Postoje situacije u kojima bi krštena osoba možda trebala razmisliti o tome je li njezino krštenje valjano i treba li se ponovno krstiti. Naprimjer možda je u vrijeme krštenja potajno živjela nekršćanskim životom ili je počinila ozbiljan grijeh, zbog čega je mogla biti isključena da je već bila krštena. Da li se u takvim okolnostima mogla predati Bogu? Osoba se može predati Jehovi tek kad prestane s nekršćanskim postupanjem. Tada je njezino predanje valjano. Ako se krstila unatoč ozbiljnom grijehu, s pravom može razmisliti o tome treba li se ponovno krstiti.

No što ako u vrijeme krštenja osoba nije postupala nekršćanski, ali se poslije krštenja upustila u neispravno postupanje zbog kojeg se trebao oformiti pravni odbor? Pretpostavimo da ta osoba pravnom odboru tvrdi da u vrijeme krštenja nije u potpunosti shvaćala ozbiljnost tog koraka i kaže da njezino krštenje zapravo nije valjano. U razgovoru s prijestupnikom starješine ne bi trebali dovoditi u sumnju valjanost njegovog krštenja i pitati ga smatra li svoje predanje i krštenje važećim. Uostalom, on je čuo biblijski govor o značenju krštenja. Potvrdno je odgovorio na pitanja o predanju i krštenju. Zatim se presvukao i podronio pod vodu. Stoga je razumno zaključiti da je u potpunosti shvatio ozbiljnost tog koraka. Starješine će se zato s njim ophoditi kao s krštenom osobom.

Ako osoba sumnja u valjanost svog krštenja, starješine mogu razgovarati s njom i uputiti je da prouči što o tome kaže naša literatura. * Postoje različiti razlozi zbog kojih bi se mogle pojaviti takve sumnje, naprimjer osoba može smatrati da u vrijeme krštenja nije dovoljno dobro razumjela Bibliju. U svakom slučaju, odluku o ponovnom krštenju osoba mora donijeti sama.

Svatko treba krov nad glavom. No danas mnogi ljudi nemaju vlastiti dom. Zbog ekonomske situacije, zdravstvenih problema ili drugih razloga neki moraju stanovati sa širom obitelji, a ponekad i s rodbinom. U nekim dijelovima svijeta ljudi žive s brojnom rodbinom u jednoj prostoriji i praktički nemaju privatnosti.

Jehovina organizacija nema neki dugačak popis pravila kojim bi se obuhvatila svaka situacija u vezi sa stanovanjem. Kršćani trebaju na temelju biblijskih načela utvrditi je li Bogu prihvatljivo gdje, s kim i pod kakvim okolnostima stanuju. Koja načela pritom trebaju uzeti u obzir?

Jako je važno razmisliti o tome kako će stanovanje s drugim ljudima utjecati na nas i našu duhovnost. Zato je dobro pitati  se: “Tko su ljudi s kojima namjeravam stanovati? Služe li Jehovi? Žive li u skladu s biblijskim mjerilima?” Apostol Pavao napisao je: “Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike” (1. Kor. 15:33).

Biblija jasno kaže da Jehova osuđuje blud i preljub (Hebr. 13:4). Svaka situacija koja omogućava da dvije osobe suprotnog spola koje nisu u braku jedna s drugom žive zajedno kao da su muž i žena posve je neprihvatljiva s Božje točke gledišta. Nije ispravno da kršćani stanuju ondje gdje se tolerira nemoral.

Osim toga Biblija opominje sve koji žele ugađati Bogu da “bježe od bluda” (1. Kor. 6:18). Stoga kršćani trebaju jako paziti da zbog uvjeta stanovanja ne dođu u kušnju da se upuste u nemoral. Razmotrit ćemo jedan primjer. Pretpostavimo da nekoliko kršćana stanuje u istom stanu. Bi li takvi uvjeti stanovanja mogli dovesti do iskušavajućih situacija? Što ako dvije osobe koje nisu u braku jedna s drugom slučajno ostanu same jer ostalih koji stanuju s njima trenutno nema u stanu? Slično tome dvoje ljudi koji gaje romantične osjećaje jedno prema drugome moglo bi se naći u velikoj kušnji ako bi stanovali pod istim krovom. Mudro je izbjegavati takve situacije.

Ne bi bilo ispravno ni da dvije osobe koje su se razvele nastave zajedno stanovati. Budući da su prije međusobno imale spolne odnose, lako bi se moglo dogoditi da počine nemoral (Izr. 22:3).

Posljednje što ćemo navesti također je jako važno. U obzir treba uzeti i mišljenje sredine u kojoj živimo. Neki kršćanin mogao bi smatrati da se nema što prigovoriti tome gdje i s kim stanuje. No trebao bi uzeti u obzir mišljenje okoline kako ne bi dao povoda negativnim komentarima. Sigurno nitko od nas ne bi želio nanijeti sramotu Jehovinom imenu. Pavao je u vezi s tim rekao: “Ne budite na spoticanje ni Židovima ni Grcima ni skupštini Božjoj, kao što i ja svima ugađam u svemu, ne gledajući svoju korist, nego korist mnogih, kako bi bili spašeni” (1. Kor. 10:32, 33).

Oni koji žele ugoditi Jehovinim pravednim mjerilima mogu se naći pred velikim izazovom kad trebaju odlučiti gdje i s kim stanovati. No kršćani moraju “ispitivati što je ugodno Gospodinu”. Trebaju biti sigurni da se ondje gdje stanuju ne događa ništa nedolično (Efež. 5:5, 10). Zato trebaju moliti Jehovu za vodstvo te učiniti sve što je u njihovoj moći kako ne bi nanijeli sramotu njegovom imenu te kako bi u fizičkom i moralnom pogledu zaštitili sebe i svoje suvjernike.