ŠVEDSKI Institut za prava djeteta organizirao je 9. prosinca 2008. seminar “Pravo djeteta na duhovni razvoj”. Na tom su skupu predstavnici Švedske crkve, drugih kršćanskih zajednica, islama i humanističkog pokreta iznijeli različita gledišta o toj temi.

Jedan je svećenik izjavio: “Ne može se dovoljno naglasiti koliko su biblijske priče važne za duhovnost djece.” Kako Biblija udovoljava duhovnim potrebama djece?

“Biblijski tekstovi i priče sadrže pouke o kojima djeca mogu samostalno promišljati”, rekao je spomenuti svećenik. Prema njegovim riječima, “iz priča o Adamu i Evi, Kajinu i Abelu, Davidu i Golijatu, Isusovom rođenju, porezniku Zakeju, rasipnom sinu i milosrdnom Samarićaninu djeca mogu izvući važne pouke o životu — o izdajstvu, opraštanju, pokajanju, mržnji, zloći, pomirenju te bratskoj i nesebičnoj ljubavi”. Svećenik je potom dodao: “Te priče sadrže pouke koje se mogu primijeniti u životu i tako postati dio osobnog iskustva.”

Pohvalno je poticati druge na čitanje Biblije. No jesu li djeca doista u stanju “samostalno promišljati” i donositi ispravne zaključke o onome što su pročitala iz Biblije?

Čak i odrasli trebaju pomoć da bi razumjeli Bibliju. Primjerice Biblija govori o čovjeku koji je čitao Izaijino proročanstvo i razmišljao o njemu, ali ga sam ipak nije uspio ispravno razumjeti. Taj je čovjek bio etiopski dvoranin. Budući da je htio shvatiti to proročanstvo, rado je prihvatio pomoć učenika Filipa (Djela 8:26-40). Taj Etiopljanin nije jedini koji nije mogao sam razumjeti Bibliju. U tome nam je svima potrebna pomoć, a naročito djeci.

Biblija jasno kaže: “Ludost je privezana djetetu za srce” (Izr. 22:15). Djeca trebaju vodstvo i pouku, a roditelji imaju odgovornost usađivati u njih moralne i duhovne vrijednosti koje se temelje na Bibliji i onome što se uči u kršćanskoj skupštini. Djeca imaju pravo na takav odgoj. Treba im od najranijeg djetinjstva pomagati da postave čvrst biblijski temelj na kojem će graditi svoju duhovnost. Tako će postati ‘zrele osobe kojima je moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla’ (Hebr. 5:14).