1, 2. Što znamo o Timotejevoj mladosti i o promjeni koja je nastupila u njegovom životu kad je imao oko 20 godina?

TIMOTEJ je odrastao u rimskoj provinciji Galaciji, na području današnje Turske. Ondje je u desetljećima nakon Isusove smrti osnovano nekoliko kršćanskih skupština. Mladi Timotej, njegova majka i baka prihvatili su kršćanstvo te su postali revni članovi jedne od tih skupština (2. Tim. 1:5; 3:14, 15). Timoteju je sigurno bilo jako drago što kao mladi kršćanin može služiti sa svojom obitelji, u svom rodnom kraju. A onda su se dogodile značajne promjene u njegovom životu.

² Sve je počelo kad je apostol Pavao drugi put posjetio Galaciju. U to je vrijeme Timotej mogao imati oko 20 godina. Pavao je vjerojatno prilikom posjeta Listri primijetio da o Timoteju “dobro govore braća” iz tamošnjih skupština (Djela 16:2). Mladi Timotej sigurno je bio vrlo zreo za svoje godine. Pod vodstvom svetog duha Pavao i starješine položili su ruke na njega i tako ga imenovali za posebnu službu u skupštini (1. Tim. 4:14; 2. Tim. 1:6).

3. Koji je važan zadatak dobio Timotej?

³ Timoteju je bio upućen izvanredan poziv — da prati apostola Pavla na njegovim putovanjima! (Djela 16:3). Zamisli kako se samo iznenadio i obradovao tom pozivu! Narednih godina Timotej je putovao s Pavlom, a katkad i s drugom braćom, izvršavajući različite zadatke koje je dobivao od apostola i starješina. Pavao i Timotej na svojim su putovanjima posjećivali skupštine i duhovno jačali braću. (Pročitaj Djela apostolska 16:4, 5.) Tako su mnogi kršćani imali prilike vidjeti koliko je Timotej duhovno napredovao. Nakon što je desetak godina surađivao s Timotejem, apostol Pavao napisao je Filipljanima: ‘Nemam nikoga drugog poput Timoteja tko bi se istinski brinuo za vašu dobrobit. Znate kakvim se dokazao, da je kao dijete s ocem robovao sa mnom u širenju dobre vijesti’ (Filip. 2:20-22).

4. (a) Koju je veliku odgovornost dobio Timotej? (b) Koja se pitanja mogu pojaviti u vezi s Pavlovim riječima iz 1. Timoteju 4:15?

⁴ Otprilike u vrijeme kad je pisao Filipljanima Pavao je Timoteju povjerio veliku odgovornost — trebao je imenovati starješine i sluge pomoćnike (1. Tim. 3:1; 5:22). Timotej je tada već očito bio zreo i odgovoran kršćanski nadglednik. No u istoj poslanici u kojoj mu je povjerio tu važnu odgovornost Pavao je savjetovao Timoteju da treba dati sve od sebe kako bi “njegov napredak bio svima očit” (1. Tim. 4:15). Nije li Timotej već  pokazao izvanredan napredak? Što je onda Pavao time htio reći i kako njegov savjet može koristiti nama danas?

5, 6. Kako je bila ugrožena duhovna čistoća efeške skupštine i kako je Timotej mogao zaštititi skupštinu?

⁵ Razmotrimo kontekst Pavlovih riječi iz 1. Timoteju 4:15. (Pročitaj 1. Timoteju 4:11-16.) Prije nego što je napisao te riječi Pavao je otputovao u Makedoniju, ali je rekao Timoteju da ostane u Efezu. Zašto? Zato što su u tom gradu neki počeli uvoditi kriva učenja i tako stvarati podjele u skupštini. Timotej je trebao zaštititi duhovnu čistoću skupštine. Kako je to mogao učiniti? Između ostalog, tako da pruži drugima dobar primjer na koji su se mogli ugledati.

⁶ Pavao je napisao Timoteju: “Budi uzor vjernima u govoru, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.” Potom je dodao: “O tome razmišljaj, sav se tome posveti, da tvoj napredak bude svima očit” (1. Tim. 4:12, 15). Taj napredak nije imao veze s Timotejevim imenovanjem ni odgovornim položajem u skupštini, nego s njegovim duhovnim vrlinama. Svaki bi kršćanin trebao težiti za time da na taj način pokaže svoj duhovni napredak.

7. Što se očekuje od svih članova skupštine?

