“UJUTRO mi objavi milost svoju”, molio je Jehovu psalmist David. “Pokaži mi put kojim trebam ići” (Psal. 143:8). Kad se ujutro probudiš i zahvališ Jehovi za novi dan života, da li i ti poput Davida zamoliš Jehovu da ti pomogne donositi mudre odluke i postupati na najbolji mogući način? Sigurno to činiš.

Budući da smo predani Jehovini sluge, “bilo da jedemo, bilo da pijemo, bilo da što drugo činimo”, mi se trudimo “sve na slavu Božju činiti” (1. Kor. 10:31). Svjesni smo toga da svojim načinom života možemo slaviti Jehovu ili ga pak sramotiti. Osim toga znamo da Božja Riječ kaže da Sotona Kristovu braću — a zapravo i sve Božje sluge na Zemlji — optužuje “dan i noć” (Otkr. 12:10). Stoga smo čvrsto odlučili dokazati da su Sotonine optužbe lažne te obradovati srce svog nebeskog Oca Jehove tako da mu služimo “dan i noć” (Otkr. 7:15; Izr. 27:11).

Razmotrimo ukratko dva načina na koja možemo svaki dan svog života iskoristiti na slavu Bogu. Prvi je povezan s ispravnim postavljanjem prioriteta, a drugi s pokazivanjem obzirnosti prema drugima.

Svojim predanjem pokazali smo Jehovi da mu želimo služiti cijelim srcem. Osim toga obećali smo mu da ćemo njegovim putevima ići “dan za danom”, odnosno zauvijek (Psal. 61:5, 8). Kako možemo ispuniti to obećanje? Kako možemo iz dana u dan pokazivati da svim srcem ljubimo Jehovu?

Božja Riječ jasno pokazuje što točno Jehova očekuje od nas (5. Mojs. 10:12, 13). Neke od tih odgovornosti navedene su u okviru s naslovom  “Dužnosti koje nam je povjerio Bog”, koji se nalazi na stranici 22. Budući da nam ih je povjerio Bog, one su vrlo važne. No kako možemo procijeniti koja je važnija kad se dogodi da dvije ili više njih zahtijevaju da im posvetimo pažnju u isto vrijeme?

Najveću važnost pridajemo svojoj svetoj službi, koja uključuje proučavanje Biblije, molitvu, kršćanske sastanke i službu propovijedanja (Mat. 6:33; Ivan 4:34; 1. Petr. 2:9). No duhovnim aktivnostima ne možemo posvetiti cijeli dan. Posao, školu i brojne kućanske obaveze također moramo uključiti u svoj vremenski raspored. Unatoč tome mi činimo sve što možemo kako nas posao i druge aktivnosti ne bi ometale u vršenju svete službe, naprimjer u prisustvovanju kršćanskim sastancima. Primjerice godišnji odmor uvijek planiramo tako da zbog njega ne moramo propustiti posjet pokrajinskog nadglednika, jednodnevni ili dvodnevni pokrajinski sastanak ili oblasni kongres. Ponekad ćemo možda moći neke svoje dužnosti ispuniti istovremeno. Naprimjer ako u čišćenju dvorane sudjeluje cijela obitelj, to bi ujedno mogla biti i prilika da zajedno provedemo vrijeme. Pauzu na poslu ili odmor u školi mogli bismo iskoristiti za svjedočenje kolegama ili drugim učenicima. Ustvari, kad god u životu moramo nešto izabrati — naprimjer kad moramo izabrati posao, zanimanje ili prijatelje — na naše bi odluke trebalo utjecati ono što u životu smatramo najvažnijim, a to je služba Jehovi, našem Ocu koji nas ljubi (Prop. 12:13).

Jehova želi da pokazujemo zanimanje za druge i da im činimo dobro. S druge strane Sotona promiče sebičnost. Njegov je svijet pun ljudi koji su ‘sebični i vole užitke’ te onih koji “siju u svoje tijelo” (2. Tim. 3:1-5; Gal. 6:8). Mnogi gotovo i ne razmišljaju o tome kako njihovi postupci utječu na druge. “Djela tijela” vidljiva su posvuda (Gal. 5:19-21).

Posve drugačiji stav imaju oni koje Jehovin sveti duh potiče da u svom ophođenju s drugima pokazuju ljubav, dobrotu i suosjećajnost (Gal. 5:22). Božja nam Riječ kaže da se trebamo usredotočiti na potrebe drugih, a ne na svoje vlastite. Zbog toga se mi trudimo na konkretne načine pokazati zanimanje za druge, no pritom pazimo da se ne miješamo u njihove privatne stvari (1. Kor. 10:24, 33; Filip. 2:3, 4; 1. Petr. 4:15). Naročitu obzirnost pokazujemo prema našoj braći i sestrama u vjeri. No trudimo se pomagati i osobama koje nisu Jehovini svjedoci (Gal. 6:10). Možeš li već danas pronaći priliku da nekome koga sretneš učiniš neku lijepu gestu? (Vidi okvir  “Pokažimo obzirnost” na stranici 23.)

Obzirnost se ne pokazuje samo u neko posebno vrijeme ili u nekoj posebnoj situaciji  (Gal. 6:2; Efež. 5:2; 1. Sol. 4:9, 10). Umjesto toga svakog se dana trebamo truditi razumjeti okolnosti u kojima se drugi ljudi nalaze i biti spremni pomoći im kad je to potrebno, čak i ako nam to nije lako. Trebali bismo velikodušno podijeliti s drugima sve što nam stoji na raspolaganju — svoje vrijeme, materijalne stvari, znanje i iskustvo. Jehova nam jamči da će i on biti velikodušan prema nama ukoliko mi budemo velikodušni prema drugima (Izr. 11:25; Luka 6:38).

Je li doista moguće služiti Jehovi “dan i noć”? Da, moguće je, ako redovito i marljivo sudjelujemo u svim aktivnostima koje su dio naše službe Bogu (Djela 20:31). Sveta služba ispunjavat će naš život budemo li svakodnevno čitali Božju Riječ i razmišljali o njoj, ustrajno se molili, nastojali biti na svim sastancima i koristili svaku priliku da svjedočimo (Psal. 1:2; Luka 2:37; Djela 4:20; 1. Sol. 3:10; 5:17).

Da li i mi osobno služimo Jehovi na takav način? Ako to činimo, tada će naša želja da mu ugodimo i dokažemo da su Sotonine optužbe lažne biti vidljiva na svim područjima našeg svakodnevnog života. Mi se trudimo proslaviti Jehovu u svemu što radimo i u svim situacijama u kojima se nađemo. Njegova načela utječu na naš govor i vladanje te nas vode kada donosimo odluke. Zahvalnost za to što se s ljubavlju brine za nas i što nam daje podršku pokazujemo tako što se potpuno uzdamo u njega i svu svoju snagu koristimo da bismo mu služili. Osim toga spremno prihvaćamo njegove savjete i ukore kad zbog svoje nesavršenosti učinimo nešto što nije u skladu s njegovim načelima (Psal. 32:5; 119:97; Izr. 3:25, 26; Kol. 3:17; Hebr. 6:11, 12).

Trudimo se i nadalje svaki dan svog života iskoristiti “na slavu Božju”. Tada ćemo “naći okrepu za duše svoje”, a naš će se nebeski Otac pun ljubavi zauvijek brinuti za nas (Mat. 11:29; Otkr. 7:16, 17).