1. Kako se Jehova ophodio s Abrahamovim potomcima i zašto to ne znači da mu nije bilo nimalo stalo do drugih naroda?

JEHOVA je ljubio Abrahama, pa je njegovim potomcima iskazao vjernu ljubav. On je izraelski narod, koji je potekao od Abrahama, više od 1 500 godina smatrao svojim izabranim narodom, svojim “najdražim vlasništvom”. (Pročitaj 5. Mojsijevu 7:6.) Znači li to da Jehovi nije bilo nimalo stalo do drugih naroda? Ne znači. Cijelo to vrijeme ne-Izraelci koji su željeli služiti Jehovi mogli su se pridružiti njegovom izabranom narodu. Na te obraćenike na židovsku vjeru gledalo se kao na dio izraelskog naroda. Izraelci su se s njima trebali ophoditi kao sa svojom braćom (3. Mojs. 19:33, 34). Osim toga ti su se ne-Izraelci trebali držati svih Jehovinih zakona (3. Mojs. 24:22).

2. Kojim je riječima Isus iznenadio Židove i koje nam se pitanje zbog toga nameće?

² No Isus je iznenadio Židove svog vremena kad im je rekao: “Kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove” (Mat. 21:43). Tko čini taj novi narod i kako to utječe na nas?

3, 4. (a) Što je apostol Petar rekao o novom narodu? (b) Tko čini taj novi narod?

³ Apostol Petar jasno je rekao tko čini taj novi narod. Svojim je sukršćanima napisao: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da biste objavljivali vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petr. 2:9). Kao što je bilo prorečeno, Židovi koji su prihvatili Isusa kao Mesiju prvi su postali pripadnici tog novog naroda (Dan. 9:27a; Mat. 10:6). Kasnije su i mnogi ne-Izraelci postali dio tog naroda. O tome svjedoče i Petrove riječi: “Nekada niste bili narod, a sada ste narod Božji” (1. Petr. 2:10).

⁴ O kome je Petar govorio? Na početku svoje poslanice rekao je: ‘Bog nas je nanovo rodio za živu nadu putem uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih, za nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene. Ono je sačuvano na nebesima za vas’ (1. Petr. 1:3, 4). Dakle taj novi narod čine pomazani kršćani koji imaju nadu u nebeski život. Oni su “Izrael Božji” (Gal. 6:16). Apostol Ivan vidio je u jednoj viziji da broj pripadnika tog duhovnog Izraela iznosi 144 000. Oni su “otkupljeni između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu” kako bi služili kao “svećenici” i “kraljevali s Kristom tisuću godina” (Otkr. 5:10; 7:4; 14:1, 4; 20:6; Jak. 1:18).

5. (a) Na koga se odnosi izraz “Izrael Božji”? (b) Na temelju čega se može zaključiti da se izraz “Izrael” ne odnosi uvijek samo na jednu grupu ljudi?

⁵ Očito je da se izraz “Izrael Božji” iz Galaćanima 6:16 odnosi samo na pomazane kršćane. No ima li slučajeva u kojima izraelski narod predočava i druge kršćane, a ne samo pomazanike? Odgovor nalazimo u riječima koje je Isus uputio svojim vjernim apostolima: “Ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim  stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih” (Luka 22:28-30). To će se dogoditi prilikom “ponovnog stvaranja” tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. (Pročitaj Mateja 19:28.)

6, 7. Na koga se odnosi izraz “dvanaest plemena Izraelovih” u Mateju 19:28 i Luki 22:30?

⁶ Tijekom Tisućugodišnje Vladavine 144 000 služit će na nebu kao kraljevi, svećenici i suci (Otkr. 20:4). Kome će suditi i nad kim će vladati? U Mateju 19:28 i Luki 22:30 stoji da će suditi “dvanaest plemena Izraelovih”. Koga u ovom kontekstu predočava “dvanaest plemena Izraelovih”? Ona predočavaju sve one koji imaju zemaljsku nadu — one koji pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu, ali ne pripadaju grupi kraljeva i svećenika. (Levijevo pleme, koje je bilo određeno za vršenje svećeničke službe, nije bilo uključeno u 12 izraelskih plemena.) U ovom kontekstu “dvanaest plemena Izraelovih” predočava one koji u duhovnom pogledu imaju koristi od svećeničke službe 144 000. Ti pojedinci koji nisu svećenici, nego imaju koristi od svećeničke službe pomazanika, također su Božji narod, a Bog ih ljubi i iskazuje im naklonost. Stoga je sasvim prikladno da ih se usporedi s njegovim narodom iz starog doba.

