1. Zašto su Izraelci prinosili životinjske žrtve i davali druge prinose?

JEHOVA cijeni žrtve koje njegovi sluge spremno čine kako bi pokazali da ga ljube i da su mu podložni. U staro je doba prihvaćao različite životinjske žrtve i druge prinose. Prema Mojsijevom zakonu Izraelci su ih prinosili kako bi dobili oproštenje grijeha i pokazali zahvalnost. Od pripadnika kršćanske skupštine Jehova ne traži takve doslovne žrtve. Međutim apostol Pavao je u 12. poglavlju poslanice koju je uputio kršćanima u Rimu rekao da se od nas ipak očekuju određene žrtve. Pogledajmo o čemu se radi.

2. Kakvim životom kršćani žive i što to uključuje?

² Pročitaj Rimljanima 12:1, 2. Na početku svoje poslanice Pavao je jasno rekao da će pomazani kršćani, bilo Židovi bilo ne-Židovi, biti proglašeni pravednima pred Bogom zbog svoje vjere, a ne zbog vršenja djela koja su propisana Zakonom (Rim. 1:16; 3:20-24). U 12. poglavlju objasnio je da kršćani trebaju pokazati zahvalnost Bogu tako da žive samopožrtvovnim načinom života. Da bismo to mogli, moramo obnoviti svoj um. Zbog naslijeđene nesavršenosti podložni smo “zakonu grijeha i smrti” (Rim. 8:2). Zato trebamo iz korijena promijeniti svoje sklonosti i preobraziti se, odnosno “obnavljati se u sili koja pokreće naš um” (Efež. 4:23). Takva ogromna promjena moguća je jedino uz pomoć Boga i njegovog duha. No i mi se moramo jako truditi “koristeći svoj razum”. To znači da moramo dati sve od sebe kako nas ovaj svijet ne bi oblikovao svojim iskrivljenim moralnim mjerilima, nemoralnom zabavom i neispravnim načinom razmišljanja (Efež. 2:1-3).

3. Zašto sudjelujemo u kršćanskim aktivnostima?

³ Pavao nas potiče da koristimo svoj razum i kako bismo utvrdili “što je Božja volja — što je dobro, ugodno i savršeno”. Zašto svakodnevno čitamo Bibliju, razmišljamo o pročitanom, molimo se, idemo na naše sastanke i propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu? Radimo li to zato što nas na to potiču starješine? Naravno, mi smo im zahvalni za korisne savjete i opomene. No mi sudjelujemo u kršćanskim aktivnostima zato što nas Božji duh potiče da na taj način pokažemo svoju iskrenu ljubav prema Jehovi. Osim toga uvjerili smo se da Bog to očekuje od nas (Zah. 4:6; Efež. 5:10). Osjećamo veliku radost i zadovoljstvo jer znamo da ugađamo Bogu time što živimo kao pravi kršćani.

4, 5. Kako bi starješine trebali koristiti svoje darove?

⁴ Pročitaj Rimljanima 12:6-8, 11. Pavao je objasnio da “imamo različite darove, već prema nezasluženoj dobroti koja nam je ukazana”. Neki darovi koje je Pavao spomenuo, naprimjer pobuđivanje i predvođenje,  posebno su važni kad je riječ o starješinama, koji trebaju revno predvoditi skupštinu.

⁵ Pavao je rekao da nadglednici trebaju biti jednako revni i dok poučavaju te izvršavaju službu. Iz konteksta se vidi da je Pavao govorio o službi unutar skupštine, koju je nazvao “jednim tijelom” (Rim. 12:4, 5). Ta je služba slična poučavanju koje se spominje u Djelima apostolskim 6:4. Apostoli su rekli: “Mi ćemo se posvetiti molitvi i poučavanju o riječi Božjoj.” Što sve obuhvaća ta služba? Starješine koriste svoje darove kako bi u duhovnom smislu izgrađivali članove skupštine. Oni “izvršavaju tu službu” kad skupštini revno prenose savjete i upute iz Božje Riječi. Da bi u tome uspjeli, pod molitvom proučavaju i istražuju Božju Riječ te se brinu za skupštinu. Nadglednici trebaju savjesno koristiti svoje darove za dobrobit stada i trebaju to činiti radosno (Rim. 12:7, 8; 1. Petr. 5:1-3).

6. Kako možemo primijeniti savjet iz Rimljanima 12:11?

⁶ Pavao je dalje rekao: “U poslu ne budite lijeni! Neka vas duh potiče na revnost! Robujte Jehovi!” Ako primijetimo da je naša revnost u službi splasnula, trebamo preispitati svoje navike proučavanja te se gorljivije i češće moliti za Jehovin duh, koji nam može pomoći da nadvladamo mlakost i u sebi probudimo revnost (Luka 11:9, 13; Otkr. 2:4; 3:14, 15, 19). Sveti duh potaknuo je prve kršćane da “govore o veličanstvenim djelima Božjim” (Djela 2:4, 11). I nas može “potaknuti na revnost” u službi.