⁷ Kao i u Timotejevo vrijeme, i danas u skupštini postoje razna zaduženja i odgovornosti. Neki članovi skupštine služe kao starješine ili sluge pomoćnici. Neki služe kao stalni pioniri, putujući nadglednici, betelski radnici ili misionari. Starješine na razne načine pružaju braći duhovnu pouku, primjerice na pokrajinskim sastancima i kongresima. Međutim svi kršćani — muškarci, žene i mladi — mogu duhovno napredovati tako da njihov napredak bude svima očit (Mat. 5:16). Ustvari, kao što to pokazuje primjer Timoteja, čak i kršćani koji imaju odgovorna zaduženja trebaju i dalje razvijati duhovne osobine i truditi se da njihov napredak bude svima očit.

8. Kako naš govor utječe na našu službu Bogu?

⁸ Timotej je trebao biti drugima uzor u govoru. Kako mi možemo pokazati napredak u tom pogledu? Ono što govorimo otkriva kakvi smo u nutrini. Isus je dobro rekao: “Usta govore ono čega je srce puno” (Mat. 12:34). Isusov polubrat Jakov bio je svjestan toga da ono što govorimo može utjecati na našu službu Bogu. On je napisao: “Ako tko misli da na ispravan način štuje Boga, a ne zauzdava svoj jezik, nego obmanjuje svoje srce, njegovo je štovanje isprazno” (Jak. 1:26).

9. Na koje sve načine trebamo drugima biti uzor u govoru?

⁹ Ono što govorimo pokazuje drugim članovima skupštine koliko smo duhovno napredovali. Zato zreli kršćani paze da ne govore ništa što je nedolično, negativno, kritično ili uvredljivo, nego se trude svojim riječima izgrađivati, tješiti i hrabriti druge (Izr. 12:18; Efež. 4:29; 1. Tim. 6:3-5, 20). Ako smo spremni govoriti drugima o svojim moralnim uvjerenjima i braniti Božja uzvišena mjerila, pokazujemo da smo odani Bogu (Rim. 1:15, 16). Pravdoljubive osobe sigurno će primijetiti na koji način koristimo dar govora, a možda će se i ugledati na nas (Filip. 4:8, 9).

10. Zašto je nelicemjerna vjera važna ako želimo duhovno napredovati?

¹⁰ Da bi kršćanin bio primjer drugima, nije dovoljno da samo govori ono što je pozitivno i ohrabrujuće. Ako bi netko bio uzoran u govoru, a ne bi se ispravno vladao, bio bi licemjer. Pavao je dobro znao koliko su farizeji  bili licemjerni i koliko su štete time nanijeli i sebi i drugima. Stoga je više puta upozorio Timoteja da se čuva takve neiskrenosti i pretvaranja (1. Tim. 1:5; 4:1, 2). No Timotej nije bio licemjer. U drugoj poslanici Timoteju Pavao je napisao: “Sjećam se tvoje nelicemjerne vjere” (2. Tim. 1:5). Međutim Timotej se trebao još više truditi da iskrenost njegove kršćanske vjere bude svima očita. Trebao je biti drugima uzor u vladanju.

11. Što je Pavao napisao Timoteju o bogatstvu?

¹¹ U dvije poslanice upućene Timoteju Pavao je iznio savjete o vladanju na nekoliko područja života. Naprimjer opomenuo je Timoteja da se kloni težnje za zgrtanjem bogatstva. Pavao je napisao: “Ljubav prema novcu korijen je svakoga zla i zbog nje su neki odlutali od vjere i nanijeli sebi mnoge patnje” (1. Tim. 6:10). Ljubav prema bogatstvu znak je duhovne slabosti. Za razliku od toga kršćani koji žive jednostavnim životom te su zadovoljni kad imaju “hranu, odjeću i zaklon” pokazuju da su duhovno zreli (1. Tim. 6:6-8; Filip. 4:11-13).

12. Kako možemo pokazati duhovni napredak u svom svakodnevnom životu?

¹² Pavao je ujedno napomenuo Timoteju koliko je važno da se kršćanke “pristojno odijevaju i da pritom budu skromne i razborite” (1. Tim. 2:9). Žene koje pokazuju skromnost i razboritost u odijevanju i dotjerivanju te u drugim područjima svog života daju drugima izvrstan primjer (1. Tim. 3:11). To se načelo može primijeniti i na muške članove skupštine. Pavao je rekao da nadglednici trebaju “biti umjereni u svemu, razboriti i uredno živjeti” (1. Tim. 3:2). Budemo li pokazivali te osobine u svom svakodnevnom životu, naš će duhovni napredak biti svima očit.

