Zašto se trebamo predati Jehovi?
“Ove mi je noći pristupio anđeo Boga kojem pripadam” (DJELA 27:23)
1. Što su kandidati za krštenje učinili prije krštenja i koja se pitanja u vezi s tim postavljaju?
“JESI li se na temelju žrtve Isusa Krista pokajao za svoje grijehe i predao se Jehovi kako bi vršio njegovu volju?” To je jedno od dva pitanja na koja trebaju odgovoriti kandidati za krštenje na kraju govora za krštenje. Zašto se kršćani trebaju predati Jehovi? Kako nam koristi predanje Bogu? Zašto moramo biti predani Bogu da bismo ga obožavali na način koji je njemu dopadljiv? Da bismo razumjeli odgovore na ta pitanja, najprije trebamo razmotriti što je predanje.
2. Što znači predati se Jehovi?
2 Što znači predati se Bogu? Zapazi kako je apostol Pavao opisao svoj odnos s Bogom kad je jednom prilikom plovio na brodu koji se našao u opasnosti. Pred mnogim je putnicima rekao da je Jehova “Bog kojem pripada”. (Pročitaj Djela apostolska 27:22-24.) Svi pravi kršćani pripadaju Jehovi. Za razliku od njih svijet se, općenito govoreći, nalazi “pod vlašću Zloga” (1. Ivan. 5:19). Kršćani počinju pripadati Jehovi kad mu se u skladu s njegovom voljom predaju u molitvi. Takvo predanje zapravo je jedna vrsta osobnog zavjeta. Nakon njega slijedi krštenje u vodi.
3. Što je Isus pokazao svojim krštenjem i kako njegovi sljedbenici mogu oponašati njegov primjer?
3 Isus nam je dao primjer kad je donio osobnu odluku da će vršiti Božju volju. Budući da je bio rođen u izraelskom narodu, koji je bio Božji narod, on je već bio predan Bogu. Ipak, svojim je krštenjem učinio čak i više od onoga što je zahtijevao Mojsijev zakon. Božja Riječ navodi da je tom prilikom rekao: “Evo, došao sam (...) vršiti volju tvoju, Bože” (Hebr. 10:7; Luka 3:21). Dakle Isus se krstio kako bi pokazao Ocu da svoj život želi posvetiti vršenju njegove volje. Isusovi sljedbenici oponašaju njegov primjer prilikom svog krštenja. No za razliku od njega oni svojim krštenjem u vodi javno pokazuju da su se u molitvi predali Bogu.
Predanje i osjećaj obaveze
4. Što iz Davidovog i Jonatanovog prijateljstva možemo naučiti o odanosti i osjećaju obaveze?
4 Predanje Bogu za nas kršćane vrlo je ozbiljna stvar. To nije samo neka vrsta dogovora. To je najvažnije obećanje koje čovjek može nekome dati. Zašto je za naše dobro predati se Bogu? Za usporedbu pogledajmo kako nam koristi ako se u međuljudskim odnosima trudimo biti odani i ako nastojimo udovoljiti svojim obavezama. Uzmimo za primjer prijateljstvo. Da bismo imali prijatelja, moramo prihvatiti odgovornosti koje prijateljstvo nosi sa sobom. To podrazumijeva i da smo odani svom prijatelju, odnosno da osjećamo obavezu brinuti se za njega. Prijateljstvo između Davida i Jonatana jedno je od najupečatljivijih prijateljstava o kojima govori Biblija. Ono je bilo toliko čvrsto da su čak sklopili savez. (Pročitaj 1. Samuelovu 17:57; 18:1, 3.) Premda su tako čvrsta prijateljstva rijetkost, u većini slučajeva prijateljstvo će jačati ako su prijatelji odani jedan drugome, odnosno ako osjećaju obavezu brinuti se jedan za drugog (Izr. 17:17; 18:24).
