‘NE DAJTE se zavarati! Vaš Bog vam neće pomoći. Predajte se ili ćete loše proći!’ Tu je poruku rabšak, izaslanik asirskog kralja Sanheriba, prenio stanovnicima Jeruzalema. Vojska tog kralja napala je Judu. Tim lukavim riječima izaslanik je htio demoralizirati i zastrašiti Jeruzalemljane kako bi ih naveo da se predaju (2. Kralj. 18:28-35).

Asirci su bili poznati po brutalnosti i okrutnosti. Sijali su strah među svojim neprijateljima tako što su im pričali o tome koliko surovo postupaju sa svojim zarobljenicima. Prema izvještaju povjesničara Philipa Taylora, služili su se “politikom zastrašivanja i propagandom, s ciljem da pokorene narode zadrže pod svojom vlašću i da potencijalne neprijatelje zastraše zornim opisima svoje brutalnosti te tako utječu na njihov um”. Propaganda je vrlo moćno oružje. Ona “napada čovjekov um”, napisao je Taylor.

Pravi se kršćani “ne bore protiv krvi i tijela, nego protiv (...) zlih duhovnih sila”, odnosno protiv duhovnih stvorenja koja su se pobunila protiv Boga (Efež. 6:12). Njihov predvodnik je Sotona Đavo. I on se služi zastrašivanjem i propagandom.

Sotona tvrdi da svakoga od nas može navesti na neposlušnost Bogu. U vrijeme patrijarha Joba rekao je Jehovi: “Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju.” Time je htio reći da će svaki čovjek prije ili kasnije postati nevjeran Bogu ako ga se podvrgne dovoljno snažnom pritisku (Job 2:4). Je li Sotona bio u pravu? Je li istina da se svakog od nas pod određenim okolnostima može slomiti — navesti da prekršimo načela kojih se držimo kako bismo sačuvali život? Sotona bi volio da povjerujemo u to. Stoga se koristi podmuklom propagandom kako bi nam tu misao usadio u um. Razmotrimo neke metode kojima se pritom služi i pogledajmo kako mu se možemo oduprijeti.

“Njima je temelj u prahu”

Sotona je preko Elifaza, jednog od trojice Jobovih posjetitelja, pokušao dokazati kako su ljudi previše slabi da bi ostali vjerni Bogu. Opisujući ljude kao “one koji žive u kućama glinenim”, Elifaz je rekao Jobu: “Njima je temelj u prahu! Njih se zdrobi brže nego moljca. Od jutra do večeri pretvore se u prah, i nitko ne uzima k srcu što ih nestaje zauvijek” (Job 4:19, 20).

Istina, u Bibliji se ljude na više mjesta uspoređuje sa “zemljanim posudama” — krhkim posudama načinjenim od gline (2. Kor. 4:7). Slabi smo jer smo naslijedili grijeh i nesavršenost (Rim. 5:12). Ne možemo se vlastitim snagama oduprijeti Sotoninim napadima. No budući da smo kršćani, nismo prepušteni sami sebi. Unatoč svojim slabostima u Božjim smo očima dragocjeni (Iza. 43:4). Osim toga Jehova daje sveti duh onima koji ga mole za to (Luka 11:13). Njegov duh može nam dati “iznimnu snagu” zahvaljujući kojoj možemo podnijeti svaku kušnju koju nam Sotona prouzroči (2. Kor. 4:7; Filip. 4:13). Ako se suprotstavimo Đavlu “čvrsti u vjeri”, Bog će nas ‘učvrstiti i ojačati’ (1. Petr. 5:8-10). Stoga nema razloga da se bojimo Sotone Đavla.

 “Čovjek nepravednost pije kao vodu”

“Što je čovjek smrtni da bi čist bio, i zar itko koga je žena rodila može pravedan biti?” pitao je Elifaz. Zatim je sam odgovorio: “Gle, svetim slugama svojim [Bog] ne vjeruje, čak ni nebesa čistima ne smatra, a kako li tek gleda na onoga tko je ogavan i pokvaren, na čovjeka koji nepravednost pije kao vodu!” (Job 15:14-16). Elifaz je Jobu htio reći da Jehova niti jednog čovjeka ne smatra pravednim. I Đavo želi nas navesti da počnemo razmišljati na tako negativan način. On želi da nas opterećuju greške koje smo učinili u prošlosti, da budemo previše samokritični i da mislimo kako nam Jehova nikada neće oprostiti grijehe. Osim toga Sotona bi želio da smatramo kako Jehova od nas očekuje previše, a da s druge strane sumnjamo u njegovu podršku, samilost i spremnost da nam oprosti.

Naravno, “svi smo sagriješili i ne odražavamo slavu Božju”. Niti jedan nesavršeni čovjek ne može potpuno udovoljiti Jehovinim savršenim mjerilima ponašanja (Rim. 3:23; 7:21-23). No to ne znači da nas on smatra bezvrijednima. Jehova zna da “prazmija, koja se zove Đavo i Sotona”, iskorištava našu grešnost (Otkr. 12:9, 10). Bog se ‘sjeća da smo prah’ te uzima to u obzir i ne ‘traži greške’ na nama (Psal. 103:8, 9, 14).

