1, 2. Kako su za vrijeme jednog putovanja neki Jehovini svjedoci dali dobar primjer?

SKUPINA od 34 Jehovina svjedoka putovala je na svečano otvorenje jedne podružnice, no njihov je let kasnio zbog kvara na avionu. Umjesto da se na jednom udaljenom aerodromu zadrže samo sat vremena kako bi avion uzeo gorivo, ondje su proveli puna 44 sata koja su se pretvorila u pravu noćnu moru — bili su bez dovoljno hrane i vode te bez odgovarajućih sanitarnih uvjeta. Mnogi putnici bili su gnjevni i prijetili su osoblju koje radi na aerodromu. No braća i sestre ostali su mirni.

² Braća su na koncu ipak stigla na zadnji dio programa svečanog otvorenja. Premda su bili umorni, nakon programa ostali su družiti se s tamošnjom braćom. Kasnije su saznali da njihova strpljivost i samosvladavanje nisu prošli nezapaženo. Jedan je putnik rekao službenicima aviokompanije kojom su putovali: “Da na tom letu nisu bila ona 34 kršćana, na aerodromu bi nastala prava pobuna.”

3, 4. (a) Kako gnjev i nasilje utječu na ljude i kada su se pojavili? (b) Je li Kajin mogao obuzdati svoj gnjev? Objasni.

³ Životni problemi s kojima se ljudi suočavaju u ovom zlom svijetu mogu kod njih izazvati gnjev (Prop. 7:7). Gnjev potom često izaziva mržnju i dovodi do nasilja. Zbog toga između različitih država, ali i unutar iste države, izbijaju i bjesne ratovi, a u mnogim obiteljima zbog zategnutih odnosa dolazi do sukoba. Gnjev i nasilje pojavili su se već na početku ljudske povijesti. Kajin, prvi sin Adama i Eve, ubio je u nastupu ljubomore i gnjeva svog mlađeg brata Abela. Kajin je počinio taj zločin iako ga je Jehova opomenuo da mora kontrolirati svoje osjećaje i obećao mu da će ga blagosloviti bude li to činio. (Pročitaj 1. Mojsijevu 4:6-8.)

⁴ Usprkos tome što je naslijedio nesavršenost, Kajin je imao mogućnost izbora. Mogao je obuzdati svoj gnjev. Zbog toga je u potpunosti bio odgovoran za svoj zločin. I mi se zbog svoje nesavršenosti možemo lako razgnjeviti i u nastupu gnjeva učiniti nešto loše. U ovim “teškim vremenima” dodatno nas opterećuju i drugi ozbiljni problemi (2. Tim. 3:1). Naprimjer ekonomski problemi mogu nas emocionalno iscrpiti. Policija i udruge za pružanje pomoći obiteljima smatraju da financijska kriza utječe na porast obiteljskog nasilja i izgreda počinjenih u nastupu gnjeva.

5, 6. Koje bi svjetovno gledište o gnjevu moglo utjecati na nas?

⁵ Osim toga često dolazimo u doticaj s ljudima koji su ‘sebični, oholi, pa čak i okrutni’. Lako bi se moglo dogoditi da nas ponašanje takvih ljudi razgnjevi ili da i sami poprimimo takve karakteristike (2. Tim. 3:2-5). Ustvari, mnogi filmovi i televizijske emisije prikazuju osvetu kao nešto plemenito, a nasilje kao prirodno i opravdano rješenje mnogih problema. Tipična filmska priča drži gledatelje u iščekivanju trenutka kad će negativac “dobiti ono što zaslužuje”, a to obično znači da će ga junak priče na kraju brutalno ubiti.

⁶ Takvo prikazivanje stvari ne potiče ljude da postupaju na način koji Bog odobrava,  nego promiče “duh svijeta” i način razmišljanja gnjevnog vladara ovog svijeta, Sotone (1. Kor. 2:12; Efež. 2:2; Otkr. 12:12). Duh svijeta navodi ljude da ugađaju željama svog nesavršenog tijela i u potpunoj je suprotnosti Božjem svetom duhu i plodovima tog duha. Uostalom, jedno od osnovnih kršćanskih učenja kaže da se ne smijemo osvećivati kad smo izazvani. (Pročitaj Mateja 5:39, 44, 45.) S obzirom na sve to kako da u još većoj mjeri primjenjujemo Isusova učenja?