13. Kako poput Timoteja možemo biti drugima uzor u čistoći?

 ¹³ Pavao je također rekao Timoteju da treba biti uzor u čistoći, odnosno čestitosti. Time je ukazao na jedno specifično područje ljudskog ponašanja — na spolni moral. Timotej je naročito trebao pokazivati čestitost u ophođenju sa ženama. Prema starijim ženama trebao se ponašati kao prema majkama, a prema mlađim ženama kao prema sestrama, u svoj čistoći (1. Tim. 4:12; 5:2). Nemoralno vladanje za koje drugi možda ne znaju ne može se sakriti od Boga, a prije ili kasnije za njega će sigurno saznati i drugi ljudi. No lijepo je znati da se ni dobra djela koja kršćanin čini ne mogu sakriti (1. Tim. 5:24, 25). Svi članovi skupštine mogu svojim primjernim vladanjem i moralnom čistoćom pokazati da duhovno napreduju.

14. Kako Biblija ističe koliko je važno da ljubimo jedni druge?

¹⁴ Ljubav je jedno od glavnih obilježja pravog kršćanstva. Isus je svojim učenicima rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35). Kako možemo pokazivati takvu ljubav? Božja Riječ potiče nas da “podnosimo jedni druge s ljubavlju”, da budemo ‘dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, da spremno opraštamo jedni drugima’ te da budemo gostoljubivi (Efež. 4:2, 32; Hebr. 13:1, 2). “Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge!” napisao je apostol Pavao (Rim. 12:10).

15. Zašto je važno da svi kršćani, a naročito nadglednici, pokazuju ljubav?

¹⁵ Da je Timotej bio grub ili neljubazan u ophođenju sa sukršćanima, pokvario bi sve dobro što je učinio za njih kao učitelj i nadglednik. (Pročitaj 1. Korinćanima 13:1-3.) No on nije tako postupao. Svojoj je braći davao do znanja da ih iskreno ljubi, bio je gostoljubiv te im je činio dobro. Njegovi su suvjernici po tome sigurno mogli vidjeti njegov duhovni napredak. Zato je bilo na mjestu da apostol Pavao u svojoj poslanici Timoteju navede upravo ljubav kao jednu od duhovnih vrlina u kojima je Timotej trebao biti uzor drugima.

16. Zašto je Timotej trebao pokazati jaku vjeru?

¹⁶ Dok je Timotej bio u Efezu, njegova se vjera našla na ispitu. Neki su pojedinci širili učenja koja nisu bila u skladu s kršćanskom istinom. Drugi su pričali “izmišljene priče” i bavili se idejama koje ni na koji način nisu jačale duhovnost skupštine. (Pročitaj 1. Timoteju 1:3, 4.) Pavao je rekao da su takvi pojedinci “ponosni i ne razumiju ništa, nego boluju od zapitkivanja i prepirki oko riječi” (1. Tim. 6:3, 4). Timotej nije ni pomišljao na to da istražuje takve štetne ideje koje su se počele uvlačiti u skupštinu. Zašto nije? Zato što ga je Pavao potaknuo da “bije dobru bitku vjere” i da se kloni “ispraznih razgovora koji skvrne što je sveto i proturječnog nazoviznanja” (1. Tim. 6:12, 20, 21). Nema sumnje da je Timotej poslušao Pavlov mudar savjet (1. Kor. 10:12).

17. Kako bi u današnje vrijeme naša vjera mogla biti iskušana?

¹⁷ Zanimljivo je da je Pavao rekao Timoteju kako će “u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući zavodljive nadahnute objave i učenja demona” (1. Tim. 4:1). Svi članovi skupštine, pa tako i imenovana braća  koja imaju ozbiljne odgovornosti, trebaju poput Timoteja pokazivati jaku, nepokolebljivu vjeru. Ako čvrsto odlučimo kloniti se otpadništva i pokažemo da ne želimo imati ništa s njim, naš će duhovni napredak biti svima očit i bit ćemo drugima uzor u vjeri.

18, 19. (a) Što trebamo činiti da bi naš napredak bio svima očit? (b) Što ćemo razmotriti u idućem članku?

¹⁸ Sasvim je jasno da duhovni napredak pravog kršćanina nema veze s njegovim izgledom, prirodnim sposobnostima ni odgovornim položajem u skupštini. Ni godine vjerne službe Jehovi nisu same po sebi pokazatelj nečijeg duhovnog napretka. Naprotiv, istinski duhovni napredak očituje se u poslušnosti Jehovi, koja dolazi do izražaja u našem načinu razmišljanja, govoru i vladanju (Rim. 16:19). Trebamo slušati zapovijed da ljubimo jedni druge i razvijamo jaku vjeru. Razmišljajmo o riječima koje je Pavao uputio Timoteju i posvetimo se tome, da naš napredak bude svima očit.

¹⁹ Postoji još jedno obilježje u kojem se očituje naš duhovni napredak i kršćanska zrelost. To je radost, koja je plod Božjeg svetog duha (Gal. 5:22, 23). U idućem članku razmotrit ćemo što nam može pomoći da ostanemo radosni i kad nas snađu nevolje.