BIBLIJA sadrži na stotine pitanja koja čovjeka mogu snažno dirnuti u srce. Zapravo, sam Jehova Bog služi se pitanjima kako bi svojim stvorenjima prenio važne pouke. Naprimjer on je pomoću nekoliko pitanja upozorio Kajina da treba promijeniti način razmišljanja kako ne bi učinio zlo (1. Mojs. 4:6, 7). U drugim slučajevima Jehova je pitanjima potaknuo ljude da učine nešto dobro. Naprimjer kad je upitao proroka Izaiju: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?” on je odgovorio: “Evo me, mene pošalji!” (Iza. 6:8).

Isus, Veliki Učitelj, također je djelotvorno koristio pitanja. U evanđeljima je zabilježeno više od 280 njegovih pitanja. Iako se pitanjima ponekad služio kako bi ušutkao one koji su ga kritizirali, najčešće ih je koristio kako bi svojim slušateljima pomogao da prime k srcu ono što im je htio reći i potaknuo ih da razmisle o svom odnosu s Bogom (Mat. 22:41-46; Ivan 14:9, 10). Slično tome i apostol Pavao, koji je napisao 14 knjiga grčkog dijela Biblije, služio se pitanjima na vrlo uvjerljiv način (Rim. 10:13-15). Naprimjer poslanica Rimljanima sadrži čitavo mnoštvo pitanja. Pavlova pitanja potiču čitatelje njegovih poslanica da spoznaju i cijene svu “dubinu bogatstva, mudrosti i znanja Božjega” (Rim. 11:33).

Neka pitanja zahtijevaju usmeni odgovor, a neka se pak postavljaju s ciljem da potaknu slušatelje na dublje razmišljanje. Izvještaji evanđelja pokazuju da je Isus često koristio ovu drugu vrstu pitanja. Jednom je prilikom upozorio svoje učenike: “Budite oprezni, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova!” misleći pritom na licemjerje i lažna učenja tih ljudi (Mar. 8:15; Mat. 16:12). Isusovi učenici nisu shvatili što im je htio reći te su se počeli prepirati zbog toga što su zaboravili ponijeti kruha. Obrati pažnju tome kako se Isus poslužio pitanjima u kratkom razgovoru koji je tada uslijedio. “Rekao im je: ‘Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate? Zar to srce vaše ne može razumjeti? Zar “oči imate, a ne vidite, i uši imate, a ne čujete”? (...) Zar još ne shvaćate?’” Isusova su pitanja trebala njegove učenike navesti na razmišljanje i potaknuti ih da shvate pravi smisao njegovih riječi (Mar. 8:16-21).

Jehova Bog poslužio se pitanjima kako bi svom sluzi Jobu pomogao da ispravi svoj pogrešan način razmišljanja. Pomoću brojnih pitanja poučio ga je koliko je neznatan u usporedbi sa svojim Tvorcem (Job, poglavlja 38-41). Je li Jehova očekivao usmeni odgovor na svako od tih pitanja? Vjerojatno nije. Pitanja kao što je: “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio?” očito su imala cilj potaknuti Joba na razmišljanje i utjecati na njegove osjećaje. Job je i prije nego što je Jehova završio s postavljanjem pitanja ostao bez riječi. Samo je rekao: “Što da ti odgovorim? Ruku stavljam na usta svoja” (Job 38:4; 40:4). Job je shvatio što mu Bog želi reći i ponizio se pred njim. No Jehova nije Joba htio samo naučiti poniznosti. Pomogao mu je i da promijeni svoj način razmišljanja. Kako?

Iako je Job bio “čovjek čestit i pravedan”, njegove su riječi pokazale da je imao pogrešna gledišta o nekim stvarima. Elihu je to zapazio te je prekorio Joba “jer je za dušu svoju tvrdio da je pravednija od Boga” (Job 1:8; 32:2; 33:8-12). Stoga je Jehova svojim  pitanjima pomogao Jobu da ispravi svoj način razmišljanja. Govoreći iz vihora, Bog mu je rekao: “Tko to zamračuje naum Božji riječima bez znanja? Podvij, molim te, skute haljine svoje kao čovjek, i pusti da te pitam, a ti me pouči!” (Job 38:1-3). Potom mu je Jehova pitanjima skrenuo pažnju na svoju bezgraničnu mudrost i moć koje se očituju u njegovim čudesnim djelima. To je Jobu pomoglo da stekne pouzdanje u Jehovinu prosudbu i način postupanja kakvo nikad dotad nije imao. Mora da je to bilo zadivljujuće iskustvo za njega — sam Svemogući Bog obratio mu se i postavljao mu pitanja!

A kako je s nama? Mogu li i nama koristiti pitanja koja su zapisana u Bibliji? Naravno da mogu. Ako si uzmemo vremena za razmišljanje o tim pitanjima, to nam može pomoći da duhovno napredujemo. Pronicljiva pitanja što ih sadrži Božja Riječ pridonose snazi njezine poruke. Doista, ‘riječ je Božja djelotvorna i može prosuditi misli i namjere srca’ (Hebr. 4:12). No da bi nam njezina pitanja uistinu koristila, trebamo ih postaviti sebi, kao da ih je Jehova uputio osobno nama (Rim. 15:4). Razmotrimo nekoliko takvih pitanja.

