“GOSPODINE, nauči nas moliti se.” Kad mu je jedan od njegovih učenika uputio tu molbu, Isus je odgovorio: “Kad se molite, recite: ‘Oče, neka se sveti ime tvoje!’” (Luka 11:1, 2). Isus je mogao za Jehovu upotrijebiti neku impresivnu titulu kao što je “Svemogući”, “Veliki Učitelj”, “Stvoritelj”, “Pradavni” ili “Kralj vječnosti” (1. Mojs. 49:25; Iza. 30:20; 40:28; Dan. 7:9; 1. Tim. 1:17). No odlučio se za izraz “Oče”. Zašto? Možda zato što je htio da se najuzvišenijoj osobi u svemiru obraćamo onako kako se ponizno dijete obraća svom ocu koji ga voli.

No nekim je ljudima teško na Boga gledati kao na svog Oca. Jehovina svjedokinja koju ćemo nazvati Atsuko iskreno je rekla: “Još godinama nakon što sam se krstila bilo mi je teško razviti prisan odnos s Jehovom i moliti mu se kao Ocu.” Objasnila je zašto joj je to bilo toliko teško, rekavši: “Ne sjećam se da mi je moj otac ikad pokazao da me voli.”

Budući da živimo u naročito teškim vremenima, mnogi očevi ne pokazuju “ljubav prema članovima obitelji” kao što bi to trebali činiti (2. Tim. 3:1, 3, bilješka). Stoga nije neobično što se neki ljudi osjećaju poput Atsuko. No ohrabrujuće je znati da postoje valjani razlozi zbog kojih na Jehovu možemo gledati kao na svog Oca koji nas voli.

Ako želimo da nam Jehova bude poput Oca, moramo ga dobro upoznati. “Nitko ne poznaje Sina tako dobro kao Otac”, rekao je Isus, “i nitko ne poznaje Oca tako dobro kao Sin i kao onaj kome ga Sin hoće otkriti” (Mat. 11:27). Izvrstan način na koji možemo saznati kakav je pravi Bog Jehova kao Otac jest da razmišljamo o onome što je Isus otkrio o njemu. Dakle što od Isusa možemo naučiti o Ocu?

Isus je priznao da je Jehova Izvor njegovog života rekavši: “Ja živim po Ocu” (Ivan 6:57). I mi Ocu dugujemo zahvalnost za to što postojimo (Psal. 36:9; Djela 17:28). Što je Jehovu potaknulo da drugima podari život? Velika ljubav! Sasvim sigurno, iz zahvalnosti za taj dar trebali bismo ljubiti svog nebeskog Oca.

To što je Jehova Bog poslao Isusa da svoj život položi kao otkupnu žrtvu najznačajniji je način na koji je pokazao ljubav prema ljudima. Time je omogućio grešnim ljudima da preko njegovog voljenog Sina razviju prisan odnos s njim (Rim. 5:12; 1. Ivan. 4:9, 10). Budući da naš nebeski Otac uvijek ispunjava svoja obećanja, možemo biti sigurni da će svi koji ga ljube i koji su mu poslušni dobiti “slavnu slobodu djece Božje” kad za to dođe vrijeme (Rim. 8:21).

Osim toga naš nebeski Otac svakog dana ‘daje da nam sunce njegovo izlazi’ (Mat. 5:45). Mi vjerojatno ne smatramo potrebnim moliti se za to da sunce izađe. No njegove tople zrake prijeko su nam potrebne, a i doista uživamo u njima! Povrh toga naš Otac, za razliku od bilo kojeg čovjeka, dobro zna što nam je u materijalnom pogledu potrebno, čak i prije nego što ga to zamolimo, te nam sve to velikodušno daje. Stoga bi bilo dobro uzeti si vremena da bismo promatrali  kako se naš nebeski Otac brine za svoja stvorenja i sa zahvalnošću razmišljali o tome (Mat. 6:8, 26).

Izaijine proročanske riječi pružile su Božjem narodu u prošlosti sljedeće jamstvo: “Gore će se pomaknuti i bregovi će se poljuljati, ali moje prijateljstvo nikad neće odstupiti od tebe niti će se moj savez mira poljuljati, kaže tvoj brižni zaštitnik Jehova” (Iza. 54:10, The Bible in Living English). Sličnu je misao i Isus istaknuo u molitvi koju je uputio posljednje noći svog života na Zemlji, iz koje se vidi da je Jehova “brižni zaštitnik”. U toj je molitvi rekao za svoje učenike: “Oni su u svijetu, a ja dolazim k tebi. Sveti Oče, čuvaj ih zbog svojeg imena” (Ivan 17:11, 14). Jehova se doista brinuo za Isusove sljedbenike i štitio ih.

