Razmišljajmo onako kako je razmišljao Krist
“U međusobnom ophođenju razmišljajte poput Krista Isusa” (RIM. 15:5)
1. Zašto bismo trebali naučiti razmišljati poput Krista?
“DOĐITE k meni”, rekao je Isus Krist. “Učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje!” (Mat. 11:28, 29). Ovaj srdačan poziv lijepo oslikava Isusov način razmišljanja koji je bio prožet ljubavlju. Nitko od ljudi ne može nam pružiti bolji primjer. Iako je kao Božji Sin imao veliku moć, pokazivao je suosjećanje i obzirnost prema svima, a naročito prema onima koji su patili.
2. Koja ćemo obilježja Isusove osobnosti razmotriti?
2 U ovom i sljedeća dva članka govorit ćemo o tome kako možemo usvojiti i zadržati Isusov način razmišljanja te u svom životu pokazati da imamo “Kristov um” (1. Kor. 2:16). Prvenstveno ćemo se usredotočiti na sljedeća obilježja Isusove osobnosti: blagost i poniznost, dobrostivost, poslušnost Bogu, hrabrost te veliku ljubav.
Ugledajmo se na Kristovu blagost!
3. (a) Kako je Isus svoje učenike poučio da trebaju biti ponizni? (b) Kako je Isus reagirao kad su došle do izražaja slabosti njegovih učenika?
3 Isus, savršeni Božji Sin, dragovoljno je došao na Zemlju kako bi služio među nesavršenim i grešnim ljudima. Znao je da će ga neki od njih kasnije ubiti. Unatoč tome uvijek je bio radostan i pokazivao je samosvladavanje (1. Petr. 2:21-23). Ako “upremo pogled” u Isusa, to nam može pomoći da i mi postupamo poput njega kad nam zasmetaju greške i mane drugih (Hebr. 12:2). Isus je potaknuo svoje učenike da “dođu k njemu pod njegov jaram” i tako uče od njega (Mat. 11:29, bilješka). Što su od njega mogli naučiti? Isus je bio blag i strpljiv sa svojim učenicima unatoč njihovim manama. U noći prije svoje smrti oprao im je noge te im je tako pružio nezaboravnu pouku o tome da trebaju biti “ponizna srca”. (Pročitaj Ivana 13:14-17.) Kad su kasnije Petar, Jakov i Ivan zaspali unatoč tome što im je Isus rekao da bdiju, on je pokazao suosjećanje, znajući da su to učinili zato što su slabi. “Šimune, zar spavaš?” upitao je. “Bdijte i molite se, da ne dođete u iskušenje! Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo” (Mar. 14:32-38).
4, 5. Kako nam Isusov primjer pomaže da podnosimo mane drugih?
4 Kako reagiramo ako neki naš brat pokazuje natjecateljski duh, lako se vrijeđa ili ne prihvaća spremno savjete starješina ili “vjernog i razboritog roba”? (Mat. 24:45-47). Možda lako prelazimo preko mana ljudi koji su dio Sotoninog svijeta jer smatramo da je normalno da oni razmišljaju na tjelesan način. Međutim kad takve mane uočimo kod svoje braće, možda nam je teško prijeći preko njih. Ako smo skloni ljutiti se zbog tuđih nedostataka, trebamo se pitati: Kako mogu u većoj mjeri pokazivati da imam “Kristov um”? Imaj na umu da se Isus nije ljutio na svoje učenike, čak ni onda kad bi izašle na vidjelo neke njihove duhovne slabosti.
5 Uzmimo za primjer apostola Petra. Kad mu je Isus rekao da izađe iz lađe i hodajući po vodi dođe k njemu, Petar je doista počeo hodati po vodi. No onda je vidio olujni vjetar i počeo je tonuti. Da li se Isus razljutio Mat. 14:28-31). Ako nekad vidimo da našem bratu nedostaje vjere, možemo li takoreći ispružiti ruku i pomoći mu da ojača svoju vjeru? To je doista važna pouka koju izvlačimo iz Isusovog blagog ophođenja s Petrom.
zbog toga i rekao mu: “Tako ti i treba! Neka ti to bude pouka za drugi put”? Nije! “Odmah je ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’” (6. Što je Isus naučio svoje apostole o težnji za istaknutim položajem?
