BOŽJI narod velika je obitelj duhovne braće i sestara. Toj su obitelji pripadali i vjerni Božji sluge iz drevnog doba, naprimjer Samuel, David, Samson, Rahaba, Mojsije, Abraham, Sara, Noa i Abel. Njoj pripadaju i mnoge gluhe osobe. Primjerice prve dvije osobe koje su u Mongoliji postale Jehovini svjedoci bile su gluhe. A na Europskom sudu za ljudska prava dobili smo jednu parnicu upravo zahvaljujući vjernosti naše gluhe braće i sestara iz Rusije.

U novije vrijeme “vjerni i razboriti rob” osniva skupštine koje djeluju na znakovnom jeziku. Osim toga na tom se jeziku objavljuju različita izdanja te održavaju pokrajinski sastanci i oblasni kongresi (Mat. 24:45). Gluhim osobama to jako koristi. * No jesi li se ikada pitao kako je gluhim osobama bilo upoznavati pravog Boga i duhovno napredovati dok svega toga nije bilo? Jesi li razmišljao o tome kako bi mogao pomoći gluhim osobama koje žive u tvojoj sredini?

Što bi ti neki gluhi objavitelji koji su već dugo u istini rekli kad bi ih zamolio da ti ispričaju kako su upoznali Boga? Možda bi ti opisali kako su se osjećali kad su prvi put saznali da Bog ima osobno ime — kako im je već samo ta jedna biblijska istina promijenila život i godinama davala snage prije nego su im izdanja na znakovnom jeziku omogućila da shvate dublje istine. Možda bi ti ispričali kako im je bilo na kršćanskim sastancima dok se nisu održavali na znakovnom jeziku i dok se program nije prevodio. Netko bi sjeo kraj njih i pisao bilješke kako bi im pomogao razumjeti gradivo koje se iznosilo. Jedan gluhi brat na taj je način pratio sastanke sedam godina. Tek mu ih je tada netko počeo prevoditi.

Gluhi Jehovini svjedoci koji su već dugo u istini sjećaju se kako im je bilo propovijedati ljudima koji čuju. U jednoj ruci držali su papir na kojem je bilo napisano kratko svjedočanstvo, a u drugoj najnovije brojeve Stražarske kule i Probudite se! Bilo je jako teško voditi biblijski tečaj s drugom gluhom osobom samo na temelju tiskanih publikacija jer ih nijedan od njih nije dobro razumio. Ti objavitelji vjerojatno pamte koliko ih je frustriralo kad ih ljudi nisu razumjeli, pa stoga nisu mogli nastaviti razgovor o biblijskim istinama. Poznat im je i osjećaj koji se javlja kad netko tko istinski voli Jehovu ne zna kako postupiti u određenoj situaciji. Zašto im je to bio problem? Zato što nisu bili sigurni razumiju li dobro neku biblijsku istinu.

Unatoč svim tim poteškoćama naša gluha braća i sestre ostali su vjerni Jehovi (Job 2:3). Željno su čekali da Jehova nešto učini za njih (Psal. 37:7). A on im sada pruža blagoslove o kojima mnogi od njih nisu ni sanjali.

Koliko naša gluha braća ulažu truda da bi služila Jehovi unatoč mnogim poteškoćama koje imaju? Naprimjer jedan gluhi brat koji ima ženu i djecu brinuo se da njegova obitelj redovito zajednički proučava i prije nego što su počela izlaziti izdanja na znakovnom jeziku. Njegov je sin rekao: “Mom je ocu oduvijek bilo teško proučavati  s nama jer nas je mogao poučavati samo na temelju tiskanih publikacija. Često nije dobro razumio gradivo, a ni mi djeca nismo mu baš pomagali. Brzo bismo mu rekli da nešto nije dobro objasnio. Unatoč svemu tome redovito je proučavao s nama. Nije se obazirao na to što se ponekad osjećao nelagodno jer ne razumije dobro engleski jezik. Bilo mu je puno važnije da nas nešto nauči o Jehovi.”

Uzmimo za primjer i Richarda iz New Yorka. Taj je naš brat gluhoslijep i ima preko 70 godina. Svima je poznat po tome što redovito ide na kršćanske sastanke. Na njih putuje sam. Vozi se podzemnom željeznicom i broji stanice da bi znao gdje treba izaći. Jedne zime zbog jake mećave sastanak je bio otkazan. O tome su bili obaviješteni svi u skupštini, no nekako se dogodilo da Richard za to nije saznao. Kad su braća to uvidjela, otišla su ga potražiti. Pronašli su ga kako stoji pred dvoranom i strpljivo čeka da se otvore vrata. Kad su ga upitali zašto je izašao po takvom nevremenu, on je jednostavno odgovorio: “Volim Jehovu.”