5. Kako je robu moglo trajno koristiti ako zauvijek ostane kod dobrog gospodara?
5 U Zakonu koji je Bog dao Izraelu spominje se još jedna situacija u kojoj je ljudima koristilo to što su se na nešto obavezali. Naime ako je rob želio zauvijek ostati kod dobrog gospodara i tako se zaštititi, mogao je s njim sklopiti trajan ugovor, koji ga je obavezivao da mu služi do kraja života. U vezi s tim, Zakon je rekao: “Ako rob čvrsto odluči i kaže: ‘Ja volim gospodara svojega, ženu svoju i sinove svoje, ne želim otići i biti slobodan’, onda neka ga gospodar njegov dovede pred pravoga Boga i neka ga dovede k vratima ili dovratniku. Ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu bude rob dovijeka” (2. Mojs. 21:5, 6).
6, 7. (a) Kako ljudima koristi odanost i osjećaj obaveze? (b) Kako odanost i osjećaj obaveze utječu na naš odnos s Jehovom?
6 Bračna zajednica zahtijeva da partneri budu vrlo odani jedno drugom. Brak uključuje i osjećaj obaveze, ali ne prema instituciji braka, nego prema osobi. Muškarac i žena koji žive nevjenčano ne mogu osjećati istinsku sigurnost, a to ne mogu ni njihova djeca. No partneri koji su se zavjetovali jedno drugome i sklopili častan brak osjećaju obavezu da s ljubavlju rješavaju probleme, jer ih na to potiče Biblija (Mat. 19:5, 6; 1. Kor. 13:7, 8; Hebr. 13:4).
7 U biblijska vremena ljudima je koristilo to što su sklapali poslovne ugovore (Mat. 20:1, 2, 8). I danas je tako. Naprimjer dobro je da prije započinjanja nekog poslovnog projekta ili stupanja u radni odnos sklopimo pismeni ugovor s drugom ugovornom stranom. Dakle odanost i osjećaj obaveze jačaju naše odnose s prijateljem, bračnim partnerom i poslodavcem. Ako je tako u međuljudskim odnosima, možemo biti sigurni da će potpuna odanost i predanje Jehovi itekako ojačati naš odnos s njim. Razmotrimo sada kakve su blagoslove doživjeli neki ljudi iz prošlosti zato što su se predali Jehovi Bogu i zašto možemo reći da nisu vršili njegovu volju samo iz osjećaja obaveze.
Kako je predanje Bogu koristilo Izraelu
8. Što je Izraelu značilo predanje Bogu?
8 Cijeli izraelski narod dao je zavjet Jehovi i na taj mu se način predao. Jehova ih je skupio u podnožju gore Sinaja i rekao im: “Budete li vjerno slušali glas moj i držali savez moj, bit ćete najdraže vlasništvo moje između svih drugih naroda.” Narod je nato jednoglasno odgovorio: “Činit ćemo sve što je Jehova rekao” (2. Mojs. 19:4-8). Predanje Bogu za Izraelce nije značilo samo da imaju neke obaveze prema njemu. Za njih je to značilo da pripadaju Jehovi, a Jehova se s njima ophodio kao s “najdražim vlasništvom”.
9. Kako je Izraelcima koristilo to što su se predali Bogu?
9 Izraelcima je koristilo to što su pripadali Jehovi. On im je bio odan i brinuo se za njih kao što se brižan roditelj s ljubavlju brine za svoje dijete. Bog je rekao Izraelu: “Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje? A ako bi ona i zaboravila njega, ja neću zaboraviti tebe” (Iza. 49:15). Jehova im je dao Zakon da ih vodi, proroke da ih hrabre i anđele da ih štite. Psalmist je napisao: “Riječ svoju govori Jakovu, uredbe svoje i zakone svoje Izraelu. Nije tako učinio nijednome drugom narodu” (Psal. 147:19, 20; pročitaj Psalam 34:7, 19; 48:14). Jehova je brinuo za narod koji mu je pripadao u prošlosti, a jednako će tako brinuti i za one koji mu se danas predaju.
Zašto bismo se trebali predati Bogu
10, 11. Jesmo li rođenjem postali dio Božje velike obitelji? Objasni.