Bog nas u današnje vrijeme štiti od Sotoninih zamki između ostalog i tako što nam preko “vjernog i razboritog roba” u pravo vrijeme daje duhovnu hranu (Mat. 24:45). Da bismo mogli imati na sebi “svu bojnu opremu Božju”, neophodno je da uzimamo tu hranu koja nam daje duhovnu snagu. Uzmimo za primjer “veliki štit vjere” pomoću kojeg možemo “ugasiti sve goruće strijele Zloga” (Efež. 6:11, 16). Vjera nas štiti od svega što bi nam moglo nauditi u duhovnom pogledu i pokazuje da smo svjesni toga da nas naš Otac može zaštititi.

Ako podrobno razmotrimo kako se Božji Sin dok je bio na Zemlji ophodio s drugima, još ćemo bolje razumjeti koliko je naš nebeski Otac brižan. Osvrnimo se na izvještaj iz Marka 10:13-16. Isus je svojim učenicima rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni!” Kad su se mališani skupili oko njega, on ih je nježno zagrlio i blagoslovio. Lica su im se sigurno ozarila od radosti! A budući da je Isus rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca”, možemo biti sigurni da pravi Bog želi da mu se približimo (Ivan 14:9).

Jehova Bog je neiscrpan Izvor ljubavi. Ne postoji nitko tko bi se tako dobro brinuo za nas. On je naš brižni Zaštitnik i želi da budemo bliski s njim (Jak. 4:8). Nema sumnje, Jehova je najbolji Otac kojeg bismo mogli imati!

Ako se uzdamo u Jehovu i gledamo na njega kao na svog nebeskog Oca koji nas voli i brine se za nas, to nam donosi mnoge blagoslove (Izr. 3:5, 6). I Isusu je puno značilo to što se u svemu uzdao u svog Oca. “Ja nisam sam”, rekao je Krist svojim učenicima, “nego je sa mnom Otac koji me poslao” (Ivan 8:16). Isus je u svakom trenutku bio siguran da ima Jehovinu podršku. Naprimjer prilikom njegovog krštenja Otac ga je s ljubavlju ohrabrio riječima: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:15-17). A kratko prije nego što je umro Isus je povikao: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” (Luka 23:46). Isus se i u tim trenucima snažno uzdao u svog Oca.

I mi možemo steći takvo pouzdanje u Jehovu. Trebamo li se ičega bojati ako je Jehova na našoj strani? (Psal. 118:6). Atsuko, koju smo spomenuli na početku članka, uvijek se oslanjala na vlastitu snagu kad bi se suočila s problemima. No počela je proučavati Isusov život i službu, pri čemu se naročito usredotočila na blizak odnos koji je on imao sa svojim nebeskim Ocem. Kako je to djelovalo na nju? “Shvatila sam što znači imati Oca i oslanjati se na njega”, rekla je Atsuko. “Osjetila sam unutarnji mir i zaista sam bila sretna. Doista, nema razloga da za bilo što budemo zabrinuti.”

Budemo li na Jehovu gledali kao na svog Oca, to će nam koristiti u još jednom pogledu. Djeca obično vole svoje roditelje i žele  im ugoditi. Ljubav je poticala Božjeg Sina da ‘uvijek čini ono što je ugodno njegovom Ocu’ (Ivan 8:29). Slično tome ljubav prema našem nebeskom Ocu i nas može potaknuti da postupamo mudro i slavimo ga (Mat. 11:25; Ivan 5:19).

Naš nebeski Otac dao nam je i “pomoćnika” — svoj sveti duh. “On će vas uputiti u svu istinu”, rekao je Isus (Ivan 14:15-17; 16:12, 13). Božji sveti duh može nam pomoći da bolje upoznamo svog Oca. Naprimjer može nam pomoći da srušimo “ono što je snažno utvrđeno”, odnosno svoje predrasude, pogrešne ideje ili iskrivljena gledišta, i tako nam omogućiti da “obuzdavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu” (2. Kor. 10:4, 5). Stoga molimo se Jehovi da nam pošalje tog obećanog “pomoćnika” i budimo uvjereni da će “Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole za to” (Luka 11:13). Osim toga možemo se moliti i za to da nam sveti duh pomogne da budemo još bliskiji s Jehovom.

Dijete se osjeća sigurno, zaštićeno i ničega se ne boji dok hoda uz svog oca koji ga drži za ruku. Budeš li doista na Jehovu gledao kao na svog Oca, moći ćeš se pouzdati u istinitost ovih utješnih riječi: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Iza. 41:13). Pruža ti se divna prilika da ‘hodiš s Bogom’ u svu vječnost (Mih. 6:8). Budeš li i dalje vršio Jehovinu volju i gledao na njega kao na svog Oca, bit ćeš sretan i osjećat ćeš njegovu ljubav i zaštitu.