7. Što se dogodilo zato što Šimun i Levi nisu obuzdali svoj gnjev?

⁷ Biblija sadrži mnoge savjete o tome kako obuzdavati gnjev. Usto navodi i primjere koji pokazuju što bi se moglo dogoditi ako obuzdavamo gnjev, a što ako to ne činimo. Prisjetimo se što se dogodilo kad su se Jakovljevi sinovi Šimun i Levi osvetili Šekemu zato što je silovao njihovu sestru Dinu. Izvještaj kaže da ih je “jako pogodilo i žestoko razgnjevilo” kad su čuli što se dogodilo Dini (1. Mojs. 34:7). Zbog toga su drugi Jakovljevi sinovi pod vodstvom Šimuna i Levija napali Šekemov grad, opljačkali ga te zarobili žene i djecu. Sve to nisu učinili samo zbog Dine nego vjerojatno i zbog toga što im je bio povrijeđen ponos. Smatrali su da je Šekem uvrijedio i njih i njihovog oca Jakova. No što je Jakov mislio o njihovoj osveti?

8. Što iz izvještaja o Šimunu i Leviju učimo o osvećivanju?

⁸ Jakov je sigurno bio jako tužan zbog nesreće koja je snašla Dinu, no usprkos tome osudio je osvetoljubivost svojih sinova. Šimun i Levi ipak su pokušali opravdati svoje postupke, pa su rekli: “Zar da se sa sestrom našom postupa kao s bludnicom?” (1. Mojs. 34:31). No time još nije bilo sve završilo jer Jehova nije odobravao ono što su učinili. Mnogo godina kasnije Jakov je prorekao da će se, zbog nasilja koje su Šimun i Levi počinili u nastupu  gnjeva, njihovi potomci rasuti među izraelskim plemenima. (Pročitaj 1. Mojsijevu 49:5-7.) Zbog toga što nisu obuzdali svoj gnjev, pali su i u Božju i u očevu nemilost.

9. Kojom je prilikom David zamalo dao oduška svom gnjevu?

⁹ Kralj David postupio je sasvim drugačije. Iako se mnogo puta mogao osvetiti, nije to učinio (1. Sam. 24:3-7). No jednom prilikom zamalo je dao oduška svom gnjevu. Bogati Nabal izvrijeđao je Davidove ljude iako su oni prije toga štitili njegova stada i pastire. David se zbog toga razgnjevio. Vjerojatno ga je posebno pogodilo što je njegovim ljudima bila učinjena nepravda, pa je odlučio žestoko uzvratiti. Dok su se David i njegovi ljudi spremali napasti Nabala i njegove ukućane, jedan je mladić obavijestio Nabalovu razboritu ženu Abigajilu o svemu što se dogodilo i molio je da nešto poduzme. Ona je odmah pripremila velikodušan poklon i krenula u susret Davidu. Ponizno se ispričala zbog Nabalove drskosti. Budući da je znala da se David boji Jehove, apelirala je na njegovu bogobojaznost. David je shvatio da ne bi bilo dobro osvetiti se, pa je rekao: “Blagoslovljena bila ti koja si me zadržala danas da ne budem kriv za krv” (1. Sam. 25:2-35).

