1, 2. (a) Po čemu su se sve razlikovali Isusovi prijatelji? (b) Zašto je važno da budemo Isusovi prijatelji?

LJUDI koji su sjedili s Isusom u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu jako su se razlikovali po porijeklu i životnim iskustvima. Braća Petar i Andrija bili su ribari. Matej je prije bio poreznik — bavio se poslom koji su Židovi prezirali. Neki su, poput Jakova i Ivana, vjerojatno znali Isusa od malih nogu. Neki drugi, poput Natanaela, poznavali su ga možda tek nekoliko godina (Ivan 1:43-50). No svi koji su te večeri prisustvovali toj značajnoj proslavi Pashe bili su uvjereni da je Isus obećani Mesija, Sin živoga Boga (Ivan 6:68, 69). Sigurno su se jako obradovali kad im je on rekao: “Nazivam vas prijateljima, jer sam vam obznanio sve što sam čuo od Oca svojega” (Ivan 15:15).

² Te riječi koje je Isus uputio svojim vjernim apostolima u osnovi se odnose na sve današnje pomazane kršćane, a u širem smislu i na njihove suradnike, “druge ovce” (Ivan 10:16). Svi mi, bez obzira na naše porijeklo i životna iskustva, imamo čast biti Isusovi prijatelji. Naše prijateljstvo s Isusom izuzetno je važno jer ako smo njegovi prijatelji, onda smo i Jehovini prijatelji. Ustvari, nitko ne može razviti blizak odnos s Jehovom, a da prije toga ne razvije blizak odnos s Kristom. (Pročitaj Ivana 14:6, 21.) Što onda moramo činiti da bismo postali i ostali Isusovi prijatelji? Prije nego što razmotrimo tu važnu temu, pogledajmo kako nam je Isus pokazao što znači biti pravi prijatelj i kako su njegovi učenici pokazali da cijene njegovo prijateljstvo.

3. Po čemu je Isus bio poznat?

³ “Bogataš ima mnogo prijatelja”, napisao je mudri kralj Salamun (Izr. 14:20). Njegove riječi dobro oslikavaju sklonost nesavršenih ljudi da pri sklapanju prijateljstva s nekom osobom prvenstveno gledaju na to što će od nje dobiti, a ne što joj mogu dati. Isus nije pokazivao takvu ružnu osobinu. Njemu nije bilo važno koliko je tko bogat ili cijenjen u društvu. Istina, Isus je s naklonošću pogledao na bogatog mladog poglavara i pozvao ga da bude njegov sljedbenik. No tom je čovjeku rekao da proda sve što ima i podijeli novac siromasima (Mar. 10:17-22; Luka 18:18, 23). Isus nije bio poznat po tome da se družio s bogatim i uglednim ljudima, nego po tome da je bio prijatelj siromašnima i prezrenima (Mat. 11:19).

4. Kako znamo da su Isusovi prijatelji imali svojih mana?

⁴ Isusovi prijatelji imali su svojih mana. Petar u nekim situacijama nije gledao na stvari duhovnim očima (Mat. 16:21-23). Jakov i Ivan pokazali su da su častoljubivi kad su pitali Isusa da im dodijeli istaknuta mjesta u Kraljevstvu. To je naljutilo druge apostole. Među apostolima je više puta došlo do prepirke oko toga tko je od njih najveći. No Isus se strpljivo trudio ispraviti razmišljanje svojih prijatelja i nije bio sklon brzo se naljutiti na njih (Mat. 20:20-28).

5, 6. (a) Zašto je Isus ostao prijatelj s većinom svojih apostola? (b) Zašto je Isus prekinuo prijateljstvo s Judom?

 ⁵ Zašto je Isus ostao prijatelj s tim nesavršenim ljudima? Je li bio previše popustljiv i slijep na njihove mane? Nipošto! Ostao je prijatelj s njima zato što se usredotočio na njihove dobre poticaje i pozitivne osobine. Naprimjer Petar, Jakov i Ivan zaspali su umjesto da mu pruže podršku onda kad mu je bilo najteže. Razumljivo da je Isusa to razočaralo. No unatoč tome on je vidio da su htjeli postupiti ispravno, pa im je rekao: “Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo” (Mat. 26:41).

⁶ S druge strane Isus je prekinuo prijateljstvo s Judom Iskariotom. Premda se Juda prikazivao kao njegov prijatelj, Isus ga je prozreo. Vidio je da je taj čovjek koji je bio njegov bliski suradnik dopustio da mu se srce iskvari. Juda je postao prijatelj svijetu, a samim tim i Božji neprijatelj (Jak. 4:4). Stoga je Isus već bio otpustio Judu kad je preostalu jedanaestoricu vjernih apostola nazvao svojim prijateljima (Ivan 13:21-35).

7, 8. Kako je Isus pokazao ljubav prema svojim prijateljima?

⁷ Isus nije gledao na mane svojih vjernih prijatelja i uvijek je pokazivao da mu je stalo do njihove dobrobiti. Naprimjer molio je svog Oca da ih štiti kad se nađu u kušnjama. (Pročitaj Ivana 17:11.) Imao je obzira prema njihovim fizičkim ograničenjima (Mar. 6:30-32). Nije mu bilo stalo samo do toga da kaže što on misli, nego i do toga da čuje i razumije što oni misle i osjećaju (Mat. 16:13-16; 17:24-26).

