedan roditelj nije u istini.

Što starješine mogu učiniti kako bi pomogli mladima da zavole Jehovu i da uvide da ih skupština treba i cijeni? Mariusz, koji služi kao nadglednik u jednoj skupštini u Poljskoj, kaže: “Starješine trebaju puno razgovarati s mladima — i to ne samo kad se pojave problemi već i u drugim prigodama, naprimjer u službi, poslije sastanka ili uz šalicu čaja.” Upitajte mlade kako se osjećaju u skupštini. Takva otvorena komunikacija može mlade približiti skupštini i pomoći im da osjete da su i oni dio nje.

Ako si starješina, trudiš li se upoznati mlade u svojoj skupštini? Iako Albert kojeg smo ranije spomenuli sada služi kao starješina, kad je bio tinejdžer, suočio se s mnogim iskušenjima. On je rekao: “Dok sam bio mlad, bili su mi potrebni pastirski posjeti.” Starješine mogu pokazati da im je stalo do mladih i tako da se mole za njihovu duhovnu dobrobit (2. Tim. 1:3).

Za mlade je dobro da se uključe u skupštinske aktivnosti. U suprotnom bi se mogli posvetiti ostvarivanju svjetovnih ciljeva. Možete li, vi stariji, pozvati mlade da pođu s vama u službu propovijedanja i nastojati se sprijateljiti s njima? Provodite slobodno vrijeme s mladima kako bi vidjeli da ste im prijatelji u koje mogu imati povjerenja. Jola je ispričala: “Jedna mi je pionirka posvetila puno pažnje. Kad sam s njom otišla u službu, prvi put sam to učinila zato što sam to stvarno željela.”

Mladi, upitajte se: “Kakve ciljeve imam?” Ako još nisi kršten, je li ti cilj krstiti se? Ako odlučiš krstiti se, to bi trebao učiniti zato što svim srcem ljubiš Jehovu, a ne zato što to žele tvoji roditelji.

Daj sve od sebe kako bi ti Jehova bio najbolji prijatelj i nauči cijeniti istinu. Jehova je preko proroka Izaije rekao: “Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj!” On će biti uz tebe sve dok ti budeš njegov prijatelj. On će te ojačati i “poduprijet će te desnicom svojom pravednom” (Iza. 41:10).