MADAGASKAR je po veličini četvrti otok na svijetu i udaljen je oko 400 kilometara od jugoistočne obale Afrike. Njegovim stanovnicima, Malgasima, Božje ime Jehova dugo je poznato, jer već preko 170 godina imaju prijevode Biblije koji sadrže to ime. No kako je nastao prijevod Biblije na malgaški jezik? Sigurno će vam biti zanimljivo pročitati priču o neumornim i požrtvovnim ljudima koji su za to zaslužni.

Prevođenje Biblije na malgaški zapravo je počelo na susjednom otoku Mauricijusu. Već se 1813. započelo s prevođenjem evanđelja na inicijativu Sir Roberta Farquhara, britanskog guvernera Mauricijusa. On je kralju Rademi I, vladaru Madagaskara, kasnije predložio da na otok pozove misionare Londonskog misionarskog društva.

Dvojica misionara iz Walesa, David Jones i Thomas Bevan, 18. kolovoza 1818. stigli su s Mauricijusa u lučki grad Toamasinu. Uočili su da su ljudi ondje vrlo pobožni te da štovanje predaka i usmene predaje snažno utječu na njihov svakodnevni život. Stanovnici su govorili živopisan malgaški jezik, koji pripada malajsko-polinezijskoj skupini jezika.

Ta dvojica misionara u Toamasini su otvorila malu školu, a ubrzo su s Mauricijusa došle i njihove obitelji. Nažalost, svi su oni dobili malariju, a David Jones je u prosincu 1818. izgubio ženu i dijete. Nakon dva mjeseca bolesti je podlegla i cijela obitelj Bevan. Jedino se David Jones uspio othrvati bolesti.

Unatoč tragediji on je nastavio s radom. Imao je silnu želju Malgasima dati Božju Riječ na njihovom jeziku. Nakon što se radi oporavka vratio na Mauricijus, počeo je učiti malgaški jezik, što nije bilo nimalo jednostavno. Ubrzo je počeo s pripremama za prevođenje Ivanovog evanđelja.

U listopadu 1820. David Jones vratio se na Madagaskar, u glavni grad Antananarivo. Ondje je uskoro otvorio novu školu. Radio je u dosta lošim uvjetima. Nije bilo udžbenika, školskih ploča ni stolova. Međutim nastavni je program bio odličan, a djeca su jako voljela učiti.

David Jones otprilike je sedam mjeseci radio sam. Potom mu je kao zamjena za Thomasa Bevana došao novi suradnik, misionar David Griffiths. Njih su dvojica neumorno i predano radila kako bi Bibliju prevela na malgaški jezik.

Početkom 1820-ih malgaške su se riječi zapisivale na pismu zvanom sorabe, koje je nastalo na temelju arapskog pisma. Samo je mali broj ljudi znao čitati to pismo. Misionari su se obratili kralju Rademi I, a on je nakon toga odobrio da se sorabe zamijeni latinicom.

 S prevođenjem se započelo 10. rujna 1823. Jones je počeo prevoditi 1. Mojsijevu i Mateja, a Griffiths 2. Mojsijevu i Luku. Doista je nevjerojatno koliko su snage imala njih dvojica. Osim što su većinu tekstova prevodili sami, nastavili su predavati u školi i ujutro i poslijepodne. Ujedno su pripremali i držali propovijedi na tri jezika. Pa ipak, prevođenje im je bilo važnije od svega ostalog.

Ta su dva misionara uz pomoć 12 učenika za samo godinu i pol prevela sve grčke i mnoge hebrejske knjige Biblije. Iduće je godine dovršena prva verzija prijevoda cijele Biblije. Naravno, prijevod je trebalo pročistiti i doraditi. Stoga su iz Engleske poslani jezikoslovci David Johns i Joseph Freeman kako bi im u tome pomogli.

Kad je prijevod dovršen, Londonsko misionarsko društvo poslalo je Charlesa Hovendena da montira prvi tiskarski stroj na Madagaskaru. On je na otok stigao 21. studenoga 1826. Međutim zarazio se malarijom i umro za manje od mjesec dana. Nitko drugi nije znao sastaviti taj stroj. No to je sljedeće godine pošlo za rukom Jamesu Cameronu, vještom majstoru iz Škotske. Uspio ga je sastaviti posluživši se priručnikom koji je našao među dijelovima stroja. Nakon mnogo pokušaja i pogrešaka na koncu je 4. prosinca 1827. uspio otisnuti dio prvog poglavlja 1. Mojsijeve. *

Još jedan problem pojavio se 27. srpnja 1828, kad je umro kralj Radema I. On je zdušno podupirao prevođenje Biblije na malgaški. David Jones o njemu je rekao: “Kralj Radema iznimno je dobrostiv i ljubazan. Veliki je zagovornik obrazovanja i više mu je stalo do toga da se njegov narod oplemeni znanjem drugih kultura nego do zlata i srebra.” No kralja je naslijedila njegova supruga Ranavalone I, a uskoro je postalo očito da ona ne gleda tako blagonaklono na djelovanje misionara.