⁸ Isus je živio i umro za svoje prijatelje. Istina, znao je da po Zakonu mora dati svoj život kako bi se zadovoljila pravda njegova Oca (Mat. 26:27, 28; Hebr. 9:22, 28). No Isus je dao svoj život zato što ga je na to potaknula ljubav. Rekao je: “Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Ivan 15:13).

9, 10. Kako su ljudi reagirali na Isusovu velikodušnost?

⁹ Isus je velikodušno poklanjao ljudima vrijeme i ljubav, a davao im je i materijalne darove. Njih je to privuklo k njemu i bili su sretni što mu mogu uzvratiti darežljivošću (Luka 8:1-3). Isus je iz osobnog iskustva mogao reći: “Dajte, i dat će vam se. Nasipat će vam u krilo dobru mjeru, nabijenu, stresenu i prepunu. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti” (Luka 6:38).

¹⁰ Naravno, bilo je nekih koji su se htjeli družiti s Isusom samo zato što su od njega  imali koristi. Ti su ga lažni prijatelji napustili kad su krivo razumjeli neke njegove riječi. Umjesto da imaju povjerenja u njega, brzopleto su donijeli krivi zaključak i okrenuli mu leđa. Za razliku od njih apostoli su ostali vjerni Isusu. Njihovo prijateljstvo s Kristom često se našlo na kušnji, no oni su dali sve od sebe kako bi mu pružili podršku i u dobru i u zlu. (Pročitaj Ivana 6:26, 56, 60, 66-68.) Posljednje noći koju je kao čovjek proveo ovdje na Zemlji Isus je svojim prijateljima dao do znanja koliko ih cijeni. Rekao im je: “Vi ste ostali sa mnom u mojim kušnjama” (Luka 22:28).

11, 12. Kako je Isus ohrabrio svoje učenike i kako su oni na to reagirali?

¹¹ Ubrzo nakon što je Isus pohvalio učenike zbog njihove vjernosti oni su ga napustili. Nakratko su dopustili da strah od ljudi nadvlada njihovu ljubav prema Kristu. Isus im je i taj put oprostio. Nakon što je umro i uskrsnuo, pojavio se pred njima i ohrabrio ih pokazavši im da ih i dalje smatra svojim prijateljima. Povrh toga povjerio im je iznimno važan i uzvišen zadatak — da čine učenike “od ljudi iz svih naroda” i da budu njegovi svjedoci “sve do kraja zemlje” (Mat. 28:19; Djela 1:8). Kako su učenici na to reagirali?

¹² Svesrdno su se posvetili objavljivanju vijesti o Kraljevstvu. Uz podršku Jehovinog svetog duha ubrzo su napunili Jeruzalem svojim učenjem (Djela 5:27-29). Ni prijetnja smrću nije ih mogla odvratiti od poslušnosti Isusovoj zapovijedi da čine učenike. Samo nekoliko desetaka godina nakon što su od Isusa dobili tu zapovijed, apostol Pavao napisao je da se dobra vijest propovijedala “među svim stvorenjima pod nebom” (Kol. 1:23). Ti su učenici jasno pokazali da cijene prijateljstvo s Isusom!

13. Kako su Isusova učenja utjecala na njegove učenike?

¹³ Oni koji su postali Isusovi učenici dopustili su da njegova učenja utječu i na druga područja njihovog života. Mnogi su zbog toga morali u znatnoj mjeri promijeniti svoje vladanje i osobnost. Neki koji su postali učenici prije su bili homoseksualci, preljubnici, pijanice ili lopovi (1. Kor. 6:9-11). Drugi su morali promijeniti svoj stav prema ljudima iz drugih naroda (Djela 10:25-28). No poslušali su Isusa. Skinuli su staru osobnost i obukli novu (Efež. 4:20-24). Upoznali su “Kristov um”, a to znači da su razumjeli i oponašali njegov način razmišljanja i postupanja (1. Kor. 2:16).

14. Što je Isus obećao učiniti u vrijeme “svršetka ovoga poretka”?

¹⁴ Mnogi kršćani iz 1. stoljeća osobno su poznavali Isusa ili su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo. Naravno, mi ne možemo vidjeti Isusa ni osobno s njim razgovarati. Kako onda možemo biti Kristovi prijatelji? Između ostalog, tako da prihvaćamo vodstvo koje dobivamo putem razreda vjernog i razboritog roba, koji se sastoji od Isusove duhom pomazane braće koja još žive na Zemlji. Isus je obećao da će u vrijeme “svršetka ovoga poretka” postaviti tog roba “nad svom imovinom svojom” (Mat. 24:3, 45-47). Danas velika većina onih koji žele biti Kristovi prijatelji ne pripada tom razredu roba.  Kako način na koji reagiraju na vodstvo što ga dobivaju putem razreda vjernog roba utječe na njihovo prijateljstvo s Kristom?