⁷ Nakon što je apostol Ivan vidio kako je 144 000 pripadnika duhovnog Izraela konačno obilježeno pečatom prije velike nevolje, vidio je i “veliko mnoštvo” koje nitko nije mogao izbrojiti i koje dolazi “iz svakog naroda” (Otkr. 7:9). Oni će preživjeti veliku nevolju i nastavit će živjeti na Zemlji tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Njima će se pridružiti milijarde uskrsnulih (Ivan 5:28, 29; Otkr. 20:13). Svi oni činit će simboličnih “dvanaest plemena Izraelovih” kojima će suditi Isus i njegovih 144 000 suvladara (Djela 17:31; 24:15; Otkr. 20:12).

8. Kako je ono što se događalo na Dan očišćenja ukazalo na odnos između 144 000 i ostalih ljudi?

⁸ Ono što se događalo na Dan očišćenja ukazalo je na odnos između 144 000 i ostalih ljudi (3. Mojs. 16:6-10). Veliki svećenik najprije je trebao prinijeti junca kao žrtvu za grijeh “za sebe i svoj dom”. Stoga Isusova žrtva ponajprije koristi svećenicima koji će zajedno s njim služiti na nebu. Osim toga na Dan očišćenja prinosilo se dva jarca za očišćenje grijeha ostalih Izraelaca. U ovom kontekstu, u kojem svećeničko pleme predočava 144 000, ostali Izraelci predočavaju osobe koje se nadaju životu na Zemlji. Ovaj primjer pokazuje da se izraz “dvanaest plemena Izraelovih” iz Mateja 19:28 ne odnosi na duhom rođene osobe koje će služiti s Isusom kao svećenici, nego na sve druge koji pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu. *

9. Koga predočavaju svećenici, a koga Izraelci iz nesvećeničkih plemena iz Ezekijelove vizije?

 ⁹ Razmotrimo još jedan primjer. Prorok Ezekijel dobio je detaljnu viziju Jehovinog hrama (Ezek, pogl. 40-48). U toj viziji svećenici su služili u hramu te su poučavali narod i prenosili mu Jehovine savjete i opomene (Ezek. 44:23-31). U hram su došli i pripadnici različitih plemena kako bi služili Jehovi i prinosili mu žrtve (Ezek. 45:16, 17). Stoga u ovom kontekstu svećenici predočavaju pomazanike, a Izraelci iz nesvećeničkih plemena predočavaju one koji imaju zemaljsku nadu. Ta vizija pokazuje da te dvije grupe složno surađuju i da svećenici predvode u služenju pravom Bogu.

10, 11. (a) Koje su se Isusove riječi ispunile i kako to utječe na našu vjeru? (b) Koje se pitanje javlja u vezi s drugim ovcama?

¹⁰ Isus je govorio o “drugim ovcama” koje neće biti iz istog “tora” kao “malo stado” njegovih pomazanih sljedbenika (Ivan 10:16; Luka 12:32). Rekao je: “Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” To što vidimo da su se ispunile te riječi doista jača našu vjeru! Dvije grupe ljudi — mala grupa pomazanika i veliko mnoštvo drugih ovaca — ujedinjeno služe Jehovi. (Pročitaj Zahariju 8:23.) Druge ovce ne služe u unutarnjem dvorištu duhovnog hrama, ali služe u vanjskom dvorištu tog hrama.

¹¹ Dakle pripadnici nesvećeničkih plemena starog Izraela ponekad predočavaju druge ovce. No znači li to onda da i oni sa zemaljskom nadom trebaju uzimati simbole na obilježavanju Kristove smrti? U nastavku ćemo razmotriti odgovor na to pitanje.

12. Što je Jehova prorekao?

¹² Jehova je prorekao da će sklopiti novi savez sa svojim narodom. Rekao je: “Ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana (...). Stavit ću zakon svoj u njih i upisat ću ga u srca njihova. I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj” (Jer. 31:31-33). Putem tog novog saveza trebalo je doći do veličanstvenog, trajnog ispunjenja obećanja koje je Jehova dao Abrahamu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 22:18.)

13, 14. (a) Tko su sudionici novog saveza? (b) Tko još ima koristi od novog saveza i kako ga se te osobe “drže”?

¹³ Isus je govorio o tom novom savezu kad je u noći prije svoje smrti rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:20; 1. Kor. 11:25). Jesu li svi kršćani uključeni u taj novi savez? Nisu. Neki su sudionici novog saveza, kao što su to bili apostoli koji su te večeri pili iz te čaše. * Isus je s njima  sklopio još jedan savez putem kojeg im je omogućio da zajedno s njim vladaju u njegovom Kraljevstvu (Luka 22:28-30). Oni će biti s Isusom u njegovom Kraljevstvu (Luka 22:15, 16).