Ako odbacimo grešan način postupanja i obratimo se Jehovi pokajnički i skrušena srca, on će nam “velikodušno oprostiti” (Iza. 55:7; Psal. 51:17). Čak i ako naši grijesi “budu kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg”, kaže Biblija (Iza. 1:18). Stoga nemojmo nikada odustati, već se ustrajno trudimo vršiti Božju volju.

Budući da smo grešni, ni na koji način ne možemo zaslužiti da nas Bog smatra pravednima. Adam i Eva izgubili su savršenstvo i mogućnost da vječno žive, kako za sebe tako i za sve nas (Rim. 6:23). Međutim zbog svoje velike ljubavi prema ljudima Jehova je omogućio da nam grijesi budu oprošteni ako pokazujemo vjeru u otkupnu žrtvu njegovog Sina, Isusa Krista (Mat. 20:28; Ivan 3:16). Time nam je na doista divan način pokazao “nezasluženu dobrotu” (Titu 2:11). Dakle mi možemo dobiti oproštenje grijeha! Zašto bismo onda dozvolili Sotoni da nas navede na pomisao kako to nije moguće?

“Dirni u kosti njegove i meso njegovo”

Sotona je tvrdio da će se Job odreći svoje vjere ako izgubi zdravlje. Prkoseći Jehovi, Đavo je rekao: “Dirni u kosti njegove i meso njegovo, pa vidi neće li te prokleti u lice!” (Job 2:5). Božji bi Protivnik nesumnjivo bio sretan kad bi kod nas uspio izazvati  osjećaj da smo zbog svog lošeg zdravlja beskorisni.

No Jehova nas neće odbaciti zato što možda u njegovoj službi više ne možemo činiti sve što smo činili prije. Zamislimo da je našeg dobrog prijatelja netko napao i ozlijedio. Bismo li ga smatrali manje vrijednim zbog toga što više ne može činiti za nas onoliko koliko je mogao ranije? Sigurno ne bismo! I dalje bi nam bilo stalo do njega i voljeli bismo ga kao i prije — naročito ako bismo znali da je bio ozlijeđen dok je činio nešto za nas. Zar bismo od Jehove trebali očekivati išta manje od toga? “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste iskazali njegovu imenu”, kaže Biblija (Hebr. 6:10).

U Bibliji se spominje “siromašna udovica” koja je možda godinama podupirala svetu službu. Isus je vidio da je u hramsku posudu za priloge ubacila samo dva novčića. Je li zbog toga nju i njen prilog smatrao bezvrijednima? Naprotiv, Isus ju je pohvalio jer je u svojim okolnostima učinila sve što je mogla kako bi poduprla službu pravom Bogu (Luka 21:1-4).

Ako ostanemo vjerni Jehovi, možemo biti sigurni da ćemo sačuvati dobar odnos s njim, bez obzira na to koliko nam problema uzrokuje naša nesavršenost, životna dob ili zdravstveno stanje. Bog nipošto neće napustiti svoje vjerne sluge samo zato što mu zbog raznih poteškoća ne mogu služiti onoliko koliko bi htjeli (Psal. 71:9, 17, 18).

Uzmimo “kacigu spasenja”

Kako se možemo zaštititi od Sotonine propagande? Apostol Pavao je napisao: “Jačajte u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti Đavlovim spletkama.” U tu duhovnu bojnu opremu spada i “kaciga spasenja” (Efež. 6:10, 11, 17). Da bismo se oduprli Sotoninoj propagandi, trebamo svakako uzeti tu kacigu i nositi je. Kaciga vojniku čuva glavu. Naša “nada u spasenje” — naše pouzdanje u to da će se ispuniti Božja obećanja o njegovom predivnom novom svijetu — štitit će naš um od Sotoninih laži (1. Sol. 5:8). Stoga trebamo marljivo proučavati Božju Riječ da bi ta nada ostala živa i snažna.

Job je izdržao Sotonine zlobne i okrutne napade. Njegova vjera u uskrsnuće bila je toliko jaka da ga čak niti prijetnja smrti nije mogla pokolebati. Jehovi je rekao: “Zazvat ćeš, i ja ću ti se odazvati. Djelo ruku svojih poželjet ćeš” (Job 14:15). Job je bio uvjeren da će ga, ako bi zbog svoje vjernosti morao i umrijeti, Bog iz ljubavi prema svojim vjernim slugama uskrsnuti.

Izgradimo i mi takvo čvrsto pouzdanje u pravog Boga. Jehova može nadoknaditi svu štetu koju nam Sotona i njegovi sluge mogu nanijeti. Osim toga imajmo na umu Pavlovo jamstvo: “Bog je vjeran i neće dopustiti da budete iskušani više nego što možete podnijeti, nego će stvoriti izlaz kad dođe iskušenje, da možete izdržati” (1. Kor. 10:13).