“Neće li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?” (1. Mojs. 18:25). Abraham je to retoričko pitanje uputio Jehovi u vrijeme kad se on spremao uništiti Sodomu i Gomoru. Njemu je bilo nezamislivo da bi Jehova mogao postupiti nepravedno — pogubiti pravednike zajedno sa zlima. Abrahamovo je pitanje bilo odraz njegovog snažnog pouzdanja u Jehovinu pravednost.

Danas su neki možda skloni nagađati kakve će presude Jehova donijeti u budućnosti, naprimjer tko će točno preživjeti Harmagedon ili tko će sve uskrsnuti. Umjesto da dozvolimo da nas uznemiruju takva razmišljanja, bilo bi dobro sjetiti se Abrahamovog pitanja. Ako poput Abrahama imamo na umu da je Jehova naš dobrostivi nebeski Otac i ako se u potpunosti pouzdamo u njegovu pravednost i milosrđe, nećemo dopustiti da nam nepotrebne brige, dvojbe koje nas mogu duhovno oslabiti i beskorisne rasprave oduzimaju vrijeme i energiju.

“Tko od vas može zabrinutošću svojom imalo produžiti svoj životni vijek?” (Mat. 6:27). Obraćajući se okupljenom mnoštvu u kojem su bili i njegovi učenici, Isus je tim pitanjem želio istaknuti koliko je važno u potpunosti se osloniti na Jehovu, koji se s ljubavlju brine za nas. Budući da živimo  u posljednjim danima ovog zlog svijeta, mogli bismo zbog puno toga biti zabrinuti, ali neprestano razmišljanje o tim stvarima neće nam pomoći da poboljšamo svoj život ili da ga produžimo.

Kad god postanemo zabrinuti zbog sebe samih ili zbog onih koje volimo, razmišljanje o Isusovom pitanju može nam pomoći da ispravno gledamo na stvari koje nas brinu. To nam pak može pomoći da se prestanemo brinuti i baviti negativnim mislima koje nas mogu psihički, emocionalno i fizički iscrpiti. Kao što nam je Isus zajamčio, naš nebeski Otac, koji hrani ptice nebeske i odijeva bilje poljsko, dobro zna što nam je potrebno za život (Mat. 6:26-34).

“Može li tko staviti vatru u njedra, a da mu se odjeća ne zapali?” (Izr. 6:27). Prvih devet poglavlja Mudrih izreka sadrži mudre savjete što ih je jedan otac dao svom sinu. Citirano pitanje ukazuje na gorke posljedice preljuba (Izr. 6:29). Ako primijetimo da smo s nekim počeli koketirati ili da su se u nama javile neispravne seksualne želje, to bi pitanje trebalo poput alarma odjeknuti u našim mislima. Ustvari, to bi se pitanje moglo postaviti kad god se netko nađe u iskušenju da učini nešto što nije mudro. Ono jasno ističe istinito biblijsko načelo: “Što čovjek sije, to će i požeti” (Gal. 6:7).

“Tko si ti da osuđuješ tuđega slugu?” (Rim. 14:4). U poslanici Rimljanima Pavao je govorio o problemima koji su se u prvom stoljeću pojavili u kršćanskoj skupštini. Budući da su kršćani potjecali iz različitih naroda i kultura, neki su bili skloni osuđivati odluke i postupke svojih suvjernika. Pavlovo pitanje podsjetilo ih je da trebaju prihvaćati jedni druge, a sud prepustiti Jehovi.

I danas se pripadnici Jehovinog naroda razlikuju po svom porijeklu i životnim okolnostima. No Jehova nas je okupio u svoju organizaciju u kojoj vlada jedinstvo. Pridonosimo li mi tom dragocjenom jedinstvu? Ako smo skloni brzopleto osuđivati svoju braću zato što čine nešto što im njihova savjest dopušta, bilo bi mudro da postavimo sebi navedeno Pavlovo pitanje.

Ovih nekoliko primjera pokazuje koliko su snažna pitanja što ih sadrži Božja Riječ. Razmatranje konteksta svakog pitanja može nam pomoći da to pitanje primijenimo na svoje životne okolnosti. Čitajući Bibliju, naići ćemo i na mnoga druga korisna pitanja. (Vidi okvir na 14. stranici.)

Dopustimo li da nas pronicljiva pitanja iz Božje Riječi duboko dirnu, to će nam pomoći da svoj um i srce uskladimo s Jehovinim pravednim načelima. Nakon što je Jehova Jobu postavio mnoštvo pitanja, on je rekao: “Po čuvenju sam te poznavao dosad, ali sada te oko moje vidi” (Job 42:5). Dakle Jehova mu je postao još stvarniji — kao da ga je vidio svojim očima. Slično tome učenik Jakov kasnije je napisao: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” (Jak. 4:8). Dopustimo stoga da nam svaki dio Božje Riječi, pa tako i pitanja koja ona sadrži, pomogne da duhovno rastemo i da još jasnije “vidimo” Jehovu!