7. Zašto trebamo ponizno i skromno vršiti svoju službu?

⁷ Pročitaj Rimljanima 12:3, 16. Darove koje imamo dobili smo zahvaljujući Jehovinoj “nezasluženoj dobroti”. Pavao je u jednoj drugoj poslanici rekao: “Naša sposobnost dolazi od Boga” (2. Kor. 3:5). Zato se ne smijemo uzvisivati. Trebamo ponizno priznati da su svi dobri rezultati koje postižemo plod Božjeg blagoslova, a ne naših sposobnosti (1. Kor. 3:6, 7). Pavao je u vezi s tim rekao: “Kažem svakome među vama da ne misli o sebi više nego što treba misliti.” Istina, važno je da imamo samopoštovanje te da nam služba Jehovi pruža radost i zadovoljstvo. No trebamo biti skromni, odnosno svjesni svojih ograničenja, jer će nam to pomoći da ne budemo tvrdoglavi. Trebamo “misliti o sebi razumno”.

8. Što nam može pomoći da ‘sami sebe ne smatramo razboritima’?

 ⁸ Bilo bi nerazumno hvaliti se svojim postignućima jer “Bog daje da raste” (1. Kor. 3:7). Pavao je rekao da je Bog svakom članu skupštine ‘udijelio vjeru’. Ne smijemo misliti da smo bolji od drugih, nego trebamo cijeniti ono što drugi rade u skladu s vjerom koju imaju. Pavao je dalje rekao: “O drugima mislite onako kako mislite i o sebi!” U jednoj drugoj poslanici rekao je: “Ništa ne činite iz častoljublja niti iz taštine, nego u poniznosti smatrajte druge većima od sebe” (Filip. 2:3). Dakle trebamo priznati da je svaki naš suvjernik u nečemu bolji od nas. Da bismo to mogli, potrebna je istinska poniznost i velik trud. Poniznost će nam pomoći da ‘sami sebe ne smatramo razboritima’. Premda su neki članovi skupštine zapaženiji zbog svojih zaduženja, sve nas jako raduje kad izvršavamo zadatke koje ljudi često ne cijene i ne primjećuju (1. Petr. 5:5).

9. Zašto je Pavao usporedio duhom pomazane kršćane s udovima tijela?

⁹ Pročitaj Rimljanima 12:4, 5, 9, 10. Pavao je usporedio pomazane kršćane s udovima tijela. Oni ujedinjeno služe pod Kristom, koji je “glava tijela” (Kol. 1:18). Pavao je podsjetio kršćane da tijelo ima mnogo različitih udova. Zatim im je rekao: “Tako smo i mi, iako nas je mnogo, jedno tijelo u zajedništvu s Kristom.” Slične riječi uputio je pomazanim kršćanima u Efezu: “U svemu ljubavlju uzrastimo do zrelosti da budemo poput njega koji je glava, a to je Krist. Od njega cijelo tijelo — kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade jer svaki zglob koji ih povezuje ispunjava svoju svrhu da bi svaki pojedini ud mogao primjereno djelovati — doprinosi svojem rastu na izgradnju samoga sebe u ljubavi” (Efež. 4:15, 16).

10. Čiji autoritet “druge ovce” trebaju priznati?

¹⁰ Za razliku od pomazanika “druge ovce” nisu dio Kristovog tijela (Ivan 10:16). Usprkos tome mogu puno naučiti iz te usporedbe. Pavao je rekao da je Jehova “sve podložio pod [Kristove] noge i učinio ga glavom nad svime za dobro skupštine” (Efež. 1:22). Danas druge ovce pripadaju onome nad čime je Jehova postavio svog Sina. Oni su i dio “imovine” koju je Krist povjerio svom “vjernom i razboritom robu” (Mat. 24:45-47). Stoga kršćani koji gaje nadu u život na Zemlji trebaju priznati da je Krist i njihova Glava, podložiti se vjernom i razboritom robu i njegovom Vodećem tijelu te nadglednicima u skupštini (Hebr. 13:7, 17). To doprinosi kršćanskom jedinstvu.

11. (a) Na čemu se temelji naše jedinstvo? (b) Što je još Pavao savjetovao kršćane?

¹¹ Takvo jedinstvo temelji se na ljubavi, koja “savršeno povezuje” (Kol. 3:14). U 12. poglavlju Rimljanima Pavao je to naglasio rekavši da naša ljubav ne smije biti licemjerna i da ‘bratskom ljubavlju trebamo srdačno ljubiti jedni druge’. To doprinosi međusobnom poštovanju. Apostol je rekao: “Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima!” Trebamo ljubiti braću, ali to ne znači biti previše popustljiv. Dajmo sve od sebe kako bi skupština ostala čista. Kad je kršćanima davao savjete u vezi s pokazivanjem ljubavi, Pavao je rekao: “Mrzite zlo, držite se dobra!”