Ima li gluhih osoba u mjestu gdje živiš? Možeš li naučiti barem osnove znakovnog jezika kako bi s njima mogao razgovarati? Gluhi su obično vrlo susretljivi i strpljivi kad drugima pomažu naučiti znakovni jezik. Što možeš učiniti ako u nekoj neformalnoj prilici ili u službi propovijedanja naiđeš na gluhu osobu? Pokušaj razgovarati s njom. Služi se gestama, napiši ili nacrtaj ono što joj želiš reći, pokaži joj neku sliku ili upotrijebi nešto slično. Čak i ako po reakciji osobe zaključiš da je istina ne zanima, reci nekom objavitelju koji je gluh ili zna znakovni jezik da si sreo gluhu osobu. Ona će vjerojatno bolje reagirati ako joj se vijest o Kraljevstvu prenese na njenom jeziku.

Možda učiš znakovni jezik i pripadaš skupštini koja djeluje na tom jeziku. Što možeš učiniti da bi se njime vještije služio i bolje ga razumio? Ako u tvojoj skupštini ima još objavitelja koji čuju, bilo bi dobro da i s njima razgovaraš na znakovnom jeziku. To će ti pomoći da razmišljaš na tom jeziku. Možda ćeš ponekad poželjeti ići linijom manjeg otpora jer ti je misli lakše izraziti govorom. Učenje znakovnog jezika slično je učenju bilo kojeg drugog jezika. Početak je uvijek težak. No budeš li uporan, dobro ćeš svladati taj jezik.

Trud koji ulažeš da bi govorio znakovni jezik pokazuje tvojoj gluhoj braći i sestrama da ih voliš i poštuješ. Zamisli kako se gluhi iz dana u dan osjećaju zato što nisu u stanju razumjeti ljude koje sreću na poslu ili u školi. To ih sigurno jako frustrira. Jedan je gluhi brat rekao: “Svakog sam dana okružen ljudima koji međusobno razgovaraju. Često se osjećam usamljeno i zapostavljeno.  Zbog toga sam ponekad ogorčen, čak i ljut. Ne mogu ni opisati kako se nekad osjećam.” Sastanci bi trebali biti utočište gdje naša gluha braća i sestre dobivaju duhovnu hranu te uživaju u srdačnom druženju i ohrabrujućim razgovorima (Ivan 13:34, 35).

Ne smijemo zaboraviti ni mnoge male grupe koje sastanke ne održavaju same, već im se program prevodi na znakovni jezik. Da bi gluhi članovi skupštine u potpunosti razumjeli ono što se na sastanku govori, dobro je da sjede u prednjem dijelu dvorane jer tako mogu pogledom obuhvatiti i prevoditelja i govornika, te se bolje koncentrirati. Dosadašnja iskustva pokazuju da se drugi članovi skupštine prilično brzo priviknu na to i da ih prevođenje ne ometa u praćenju programa. Isto vrijedi i za pokrajinske sastanke i oblasne kongrese na kojima se program prevodi na znakovni jezik. Za svaku su pohvalu marljivi članovi skupštine koji se trude prevoditi jasno i prirodno, onako kako bi se gluha osoba izrazila na svom jeziku.

U tvojoj skupštini možda djeluje grupa na znakovnom jeziku ili se nekolicini gluhih osoba sastanci prevode. Kako toj gluhoj braći možeš pokazati da ti je stalo do njih? Pozovi ih u goste. Pokušaj naučiti nekoliko znakova. Nemoj strahovati misleći da nećeš znati s njima razgovarati. Sigurno ćeš se već nekako snaći. Budeš li na takav način pokazivao ljubav, doživjet ćeš mnoge lijepe trenutke kojih će se dugo sjećati (1. Ivan. 4:8). Druženje s gluhim suvjernicima obogatit će tvoj život. Oni su vrlo zanimljivi sugovornici, imaju dobru moć zapažanja i izvrstan smisao za humor. Jedan brat koji ima gluhe roditelje kaže: “Cijeli sam život okružen gluhim osobama. Nikad im neću moći uzvratiti za ono što su mi pružili. Od naše gluhe braće i sestara doista možemo puno toga naučiti.”

Jehova voli svoje vjerne sluge, pa tako i one koji su gluhi. Oni svojom vjerom i ustrajnošću daju vrijedan doprinos Jehovinoj organizaciji. Stoga cijenimo svoju gluhu braću i sestre!