1, 2. Zašto se trebamo truditi kvalitetno izvršavati svoju službu?

TRI dana prije svoje smrti Isus je svojim učenicima rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.” Prije nego što je uzašao na nebo, uskrsnuli Isus dao je svojim sljedbenicima zadatak da ‘načine učenike od ljudi iz svih naroda, učeći ih da drže sve što im je zapovjedio’. Obećao im je da će biti s njima “u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 24:14; 26:1, 2; 28:19, 20).

² Kao Jehovini svjedoci mi aktivno sudjelujemo u izvršavanju zadatka koji su kršćani dobili još u 1. stoljeću. Budući da se propovijedanjem dobre vijesti o Kraljevstvu i činjenjem učenika spašavaju ljudski životi, nijedan drugi zadatak nije toliko važan. Stoga je vrlo važno da kvalitetno izvršavamo svoju službu. Ovaj članak govori o tome kako nam sveti duh pomaže da odvažno govorimo riječ Božju. U sljedeća dva članka razmotrit ćemo kako nam Jehovin duh može pomoći da kvalitetno poučavamo i ustrajno propovijedamo.

3. Zašto propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu zahtijeva odvažnost?

³ Bog nam je ukazao veliku čast kad nam je povjerio zadatak da objavljujemo dobru vijest o Kraljevstvu. Međutim nije uvijek lako obavljati taj zadatak. Neki radosno  prihvaćaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, no mnogi reagiraju poput ljudi koji su živjeli u Noino vrijeme. Prema Isusovim riječima, oni “nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio” (Mat. 24:38, 39). Ima i onih koji nam se rugaju i protive (2. Petr. 3:3). Protivljenje možemo doživjeti od vlasti, učenika u školi, kolega na poslu, pa čak i od bliskih članova obitelji. Osim toga moramo se boriti protiv vlastitih slabosti, naprimjer stidljivosti i straha da nećemo biti prihvaćeni. Doista postoji mnogo razloga zašto bi nam moglo biti teško objavljivati Božju poruku ‘sa svom slobodom i odvažno’ (Efež. 6:19, 20). Dakle da bismo ustrajali u propovijedanju Božje poruke, potrebna nam je odvažnost. Što nam može pomoći da postanemo odvažni?

4. (a) Što je odvažnost? (b) Kako se apostol Pavao odvažio propovijedati Solunjanima?

⁴ Grčka riječ prevedena s “odvažnost” znači “otvorenost, iskrenost”. Ta riječ prenosi misao o “hrabrosti, pouzdanju, neustrašivosti”. Biti odvažan ne znači biti bezobziran ili neuljudan (Kol. 4:6). Mi trebamo biti odvažni, ali pritom želimo biti u miru sa svima (Rim. 12:18). Osim toga dok propovijedamo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, trebamo pronaći zlatnu sredinu između odvažnosti i taktičnosti kako ne bismo nekoga nehotice uvrijedili. Ustvari, da bismo postali odvažni, trebamo raditi i na drugim osobinama, a to zahtijeva puno truda. Pritom se ne možemo oslanjati samo na snagu vlastitog karaktera ili na svoje sposobnosti. Kako su se apostol Pavao i njegovi suradnici ‘odvažili propovijedati’ u Solunu kad su prije toga u Filipima “bili zlostavljani”? Pavao je napisao da su to uspjeli “uz pomoć svog Boga”. (Pročitaj 1. Solunjanima 2:2.) Jehova Bog može rastjerati sve naše strahove i pomoći nam da i mi budemo odvažni poput njih.

5. Kako je Jehova pomogao Petru, Ivanu i drugim učenicima da postanu odvažni?

⁵ Kad su “poglavari, starješine i pismoznanci” prijetili apostolu Petru i Ivanu, oni su im rekli: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli.” Apostoli i njihovi suvjernici nisu molili Boga da zaustavi progonstvo, nego su rekli: “Jehova, obrati pažnju na prijetnje njihove i daj slugama svojim da i dalje sa svom odvažnošću govore riječ tvoju!” (Djela 4:5, 19, 20, 29). Kako je Jehova odgovorio na njihovu molitvu? (Pročitaj Djela apostolska 4:31.) Jehova im je putem svog duha pomogao da skupe hrabrost. Božji duh može i nama u tome pomoći. Kako možemo dobiti Božji duh? Kako nas on može voditi u našoj službi?

6, 7. Na koji način možemo dobiti Božji sveti duh? Navedi neke primjere.

⁶ Putem molitve na izravan način možemo dobiti Božji sveti duh. Isus je rekao svojim slušateljima: “Ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole za to!” (Luka 11:13). Doista, trebamo se stalno moliti za sveti duh. Ako se pribojavamo sudjelovati u nekim vidovima službe, naprimjer svjedočiti na ulici, neformalno ili na poslovnom području, možemo se moliti Jehovi da nam da svoj duh i zamoliti ga da nam pomogne smoći hrabrosti koja nam je potrebna za propovijedanje (1. Sol. 5:17).