¹⁴ A što je s onima koji će živjeti na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva? Iako oni nisu sudionici novog saveza, imaju koristi od njega (Gal. 3:8, 9). Oni se “drže” tog saveza tako što udovoljavaju njegovim zahtjevima, kao što je to prorekao Izaija: “Tuđince koji su pristali uz Jehovu da mu služe i da ljube ime Jehovino i da mu budu sluge, sve koji drže dan počinka i ne skvrne ga i koji se drže saveza mojega, i njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveselit ću ih u svojem domu molitve.” Jehova potom kaže: “Dom će se moj zvati dom molitve za sve narode” (Iza. 56:6, 7).

15, 16. (a) Koju će čast, prema riječima apostola Pavla, imati sudionici novog saveza? (b) Zašto oni koji imaju zemaljsku nadu ne uzimaju simbole?

¹⁵ Sudionici novog saveza “imaju potpuno pouzdanje da mogu ući u sveto mjesto”. (Pročitaj Hebrejima 10:15-20.) Oni trebaju “primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati” (Hebr. 12:28). Dakle samo oni koji će biti kraljevi i svećenici s Isusom Kristom na nebu trebaju piti iz “čaše” koja predstavlja novi savez. Ti sudionici novog saveza obećani su Janjetu i bit će njegova nevjesta (2. Kor. 11:2; Otkr. 21:2, 9). Svi ostali s puno poštovanja kao promatrači prisustvuju obilježavanju Kristove smrti, no ne uzimaju simbole.

¹⁶ Pavao nam ujedno pomaže da razumijemo zašto osobe koje imaju zemaljsku nadu ne uzimaju simbole na obilježavanju Kristove smrti. On je pomazanim kršćanima rekao: “Kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodinovu objavljujete, dok on ne dođe” (1. Kor. 11:26). Kada će Gospodin “doći”? Kad dođe vrijeme da posljednje pripadnike razreda nevjeste odvede u njihov dom na nebu (Ivan 14:2, 3). Očito je da se proslava Gospodinove večere neće održavati zauvijek. ‘Ostatak potomstva žene’ koji se još nalazi na Zemlji uzimat će simbole dok svi oni ne prime svoju nebesku nagradu (Otkr. 12:17). No kad bi oni koji će vječno živjeti na Zemlji imali pravo uzimati simbole, obilježavanje Kristove smrti nastavilo bi se slaviti u svu vječnost.

17, 18. Kako se ispunilo proročanstvo iz Ezekijela 37:26, 27?

¹⁷ Jehova je prorekao da će među njegovim narodom vladati jedinstvo kad je rekao: “Sklopit ću s njima savez mira. Bit će to trajan savez s njima. Utvrdit ću ih u zemlji njihovoj i umnožit ću ih i postavit ću svetište svoje među njima da zauvijek bude ondje. Šator će moj biti nad njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj” (Ezek. 37:26, 27).

¹⁸ Svi pripadnici Božjeg naroda mogu imati koristi od ispunjenja tog divnog obećanja, odnosno od saveza mira. Jehova obećava da će dati mir svim svojim poslušnim  slugama. Na njima se jasno vidi da pokazuju plodove Božjeg duha. Božje svetište, koje u ovom proročanstvu predočava kršćansko obožavanje pravog Boga, nalazi se među njima. Oni su zaista postali Božji narod jer su odbacili sve oblike idolopoklonstva te štuju jedino Jehovu Boga.

19, 20. Koga sve Jehova naziva svojim narodom i što novi savez omogućava?

¹⁹ Doista je divno vidjeti da su pomazanici i veliko mnoštvo ujedinjeni! Iako pripadnici sve brojnijeg velikog mnoštva nemaju nebesku nadu, čast im je što mogu surađivati s pomazanicima. Oni su se pridružili Izraelu Božjem, pa stoga Jehova i njih naziva svojim narodom. Na njima se ispunjava proročanstvo: “Mnogi će narodi u taj dan pristati uz mene i bit će moj narod, a ja, Jehova, prebivat ću usred tebe” (Zah. 2:11; 8:21; pročitaj Izaiju 65:22; Otkrivenje 21:3, 4).

²⁰ Jehova je sve to omogućio putem novog saveza. Milijuni ljudi iz drugih naroda pridružili su se Jehovinom ljubljenom narodu (Mih. 4:1-5). Oni su čvrsto odlučili držati se tog saveza udovoljavajući njegovim zahtjevima (Iza. 56:6, 7). Zbog toga što tako postupaju oni su zajedno s Izraelom Božjim bogato blagoslovljeni trajnim mirom. Uživaj i ti u tom blagoslovu — ne samo danas nego i u svu vječnost!