15. Na temelju čega će se donijeti sud o tome tko je ovca, a tko jarac?

¹⁵ Pročitaj Mateja 25:31-40. Isus je one koji čine razred vjernog roba nazvao svojom braćom. U usporedbi o razdvajanju ovaca i jaraca jasno je rekao da na sve što činimo njegovoj braći gleda kao na nešto što činimo njemu osobno. Ustvari, rekao je da će pri donošenju suda o tome tko je ovca, a tko jarac gledati na to kako se pojedinac ponašao čak i prema “jednom od njegove najmanje braće”. Stoga je pružanje podrške razredu vjernog roba glavni način na koji ljudi sa zemaljskom nadom mogu pokazati da žele biti Kristovi prijatelji.

16, 17. Kako možemo pokazati da smo prijatelji Kristovoj braći?

¹⁶ Ako se nadaš da ćeš živjeti na Zemlji pod Božjim Kraljevstvom, kako možeš pokazati da želiš biti prijatelj Kristovoj braći? Razmotrimo tri načina. Kao prvo, to možeš učiniti tako da revno propovijedaš dobru vijest. Krist je zapovjedio svojoj braći da propovijedaju dobru vijest po svemu svijetu (Mat. 24:14). No preostala Kristova braća na Zemlji ne bi mogla izvršiti taj zadatak bez pomoći svojih suradnika, drugih ovaca. Ustvari, svaki put kad pripadnici razreda drugih ovaca idu u službu propovijedanja, oni pomažu Kristovoj braći da izvrše taj važan zadatak. Krist i razred vjernog i razboritog roba duboko cijene tu pomoć koja je znak prijateljstva.

¹⁷ Kao drugo, pripadnici razreda drugih ovaca mogu pomoći Kristovoj braći tako da financijski podupiru djelo propovijedanja. Isus je potaknuo svoje sljedbenike da steknu prijatelje “nepravednim bogatstvom” (Luka 16:9). Naravno, prijateljstvo s Isusom i Jehovom ne možemo kupiti novcem. No ako svoja materijalna sredstva koristimo za služenje Kraljevstvu, svoje prijateljstvo i ljubav dokazujemo ne samo riječima nego i “djelom i istinom” (1. Ivan. 3:16-18). Takvu financijsku podršku pružamo kad trošimo svoja materijalna sredstva kako bismo išli u službu propovijedanja, kad dajemo novčane priloge za gradnju i održavanje naših dvorana te kad dajemo priloge za djelo Kraljevstva. Bez obzira na to je li svota koju možemo dati mala ili velika, Jehova i Isus nesumnjivo cijene priloge koje dajemo radosna srca (2. Kor. 9:7).

18. Zašto trebamo prihvaćati na Bibliji utemeljene upute i savjete koje dobivamo od skupštinskih starješina?

¹⁸ Kao treće, svi mi možemo pokazati da smo Kristovi prijatelji tako da prihvaćamo upute koje dobivamo od skupštinskih starješina. Oni su pod Kristovim vodstvom imenovani svetim duhom (Efež. 5:23). “Budite poslušni onima koji vas predvode i  budite im podložni”, napisao je apostol Pavao (Hebr. 13:17). Ponekad nam može biti teško poslušati na Bibliji utemeljene upute koje dobivamo od svojih starješina. Vjerojatno smo svjesni njihovih mana i zbog toga bismo mogli krivo gledati na savjete koje nam daju. No Krist, koji je Poglavar skupštine, spremno koristi te nesavršene ljude. Stoga način na koji gledamo na njihov autoritet izravno utječe na naše prijateljstvo s Kristom. Kad ne gledamo na mane starješina, nego rado prihvaćamo njihovo vodstvo, dokazujemo da ljubimo Krista.

19, 20. Kakve prijatelje možemo pronaći u skupštini i što ćemo razmotriti u idućem članku?

¹⁹ Isus i dalje pokazuje da mu je stalo do nas. Dao nam je pastire pune ljubavi, ali i duhovne majke, braću i sestre u skupštini. (Pročitaj Marka 10:29, 30.) Kako je tvoja obitelj reagirala kad si se povezao s Jehovinom organizacijom? Možeš biti sretan ako su te poduprli u nastojanju da se približiš Bogu i Kristu. No Isus nas je upozorio da će ponekad “čovjeku neprijatelji biti ukućani njegovi” (Mat. 10:36). Uistinu je lijepo znati da u skupštini možemo pronaći prijatelje koji su privrženiji od brata! (Izr. 18:24).

²⁰ Kao što se vidi iz Pavlovih pozdrava u zaključku njegove poslanice skupštini u Rimu, on je imao mnogo bliskih prijatelja (Rim. 16:8-16). Apostol Ivan zaključio je svoju treću poslanicu riječima: “Pozdravi prijatelje poimence!” (3. Ivan. 14). Očito je i on imao mnogo dobrih prijatelja. Kako možemo po uzoru na Isusa i učenike iz 1. stoljeća razviti i sačuvati prava prijateljstva sa svojom duhovnom braćom i sestrama? Odgovor na to pitanje razmotrit ćemo u idućem članku.