10 Dok razmišljaju o predanju Bogu i o krštenju, neki se pitaju zašto se moraju predati Bogu da bi ga mogli obožavati. Razlog nam postaje jasan kad razmislimo o tome kakav je naš sadašnji položaj pred Bogom. Ne smijemo zaboraviti da zbog Adamovog grijeha nitko od nas nije rođen kao član Božje obitelji (Rim. 3:23; 5:12). Da bi nas Jehova prihvatio kao dio svoje velike obitelji nebeskih i zemaljskih stvorenja, moramo mu se predati. Pogledajmo zašto.
11 Nitko od nas nema biološkog oca koji bi mu mogao dati pravi, vječni život (1. Tim. 6:19). Mi nismo rođeni kao Božji sinovi jer se zbog grijeha prvog muškarca i žene ljudski rod otuđio od svog Stvoritelja i Oca, koji je pun ljubavi. (Usporedi 5. Mojsijevu 32:5.) Otada čovječanstvo nije dio Jehovine velike obitelji i otuđeno je od njega.
12. (a) Kako nesavršeni ljudi mogu postati dio Božje obitelji? (b) Koje korake moramo poduzeti prije krštenja?
12 Bez obzira na to, mi kao pojedinci možemo moliti Boga da nas prihvati u svoju obitelj, koja se sastoji od njegovih slugu koji su mu po volji. * Kako je moguće da nas on prihvati iako smo grešni? Apostol Pavao je napisao: “Dok smo još bili neprijatelji, bili smo pomireni s Bogom smrću njegova Sina” (Rim. 5:10). Prilikom krštenja mi molimo Boga za čistu savjest kako bismo mu se dopali (1. Petr. 3:21). No već i prije krštenja moramo poduzeti određene korake. Moramo upoznati Boga, steći povjerenje u njega, pokajati se i promijeniti svoj način života (Ivan 17:3; Djela 3:19; Hebr. 11:6). No potrebno je učiniti još nešto prije negoli nas Bog prihvati u svoju obitelj. O čemu se radi?
13. Zašto je potrebno da se osoba zavjetuje Bogu na predanu službu kako bi postala dio njegove obitelji?
13 Da bi netko tko je otuđen od Boga postao član Božje obitelji, koja se sastoji od njegovih slugu koji su mu po volji, najprije mora Jehovi dati svečano obećanje. Kako bismo razumjeli zašto je to potrebno, zamislimo jednog uglednog čovjeka koji ima ženu i djecu i koji želi usvojiti jednog dječaka bez roditelja i prihvatiti ga u svoju obitelj. On je poznat kao dobar čovjek. Ipak, prije nego što tog dječaka usvoji kao vlastitog sina, on želi da mu dječak nešto obeća i stoga mu kaže: “Prije negoli te usvojim, želim znati hoćeš li me voljeti i poštovati kao vlastitog oca.” Samo ako je dječak spreman obećati mu to, čovjek će ga prihvatiti Rim. 12:1, Novi zavjet, International Bible Society, internetsko izdanje na hrvatskom).
u svoju obitelj. Nije li to razumno? Slično tome Jehova prihvaća u svoju obitelj samo one koji su spremni zavjetovati mu se da će mu predano služiti. U Bibliji stoji: ‘Predajte svoja tijela Bogu. Neka ona budu živa, sveta žrtva — njemu ugodna’ (Izraz ljubavi i vjere
14. U kom je smislu predanje izraz ljubavi?
14 Osoba koja se zavjetuje Jehovi na predanu službu pokazuje da ga duboko ljubi. To bismo na neki način mogli usporediti s bračnim zavjetom. Kršćanski mladoženja izražava svoju ljubav zavjetujući se svojoj nevjesti na vjernost, i u dobru i u zlu. To je zavjet dan jednoj osobi, a ne samo obećanje da će izvršavati obaveze koje brak donosi sa sobom. Mladoženja je svjestan toga da ne bi mogao živjeti sa svojom nevjestom ako ne bi dao bračni zavjet. Slično tome ni mi ne možemo biti punopravni članovi Jehovine obitelji ako mu se prije toga ne zavjetujemo na predanu službu. Dakle mi se, usprkos svojoj nesavršenosti, predajemo Bogu jer mu želimo pripadati i jer smo čvrsto odlučili da ćemo mu biti vjerni i u dobru i u zlu (Mat. 22:37).