10. Kako bi kršćani trebali gledati na osvećivanje?

¹⁰ Primjeri Šimuna i Levija te Davida i Abigajile nedvojbeno pokazuju da Jehova osuđuje neobuzdani gnjev i nasilje, dok s druge strane blagoslivlja napore da se uspostavi mir. “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!” napisao je apostol Pavao. U nastavku je dodao: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova.’ Naprotiv, ‘ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, napoji ga, jer čineći tako, zgrćeš živo ugljevlje na glavu njegovu.’ Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom!” (Rim. 12:18-21). *

11. Kako je jedna sestra naučila obuzdavati gnjev?

¹¹ I mi možemo primijeniti taj savjet. Naprimjer jedna se sestra žalila starješini na svoju novu šeficu. Rekla je da je šefica nepravedna i neljubazna. Bila je ljuta na nju i htjela je dati otkaz. Starješina joj je savjetovao da ne poduzima ništa naprečac. Naime sestra je bila ljutito reagirala na loše postupke svoje šefice i starješina je shvatio da je to samo još više pogoršalo situaciju (Titu 3:1-3). Objasnio joj je da će, čak i ako promijeni posao, ipak trebati naučiti drugačije reagirati na neljubazne postupke. Savjetovao joj je da postupi onako kako nas je učio Isus i da se prema šefici ophodi onako kako bi voljela da se ona ophodi prema njoj. (Pročitaj Luku 6:31.) Sestra je odlučila pokušati. Do čega je to dovelo? Nakon nekog vremena šefica je postala ljubaznija i čak je zahvalila sestri što dobro obavlja svoj posao.

12. Zašto je posebno bolno kad se pojave problemi među kršćanima?

¹² Možda nas ne iznenađuje kad imamo takve probleme s osobama koje nisu dio kršćanske skupštine. Svjesni smo toga da ćemo u Sotoninom svijetu često doživljavati nepravdu i da ne smijemo dopustiti onima koji čine zlo da u nama izazovu gnjev (Psal. 37:1-11; Prop. 8:12, 13; 12:13, 14). Međutim kad doživljavamo probleme s duhovnom braćom i sestrama, to nas može puno više povrijediti. Jedna se sestra prisjeća: “Kad sam upoznavala istinu, najteže mi je bilo prihvatiti činjenicu da Jehovini sluge nisu savršeni.” Izašli smo iz ovog hladnog i bezosjećajnog svijeta i nadali smo se da će se svi u skupštini ponašati obzirno, kao što se i očekuje od kršćana. Stoga nas može povrijediti ili razljutiti ako se neki  sukršćanin, posebno onaj koji ima odgovorna zaduženja u skupštini, ponaša neobzirno ili nekršćanski. Možda se pitamo kako je moguće da se takvo što događa među Jehovinim narodom. No ne smijemo zaboraviti da su se takve stvari događale čak i među pomazanim kršćanima u vrijeme apostola (Gal. 2:11-14; 5:15; Jak. 3:14, 15). Kako bismo trebali reagirati ako se nađemo u takvoj situaciji?

13. Zašto bismo se trebali truditi rješavati razmirice i kako to možemo činiti?

¹³ “Naučila sam moliti se za osobu koja me povrijedila, i to mi uvijek pomaže”, rekla je sestra koju smo prethodno spomenuli. Kao što smo već pročitali, Isus nas je učio da se molimo za one koji nas progone (Mat. 5:44). Koliko bismo se tek onda trebali moliti za svoju braću i sestre u vjeri! Kao što svaki otac želi da se njegova djeca vole, tako i Jehova želi da njegovi sluge na Zemlji budu u dobrim odnosima. S nestrpljenjem očekujemo vrijeme kad ćemo zauvijek živjeti u sreći i miru sa svojim suvjernicima, a Jehova nas uči da tako živimo već sada. On želi da surađujemo sa svojom braćom u izvršavanju velikog zadatka koji nam je povjerio. Potrudimo se stoga rješavati probleme ili naprosto “prijeći preko prijestupa” i nastaviti surađivati. (Pročitaj Mudre izreke 19:11.) Umjesto da se udaljimo od svoje braće kad se pojave problemi, trebali bismo pomagati jedni drugima da ostanemo dio Božjeg naroda, sigurni u Jehovinim ‘vječnim rukama’ (5. Mojs. 33:27).