6 Osim toga Petar se zajedno s drugim apostolima u više navrata svađao oko toga tko je među njima najveći. Jakov i Ivan željeli su u Kraljevstvu sjediti jedan zdesna, a drugi slijeva Isusu. Kad su Petar i ostali apostoli čuli za to, naljutili su se. Isus je bio svjestan da je na njihov stav vjerojatno utjecala sredina u kojoj su odrasli. Dozvao ih je k sebi i rekao: “Znate da vladari gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću. A među vama neka ne bude tako! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, neka vam bude rob!” Isus im je potom skrenuo pažnju na vlastiti primjer: “Tako i Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:20-28).
7. Kako svatko od nas može jačati jedinstvo skupštine?
7 Razmišljanje o Isusovoj poniznosti može nam pomoći da se u ophođenju s našom braćom “vladamo kao manji” (Luka 9:46-48). Time jačamo naše jedinstvo. Poput oca koji ima veliku obitelj, Jehova želi da njegova djeca “žive zajedno u jedinstvu”, da se dobro slažu (Psal. 133:1). Isus se molio svom Ocu da svi pravi kršćani budu ujedinjeni “kako bi svijet spoznao da ga je [Otac] poslao i da ljubi njih kao što ljubi njega” (Ivan 17:23). Dakle po našem se jedinstvu vidi da smo Kristovi sljedbenici. Da bismo sačuvali to jedinstvo, na mane drugih moramo gledati onako kako je na njih gledao Krist. On je spremno opraštao i poučio nas je da će nam biti oprošteno samo ako i mi opraštamo drugima. (Pročitaj Mateja 6:14, 15.)
8. Što učimo od dugogodišnjih Božjih slugu?
8 Mnogo će nam koristiti i ako se ugledamo na vjeru onih koji već dugi niz godina oponašaju Krista. Poput Isusa, ti Božji sluge obično imaju razumijevanja za tuđe mane. Naučili su da nam pokazivanje samilosti kakvu je pokazivao Krist ne pomaže samo “nositi slabosti nejakih” nego i jača naše jedinstvo. Pored toga takvim postupanjem potiču cijelu skupštinu da oponaša Kristov stav. Oni svojoj braći žele isto što je apostol Pavao zaželio kršćanima u Rimu kad im je rekao: “Bog koji daje ustrajnost i utjehu neka vam omogući da u međusobnom ophođenju razmišljate poput Krista Isusa, kako biste jednodušno, jednim ustima, slavili Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista” (Rim. 15:1, 5, 6). Jehovu slavimo kad mu ujedinjeno služimo.
9. Zašto nam je potreban sveti duh da bismo mogli oponašati Isusa?
9 Isus je “ponizno srce” povezao s blagošću, koja je jedan od plodova Božjeg svetog duha. Dakle da bismo mogli dobro oponašati Gal. 5:22, 23). Budemo li pokazivali poniznost i blagost po uzoru na Isusa, ugodit ćemo svom nebeskom Ocu, Jehovi.
Isusa, nije dovoljno da samo učimo o njemu, već nam je potreban i Jehovin sveti duh. Trebamo se moliti za taj duh i nastojati razvijati njegove plodove — “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje” (Isus je bio dobrostiv prema drugima
10. Kako je Isus pokazivao dobrostivost?
10 I dobrostivost je jedan od plodova svetog duha. * Isus je uvijek pokazivao tu osobinu u ophođenju s drugima. On je “ljubazno primao” sve koji su ga iskreno željeli upoznati. (Pročitaj Luku 9:11.) Što učimo iz Isusovog dobrostivog ophođenja s ljudima? Dobrostiva je osoba blaga, suosjećajna, ljubazna i obzirna prema drugima. Isus je bio upravo takav. Sažalio se na ljude jer su “bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Mat. 9:35, 36).