12. Što od kršćana iz Makedonije možemo naučiti o davanju?

¹² Pročitaj Rimljanima 12:13. Ljubav prema braći potaknut će nas da “dijelimo  sa svetima prema njihovim potrebama” i u skladu sa svojim mogućnostima. Čak i ako nismo imućni, možemo s drugima dijeliti ono što imamo. Pišući o kršćanskim skupštinama u Makedoniji, Pavao je rekao: “Premda su bile u poteškoćama jer su doživjele velike kušnje, obilovale su radošću te je njihovo krajnje siromaštvo urodilo bogatstvom darežljivosti. Naime, mogu posvjedočiti da su davali prema svojim mogućnostima, a i preko svojih mogućnosti. Jer oni su nas sami usrdno molili i preklinjali da im omogućimo da prilože svoj velikodušni dar i da sudjeluju u prikupljanju pomoći za svete [u Judeji]” (2. Kor. 8:2-4). Iako su bili siromašni, kršćani u Makedoniji bili su vrlo velikodušni. Bili su sretni što mogu dijeliti ono što imaju sa siromašnom braćom u Judeji.

13. Kako možemo pokazati gostoljubivost?

¹³ Izraz “budite gostoljubivi” prijevod je grčkog izraza koji ukazuje na preuzimanje inicijative. Gostoljubivost možemo pokazati tako da nekoga pozovemo na ručak ili večeru. Zaista je pohvalno kad to radimo iz ljubavi. No ako preuzmemo inicijativu, otkrit ćemo i mnoge druge načine kako možemo biti gostoljubivi. Naprimjer ako nam naše materijalne mogućnosti ili zdravlje ne omogućavaju da nekoga pozovemo na ručak ili večeru, možemo ga pozvati na kavu ili čaj. I na taj način možemo pokazati gostoljubivost.

14. (a) Od kojih se riječi sastoji grčka riječ prevedena s “gostoljubivost”? (b) Kako možemo u službi propovijedanja pokazati zanimanje za strance?

¹⁴ Na gostoljubivost utječe i naše gledište prema drugim ljudima. Grčka riječ prevedena s “gostoljubivost” sastoji se od dvije riječi koje znače “ljubav” i “stranac”. Kako gledamo na strance? Za kršćane koji se trude naučiti neki strani jezik kako bi propovijedali dobru vijest strancima koji su se doselili na područje njihove skupštine doista se može reći da pokazuju gostoljubivost. Istina, mnogima od nas okolnosti ne dozvoljavaju da učimo neki strani jezik. No svi možemo pomoći strancima koristeći brošuricu Dobra vijest za sve narode, koja sadrži biblijsku poruku na mnogim jezicima. Jesi li imao uspjeha u službi dok si koristio tu brošuricu?

15. Kako je Isus pokazao što znači primjenjivati savjet iz Rimljanima 12:15?

¹⁵ Pročitaj Rimljanima 12:15. Pavlov savjet iz ovog retka može se sažeti u dvije riječi: Budimo suosjećajni! Trebamo se truditi razumjeti druge i suosjećati s njima. Ako nas duh potiče na revnost, s drugima ćemo dijeliti i radost i tugu. Kad su se sedamdesetorica učenika vratila iz službe propovijedanja i radosno ispričala što su doživjela, “sveti je duh ispunio Isusa radošću” (Luka 10:17-21). Isus se radovao s njima. Jednom drugom prilikom, kad je umro njegov prijatelj Lazar, Isus je ‘plakao s onima koji su plakali’ (Ivan 11:32-35).

16. Kako možemo pokazati suosjećanje i tko bi to posebno trebao činiti?

¹⁶ I mi želimo biti suosjećajni i tako oponašati Isusa. Kad se naš brat u vjeri raduje, radujmo se i mi s njim. S druge strane kad prolazi kroz teške i bolne trenutke, suosjećajmo s njim. Puno puta dovoljno je s iskrenim suosjećanjem saslušati suvjernika koji proživljava emocionalnu bol da bi se on bolje osjećao. Ponekad će nas nečija bol toliko dirnuti da ćemo i zaplakati (1. Petr. 1:22). Posebno bi starješine trebali uvažiti Pavlov savjet i biti suosjećajni.

17. Što smo dosad naučili iz 12. poglavlja Rimljanima i o čemu govori sljedeći članak?

¹⁷ Dosad smo razmotrili nekoliko redaka iz 12. poglavlja poslanice Rimljanima. Oni sadrže savjete koji se mogu primijeniti na kršćanski način života i odnose sa suvjernicima. U sljedećem članku razmotrit ćemo preostale retke tog poglavlja. Oni govore o tome kako bismo trebali gledati na ljude izvan kršćanske skupštine, među kojima su i oni koji nam se protive, te kako bismo se trebali ophoditi s njima.