⁷ To je učinila i naša sestra Josipa, koja radi u jednoj školi. * Jednog je dana učiteljica s kojom Josipa radi čitala izvještaj jedne škole o zlostavljanju djece. Ono što je pročitala toliko ju je uzrujalo da je uzviknula:  “Kamo ide ovaj svijet?!” Josipa nije mogla propustiti takvu priliku za svjedočenje. Što je učinila kako bi smogla hrabrosti da započne razgovor? Ona kaže: “Pomolila sam se Jehovi i zamolila ga za pomoć njegovog duha.” Dala je učiteljici dobro svjedočanstvo i dogovorile su se da nastave razgovor. Zanimljivo je i iskustvo petogodišnje Marine, koja živi u New Yorku. Ona kaže: “Mama i ja se svaki dan prije škole pomolimo Jehovi.” Za što se mole? Mole se da Marina bude hrabra i da govori o svom Bogu. Njena mama o tome kaže: “To Marini pomaže da objasni drugima zašto ne slavi rođendane i blagdane te da ne sudjeluje u tim proslavama.” Ne pokazuju li ovi primjeri da nam molitva pomaže da budemo odvažni?

8. Što od proroka Jeremije možemo naučiti o odvažnosti?

⁸ Prisjetimo se što je pomoglo proroku Jeremiji da postane odvažan. Kad ga je Jehova imenovao “prorokom narodima”, Jeremija je rekao: “Evo, ja ne znam govoriti, jer još sam dijete!” (Jer. 1:4-6). No Jeremija je s vremenom počeo tako ustrajno i snažno prorokovati da su mnogi govorili za njega da stalno plaši ljude proričući nevolje (Jer. 38:4). Preko 65 godina odvažno je objavljivao Jehovine osude. Bio je toliko poznat u Izraelu po svom neustrašivom i hrabrom propovijedaju da su 600 godina kasnije neki koji su vidjeli kako Isus odvažno propovijeda pomislili da je Jeremija uskrsnuo (Mat. 16:13, 14). Kako je prorok Jeremija, koji je u početku bio neodlučan i stidljiv, nadvladao svoje slabosti? On kaže: “U srcu je mojemu riječ njegova bila kao rasplamtjela vatra, zatvorena u kostima mojim, te više nisam mogao šutjeti” (Jer. 20:9). Da, Jeremija je osjetio snagu Jehovine riječi i naprosto je morao govoriti.

9. Zašto riječ Božja može na nas utjecati jednako kao i na Jeremiju?

⁹ Apostol Pavao je u svojoj poslanici Hebrejima napisao: “Riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca” (Hebr. 4:12). Božja riječ, odnosno poruka koju nam je uputio, može na nas utjecati jednako kao i na Jeremiju. Ne smijemo zaboraviti važnu činjenicu: Iako su Bibliju pisali ljudi, ona nije zbirka ljudske mudrosti, nego Božje, jer je nadahnuta od Boga. U 2. Petrovoj 1:21 čitamo: “Proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh.” Ako odvojimo vrijeme za temeljito osobno proučavanje Biblije, misli će nam biti zaokupljene porukom koju je nadahnuo sveti duh. (Pročitaj 1. Korinćanima 2:10.)  Ta poruka može u nama postati “kao rasplamtjela vatra” i nećemo je moći zadržati samo za sebe.

10, 11. (a) Kako trebamo proučavati da bismo mogli odvažno propovijedati? (b) Navedi barem jedan korak koji si odlučio poduzeti kako bi poboljšao kvalitetu svog proučavanja.

¹⁰ Da bi ono što proučavamo snažno utjecalo na nas, trebamo proučavati tako da biblijske istine dopru do našeg srca i da utječu na našu osobnost. Naprimjer prorok Ezekijel dobio je viziju u kojoj se od njega tražilo da pojede svitak sa snažnom porukom koju je trebao prenijeti svom svojeglavom narodu. Ezekijel je trebao pojesti cijeli svitak i ta je poruka trebala postati dio njega. Kad je to učinio, zadatak da prenese Božju poruku postao mu je ugodan — “sladak kao med”. (Pročitaj Ezekijela 2:8–3:4, 7-9.)