11, 12. (a) Navedi primjer koji pokazuje da Isus nije samo suosjećao s ljudima nego je htio i učiniti nešto za njih. (b) Što učimo iz tog primjera?
11 Isus nije samo suosjećao s ljudima nego je htio i učiniti nešto za njih. Navedimo jedan primjer. Jedna je žena 12 dugih godina patila od krvarenja. Znala je da je prema Mojsijevom zakonu zbog svoje bolesti bila obredno nečista i da bi svatko tko je dotakne bio nečist (3. Mojs. 15:25-27). No na temelju onoga što je čula o Isusu i njegovom ophođenju s ljudima bila je uvjerena da je on može izliječiti i da će to spremno učiniti. Govorila je u sebi: “Ako dotaknem samo njegove haljine, ozdravit ću.” Skupila je hrabrost i učinila to te je odmah osjetila da je ozdravila.
12 Osjetivši da ga je netko dotaknuo, Isus je pogledao oko sebe da vidi tko je to učinio. Žena se vjerojatno bojala da će je ukoriti zato što je prekršila Zakon, pa se dršćući bacila pred njega i priznala mu što je učinila. Je li Isus prekorio tu sirotu ženu koja je mnogo propatila? Nipošto! Utješio ju je riječima: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru!” (Mar. 5:25-34). Sigurno su je jako ohrabrile te dobrohotne riječi!
13. (a) Kako se Isusov stav razlikovao od stava farizeja? (b) Kako se Isus ophodio s djecom?
13 Za razliku od nemilosrdnih farizeja Krist se nikada nije pozivao na svoj autoritet kako bi drugima nametao pravila koja bi ih nepotrebno opterećivala (Mat. 23:4). Naprotiv, on je dobrostivo i strpljivo poučavao ljude o Jehovi. Isus je osjećao iskrenu naklonost prema svojim sljedbenicima. Uvijek je bio pun ljubavi i dobrote, bio je pravi prijatelj (Izr. 17:17; Ivan 15:11-15). Čak su se i djeca osjećala ugodno u njegovom društvu, a očigledno i on u njihovom. Nikad nije bio previše zaposlen da bi prekinuo ono što radi i posvetio pažnju djeci. Jednom su prilikom njegovi učenici, koji su kao i vjerski vođe iz njihove sredine još uvijek smatrali sebe pretjerano važnima, pokušali spriječiti ljude da dovedu djecu Isusu kako bi ih dotaknuo. Njemu se to nije svidjelo. Svojim je učenicima rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni! Ne branite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!” Tu je situaciju iskoristio kako bi im prenio važnu pouku. Rekao je: “Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega” (Mar. 10:13-15).
14. Kako djeci koristi to što se drugi s ljubavlju zanimaju za njih?
14 Zamisli kako su se neka od te djece osjećala godinama kasnije, kad bi se kao odrasli prisjetili kako ih je Isus Krist ‘uzeo u naručje i blagoslovio ih’ (Mar. 10:16). Slično tome kad se starješine i ostala braća i sestre s ljubavlju i na primjeren način zanimaju za djecu, to im ostaje u lijepom sjećanju. Što je još važnije, kad djeca osjete da je članovima skupštine stalo do njih, odmalena uče da Jehovin duh počiva na njegovom narodu.
Pokazuj dobrostivost u bešćutnom svijetu
15. Zašto nas ne bi trebalo iznenaditi to što su ljubaznost i dobrota danas tako rijetke?
15 Mnogi ljudi smatraju da nemaju vremena za ljubaznost i dobra djela. Jehovin je narod svakodnevno izložen duhu svijeta — u kontaktu s ljudima na poslu, u školi, javnom prijevozu i službi propovijedanja. Možda nam je teško kad su drugi neljubazni prema nama, no takvo nas ponašanje ne bi trebalo iznenaditi. Jehova je nadahnuo Pavla da nas upozori kako će u ovim naročito teškim “posljednjim danima” pravi kršćani dolaziti u doticaj s ljudima koji su ‘sebični i bezosjećajni prema drugima’ (2. Tim. 3:1-3).