14. Kako se možemo oduprijeti Sotoninim pokušajima da nas razjedini?

¹⁴ Kako bi nas spriječili u tome da objavljujemo dobru vijest, Sotona i demoni silno se trude razoriti sretne obitelji i skupštine. Oni nastoje izazvati neslogu jer znaju da podjele djeluju razorno (Mat. 12:25). Dok se borimo protiv njihovog lošeg utjecaja, trebali bismo se držati Pavlovog savjeta: “Gospodinov se rob ne smije svađati, nego treba biti blag prema svima” (2. Tim. 2:24). Ne smijemo zaboraviti  da se ne borimo “protiv krvi i tijela, nego (...) protiv zlih duhovnih sila”. Da bismo pobijedili u toj borbi, moramo obući duhovnu bojnu opremu, a to između ostalog znači da trebamo biti ‘spremni propovijedati dobru vijest mira’ (Efež. 6:12-18).

15. Kako bismo trebali reagirati kad doživljavamo napade ljudi koji nisu dio skupštine?

¹⁵ Jehovini neprijatelji žestoko napadaju Jehovin miroljubivi narod. Neki od tih neprijatelja fizički napadaju Jehovine svjedoke. Drugi nas kleveću putem medija ili na sudu. Isus je rekao svojim učenicima da će im se to događati (Mat. 5:11, 12). Kako bismo trebali reagirati kad se nađemo u takvoj situaciji? Ne smijemo “vraćati zlo za zlo”, bilo riječima bilo djelima (Rim. 12:17; pročitaj 1. Petrovu 3:16).

16, 17. U kakvoj se neugodnoj situaciji našla jedna skupština?

¹⁶ Bez obzira na to koju metodu Đavo koristi protiv nas, ako “nadvladamo zlo dobrom”, dajemo odlično svjedočanstvo. Navest ćemo jedan primjer. Jedna skupština na jednom otoku u Tihom oceanu iznajmila je dvoranu za obilježavanje Kristove smrti. Kad su to saznali mjesni crkveni službenici, javili su svojim župljanima da će u toj dvorani biti održano crkveno bogoslužje, i to u isto vrijeme kad se trebala održati naša svečanost. Međutim načelnik policije naložio je crkvenim službenicima da do tog vremena isprazne dvoranu kako bi je Jehovini svjedoci mogli koristiti. No kad je trebao započeti naš program, dvorana je bila puna članova crkve i počelo je njihovo bogoslužje.

¹⁷ Dok se policija pripremala na silu isprazniti dvoranu, predstavnik crkve prišao je jednom od naših starješina i upitao ga: “Jeste li večeras planirali nešto posebno?” Kad mu je brat rekao da trebaju održati obilježavanje Kristove smrti, čovjek mu je odgovorio: “Nisam to znao!” Nato je jedan policajac uzviknuo: “Ali obavijestili smo vas o tome još jutros!” Predstavnik crkve okrenuo se starješini i s lukavim smiješkom na licu rekao: “Što ćete sada učiniti? Dvorana je puna ljudi. Hoćete li tražiti da nas policija istjera van?” Htio je lukavo iskoristiti tu situaciju kako bi ispalo da Jehovini svjedoci progone pripadnike drugih religija. Kako su naša braća reagirala?

18. Kako su braća reagirala na provokaciju i do čega je to dovelo?

¹⁸ Braća su rekla da su spremna dopustiti da se održi polusatno crkveno bogoslužje, nakon kojeg će oni održati obilježavanje Kristove smrti. Bogoslužje je trajalo duže od dogovorenog vremena, no nakon što su se članovi crkve razišli, održano je obilježavanje Kristove smrti. Sutradan su vlasti sazvale službeno povjerenstvo kako bi se provela istraga. Nakon što je povjerenstvo razmotrilo sve činjenice, donijelo je odluku da crkva mora javno priznati kako problem nisu izazvali Jehovini svjedoci, nego predstavnik crkve. Povjerenstvo je usto zahvalilo Jehovinim svjedocima što su bili strpljivi u toj napetoj situaciji. Naša braća potrudila su se da ostanu “u miru sa svim ljudima” i to je urodilo dobrim plodom.

19. Što još doprinosi miru među ljudima?

¹⁹ Miru među ljudima doprinose i ugodne, ljubazne riječi. U sljedećem članku objasnit ćemo što su ugodne i ljubazne riječi te kako se možemo naučiti izražavati na takav način.