15. U kom je smislu predanje izraz vjere?
15 Svojim predanjem Bogu pokazujemo i vjeru. Zašto to možemo reći? Zbog svoje vjere u Jehovu sigurni smo da je za naše dobro ako mu se približimo (Psal. 73:28). Dokle god živimo “usred pokvarenog i izopačenog naraštaja”, sigurno neće baš uvijek biti lako hoditi s Bogom, ali vjerujemo u Božje obećanje da će nam on pomoći da ustrajemo (Filip. 2:15; 4:13). Znamo da smo nesavršeni, no uvjereni smo da će nam Jehova biti milosrdan čak i kad pogriješimo. (Pročitaj Psalam 103:13, 14; Rimljanima 7:21-25.) Čvrsto vjerujemo da će Jehova nagraditi našu odlučnost da ostanemo neporočni (Job 27:5).
Predanje Bogu usrećuje
16, 17. Zašto predanje Jehovi usrećuje?
16 Predanje Jehovi usrećuje jer osoba pritom daje samog sebe. Isus je izrekao sljedeću nepobitnu istinu: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35). I sam je tijekom svoje zemaljske službe u potpunosti osjetio sreću koja proizlazi iz davanja. Bio je spreman odreći se odmora, hrane i udobnosti kad god je to bilo potrebno kako bi pomogao ljudima pronaći put koji vodi u život (Ivan 4:34). Uživao je u tome da razveseli svog Oca. Rekao je: “Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno” (Ivan 8:29; Izr. 27:11).
17 Isus je svojim sljedbenicima pokazao kakav će ih način života usrećiti, rekavši im: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe” (Mat. 16:24). To će nas približiti Jehovi. Doista, ne postoji nitko kome bismo se mogli predati, a tko bi se s više ljubavi brinuo za nas!
18. Zašto život u skladu s predanjem Jehovi usrećuje više od predanja bilo kome ili bilo čemu drugome?
18 Predanje Jehovi i život koji je u skladu s tim predanjem, odnosno vršenje njegove volje, usrećuje više od predanja bilo kome ili bilo čemu drugome. Naprimjer mnogi ljudi posvetili su svoj život stjecanju bogatstva, ali to im nije pružilo istinsku sreću i pravo zadovoljstvo. S druge strane oni koji su se predali Jehovi osjećaju radost koja nije prolazna (Mat. 6:24). Sretni su što imaju čast biti “Božji suradnici”. No oni se nisu predali izvršavanju nekog posla, nego našem Bogu, koji cijeni svoje sluge (1. Kor. 3:9). Nitko drugi ne bi mogao više od njega cijeniti njihovu samopožrtvovnost. On će čak vratiti mladost svojim vjernim slugama kako bi mogli zauvijek uživati u blagoslovima koje će im on pružiti (Job 33:25; pročitaj Hebrejima 6:10).
19. Kakvu čast imaju oni koji su se predali Jehovi?
19 Kad svoj život predamo Jehovi, dolazimo u blizak odnos s njim. U Bibliji stoji: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” (Jak. 4:8; Psal. 25:14). U sljedećem članku govorit ćemo o tome zašto možemo biti sigurni da je predanje Jehovi najbolja odluka.
^ odl. 12 Isusove “druge ovce” neće postati Božji sinovi sve do kraja tisuću godina. No budući da su se predale Bogu, s pravom mu se mogu obraćati kao “Ocu” i mogu se smatrati članovima obitelji Jehovinih slugu (Ivan 10:16; Iza. 64:8; Mat. 6:9; Otkr. 20:5).
[Slika na stranici 6]
Živimo li u skladu s predanjem Jehovi, bit ćemo zauvijek sretni