16. Što možemo učiniti da u skupštini još više dođe do izražaja dobrostivost kakvu je pokazivao Krist?
16 No divno je znati da je atmosfera u pravoj kršćanskoj skupštini posve drugačija od one koja vlada u ovom bešćutnom svijetu. Ako postupamo poput Isusa, svi mi možemo doprinijeti tome da u skupštini vlada duh ljubavi i dobrostivosti. Kako to konkretno možemo činiti? Naprimjer mnogima u skupštini koji imaju zdravstvenih tegoba ili se bore s drugim teškim problemima potrebni su podrška i ohrabrenje. U ovim “posljednjim danima” ima sve više takvih problema, no oni nisu ništa novo. I u biblijsko vrijeme kršćani su imali slične probleme. Kao što su prvi kršćani pomagali jedni drugima, tako i mi trebamo pomagati svojoj braći. Naprimjer Pavao je poticao kršćane da “tješe potištene duše, pomažu slabima, budu dugotrpljivi sa svima” (1. Sol. 5:14). To znači da trebamo pokazivati dobrostivost po uzoru na Krista.
17, 18. Na koje načine možemo pokazivati dobrostivost kakvu je pokazivao Krist?
17 Kršćani su dužni ‘ljubazno primati svoju braću’, odnosno ophoditi se s njima kao što bi to Isus činio, pokazujući da im je stalo do onih koje znaju godinama i do onih koje su možda tek upoznali (3. Ivan. 5-8). I mi bismo poput Isusa trebali tražiti načine da pokazujemo samilost drugima i uvijek djelovati okrepljujuće na njih (Iza. 32:2; Mat. 11:28-30).
Rim. 12:10). A to znači oponašati Krista, ophoditi se s drugima srdačno i dobrostivo te naučiti pokazivati “nelicemjernu ljubav” (2. Kor. 6:6). Pavao je tu ljubav kakvu je pokazivao Krist opisao sljedećim riječima: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se” (1. Kor. 13:4). Umjesto da nešto zamjeramo svojoj braći i sestrama, postupajmo u skladu sa savjetom: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efež. 4:32).
18 Svatko od nas može pokazivati dobrostivost tako da se zauzima za dobrobit drugih. Traži prilike da pomažeš drugima. Daj sve od sebe kako bi im činio dobro! “Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge!” rekao je Pavao, a zatim je dodao: “Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima!” (19. Koje ćemo blagoslove dobiti budemo li pokazivali dobrostivost po uzoru na Krista?
19 Budemo li se uvijek trudili razvijati i pokazivati dobrostivost po uzoru na Krista, dobit ćemo velike blagoslove. Jehovin duh moći će nesmetano djelovati u skupštini, pomažući svima da razvijaju divne plodove duha. Osim toga kad postupamo poput Isusa i pomažemo drugima da ga oponašaju, služimo Bogu sretni i ujedinjeni, a time ga radujemo. Stoga nastojmo i dalje oponašati Isusa pokazujući blagost i dobrostivost u svom ophođenju s drugima.
^ odl. 10 Kao što pokazuje bilješka za Galaćanima 5:22, grčki izraz preveden riječju “dobrostivost” može značiti i “dobrohotnost, dobrota, čestitost, ljubaznost, susretljivost, velikodušnost”.
[Slika na stranici 8]
Kad nekom bratu oslabi vjera, kao što se to dogodilo Petru, hoćemo li mu spremno pomoći?
[Slika na stranici 10]
Kako možeš doprinijeti tome da u skupštini vlada duh ljubavi i dobrostivosti?