Ubrzo nakon što je kraljica počela vladati, jedan je posjetitelj iz Engleske zamolio da ga primi kako bi razgovarali o prevođenju Biblije. Međutim odbila ga je primiti. Kad su drugom prilikom misionari rekli kraljici da još uvijek ima mnogo toga čemu bi narod trebali poučiti, uključujući grčki i hebrejski jezik, ona im je odgovorila: “Nije me briga za grčki i hebrejski, ali htjela bih znati možete li moj narod naučiti nečemu korisnijem, naprimjer kako se pravi sapun.” Uvidjevši da će možda morati napustiti zemlju prije nego dovrše Bibliju, James Cameron zamolio je kraljicu da mu da tjedan dana kako bi razmislio o njenoj primjedbi.

Idućeg je tjedna kraljičinim predstavnicima pokazao dva mala sapuna načinjena od domaćih sirovina. Takvom su poduzetnošću misionari udobrovoljili kraljicu, pa su dobili na vremenu i uspjeli dovršiti tiskanje gotovo svih hebrejskih knjiga Biblije.

Iako isprva nije bila naklonjena misionarima, u svibnju 1831. kraljica je donijela iznenađujuću odluku. Dopustila je svojim podanicima da se krste i postanu kršćani! No ta je odluka bila kratka vijeka. Prema knjizi A History of Madagascar, “broj krštenih uzbunio je konzervativne krugove kraljevskoga dvora, a oni su kraljicu uvjerili da je euharistija zapravo zakletva na vjernost Velikoj Britaniji”. Stoga je odluka o tome da se dopusti obraćenje na kršćanstvo  bila opozvana krajem 1831, samo šest mjeseci nakon što je donesena.

Zbog kraljičine prevrtljivosti i sve snažnijeg utjecaja konzervativnih članova vlade misionari su odlučili što prije dovršiti tiskanje Biblije. Grčke knjige Biblije već su bile tiskane i tisuće su primjeraka bile u rukama ljudi. No 1. ožujka 1835. pojavio se novi problem. Kraljica Ranavalone I. zabranila je kršćanstvo i naredila da se sve kršćanske knjige predaju vlastima.

Zbog kraljičine odluke Malgasi više nisu smjeli raditi na tiskanju Biblije. Stoga je sav posao spao na nekolicinu misionara. Oni su danonoćno radili dok na koncu u lipnju 1835. nije bila tiskana cijela Biblija. Malgaška Biblija konačno je ugledala svjetlo dana!

Biblije se zbog zabrane nastojalo što prije razdijeliti, a 70 primjeraka bilo je zakopano kako ih vlasti ne bi uništile. To je bila pravovremena odluka jer su za manje od godinu dana na otoku ostala samo dva misionara. No Božja se riječ ipak širila Madagaskarom.

Stanovnici Madagaskara bili su presretni što Božju Riječ mogu čitati na svom jeziku. Istina, taj je prijevod sada već prilično arhaičan i u njemu ima grešaka. Ipak, rijetko koja obitelj nema Bibliju, a mnogi je redovito čitaju. Vrijedi zapaziti da se u tom prijevodu u hebrejskim knjigama često koristi Božje ime Jehova. U prvim se izdanjima Božje ime može pronaći i u grčkim knjigama Biblije. Zato je na Madagaskaru Božje ime dobro poznato.

Kad je vidio kako se Malgasi raduju prvim stranicama grčkih biblijskih knjiga koje su izlazile iz tiskarskog stroja, tiskar koji je rukovao strojem, gospodin Baker, ushićeno je rekao: “Nisam prorok, ali uvjeren sam da Božja riječ nikada neće biti iskorijenjena iz ove zemlje!” Bio je u pravu. Ni malarija, ni učenje teškog jezika, ni ikakve zabrane nisu mogli spriječiti da stanovnici Madagaskara dobiju Božju Riječ na svom jeziku.

No Malgasi sada imaju još više razloga za radost. Zašto to možemo reći? Godine 2008. objavljena je Biblija — prijevod Novi svijet na malgaškom jeziku. Taj suvremen, lako razumljiv prijevod sigurno će doprinijeti tome da se Božja Riječ još više raširi tim lijepim velikim otokom (Iza. 40:8).