¹¹ I mi se nalazimo u sličnom položaju kao Ezekijel. Danas mnogi jednostavno ne žele čuti biblijsku poruku. Da bismo ustrajali u propovijedanju Božje riječi, moramo proučavati Bibliju na takav način da u potpunosti razumijemo i prihvatimo ono što proučavamo. Osim toga trebali bismo proučavati redovito, a ne samo s vremena na vrijeme. Trebali bismo imati istu želju kao i psalmist, koji je rekao: “Neka riječi usta mojih i razmišljanje srca mojega bude ugodno tebi, Jehova, Stijeno moja i Otkupitelju moj!” (Psal. 19:14). Vrlo je važno odvojiti vrijeme da razmišljamo o onome što čitamo kako bi biblijske istine prodrle duboko u naše srce. Dakle trebali bismo se truditi poboljšati kvalitetu osobnog proučavanja. *

12. Kako nam sastanci mogu pomoći da dobijemo vodstvo svetog duha?

¹² Jehovin sveti duh može nam pomoći i ako “razmišljamo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i [ako] ne propuštamo svoje sastanke” (Hebr. 10:24, 25). Sveti duh će nas voditi ako se trudimo redovito prisustvovati našim sastancima, pažljivo slušati i primjenjivati ono što učimo na njima. Na kraju krajeva, Jehovin duh pruža nam vodstvo upravo putem skupštine. (Pročitaj Otkrivenje 3:6.)

13. Što možemo naučiti od prvih kršćana?

¹³ Sveti duh je najmoćnija sila u svemiru i može osposobiti ljude da vrše Jehovinu volju. Pod njegovim su utjecajem kršćani u 1. stoljeću izvršili ogroman propovjednički zadatak. Propovijedali su dobru vijest “među svim stvorenjima pod nebom” (Kol.  1:23). Kad uzmemo u obzir da su prvi kršćani uglavnom bili “neuki i obični”, postaje očito da ih je vodila neka jača sila (Djela 4:13).

14. Kako nas duh može “poticati na revnost”?

¹⁴ Ako dopustimo da nas u životu vodi sveti duh, dobit ćemo snagu i poticaj da hrabro propovijedamo. Budemo li se uvijek molili za duh, marljivo i temeljito proučavali, u molitvi razmišljali o onome što smo pročitali te redovito pohađali naše sastanke, ‘duh će nas poticati na revnost’ (Rim. 12:11). Spominjući ‘nekog Židova po imenu Apolon, rodom iz Aleksandrije, rječitog čovjeka koji je stigao u Efez’, Biblija kaže: “Budući da ga je duh poticao na revnost, točno je govorio i poučavao o Isusu” (Djela 18:24, 25). Budemo li “u duhu gorljivi”, odvažnije ćemo propovijedati od kuće do kuće i neformalno (Rim. 12:11, Jeruzalemska Biblija).

15. Kako nam koristi odvažno svjedočenje?

¹⁵ Budemo li odvažno svjedočili, to će dobro djelovati na nas. Počet ćemo pozitivnije gledati na službu propovijedanja jer ćemo jasnije uvidjeti koliko je ona važna i korisna. Osjećat ćemo veću radost jer ćemo vidjeti plodove svoje službe. Osim toga propovijedat ćemo revnije jer ćemo biti još svjesniji hitnosti svog zadatka.

16. Što bismo trebali učiniti ako je splasnula naša revnost?

¹⁶ Što učiniti ako je splasnulo naše oduševljenje za službu propovijedanja i više nismo revni kao nekada? Trebali bismo se iskreno preispitati. Pavao je napisao: “Ispitujte jeste li u vjeri, sami sebe provjeravajte!” (2. Kor. 13:5). Upitajmo se: Potiče li me duh na revnost kao nekada? Molim li se Jehovi za njegov duh? Pokazuju li moje molitve da se oslanjam na Jehovu kako bih mogao vršiti njegovu volju? Izražavam li u molitvi cijenjenje za službu koja nam je povjerena? Kakve su moje navike proučavanja? Koliko vremena odvajam za razmišljanje o onome što sam čuo i pročitao? Jesam li aktivan na sastancima? Razmišljanje o takvim pitanjima može nam pomoći da prepoznamo svoje slabosti i da radimo na njima.

17, 18. (a) U kojim se razmjerima danas propovijeda? (b) Što nam je potrebno da bismo propovijedali “sa svom slobodom”?

¹⁷ Uskrsnuli Isus rekao je svojim učenicima: “Primit ćete snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Djelo propovijedanja koje su prvi kršćani tada započeli u naše je vrijeme poprimilo neviđene razmjere. Preko sedam milijuna Jehovinih svjedoka objavljuje dobru vijest o Kraljevstvu u preko 230 zemalja i u toj službi godišnje provodi gotovo 1,5 milijardi sati. Doista je veliko zadovoljstvo revno sudjelovati u tom djelu koje se nikada više neće ponoviti.

¹⁸ Jednako kao i u 1. stoljeću, i u naše se vrijeme diljem svijeta propovijeda pod vodstvom Božjeg duha. Ako dopustimo tom duhu da nas vodi, propovijedat ćemo “sa svom slobodom” (Djela 28:31). Zato dopustimo da nas vodi taj duh dok objavljujemo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu!