1. Koje blagoslove imamo zbog toga što smo dio kršćanske skupštine, no s kojim se problemima možda ipak suočavamo?

VELIK je blagoslov biti dio kršćanske skupštine. Imamo blizak odnos s Jehovom. Oslanjamo se na vodstvo njegove Riječi, a to nas štiti od loših posljedica nekršćanskog načina života. Okruženi smo pravim prijateljima koji nam žele dobro. Doista imamo mnoge blagoslove. No većina kršćana bori se s raznim problemima. Nekima možda treba pomoći da razumiju duboke istine iz Božje Riječi. Drugi su bolesni ili pate od depresije, a neki se možda moraju nositi s posljedicama svojih nerazboritih odluka. Osim toga svi mi moramo živjeti u bezbožnom svijetu.

2. Što bismo trebali učiniti kad se naša braća suoče s poteškoćama i zašto bismo trebali tako reagirati?

² Nikome od nas nije drago kad vidi da naša kršćanska braća pate ili se bore s problemima. Apostol Pavao usporedio je skupštinu s tijelom i rekao: “Ako jedan ud trpi, svi udovi trpe s njim” (1. Kor. 12:12, 26). Kad se dogodi takvo što, trebali bismo dati sve od sebe kako bismo pružili podršku svojoj  braći i sestrama. U Bibliji nalazimo mnoge izvještaje koji pokazuju kako su članovi skupštine pomogli drugima da se suoče s poteškoćama i nadvladaju ih. Dok budemo razmatrali neke od tih izvještaja, razmisli kako ti možeš na sličan način pomoći svojim suvjernicima. Kako možeš u duhovnom pogledu pomagati svojoj braći i tako izgrađivati Jehovinu skupštinu?

3, 4. Kako su Akvila i Priscila pomogli Apolonu?

³ Kad je Apolon došao u Efez, već je bio revan propovjednik. “Budući da ga je duh poticao na revnost”, stoji u izvještaju iz Djela apostolskih, “točno je govorio i poučavao o Isusu, no poznavao je samo Ivanovo krštenje.” Apolon nije znao za krštenje “u ime Oca i Sina i svetog duha”, što vjerojatno znači da mu je prije Pedesetnice 33. godine svjedočio netko od učenika Ivana Krstitelja ili neki Isusov sljedbenik. Iako je Apolon bio revan, neke važne istine nije znao. Kako mu je pomoglo druženje sa suvjernicima? (Djela 1:4, 5; 18:25; Mat. 28:19).

⁴ Kršćani Akvila i Priscila čuli su Apolona kako odvažno govori u sinagogi i pozvali su ga k sebi da bi ga poučili još nekim istinama. (Pročitaj Djela apostolska 18:24-26.) To je bilo jako lijepo od njih. Naravno, Akvila i Priscila vjerojatno su mu pristupili taktično i obzirno, a ne tako da on stekne dojam da ga kritiziraju. Radilo se samo o tome da on nije bio upoznat s osnivanjem i djelovanjem kršćanske skupštine. Apolonu je nesumnjivo bilo drago što je upoznao taj bračni par i bio im je zahvalan što su mu objasnili te važne pojedinosti. Nakon što je produbio svoje znanje, “mnogo je pomogao” braći u Ahaji te je tamošnjim ljudima dao snažno svjedočanstvo (Djela 18:27, 28).

5. Koju pomoć s ljubavlju pružaju tisuće objavitelja i s kakvim rezultatima?

⁵ I u današnjoj kršćanskoj skupštini ima mnogo braće i sestara kojima je netko od objavitelja pomogao da razumiju Bibliju, i oni su im zahvalni na tome. Između zainteresiranih osoba i objavitelja koji su s njima proučavali Bibliju razvila su se mnoga trajna prijateljstva. Da bi se ljudima pomoglo da upoznaju istinu, u većini slučajeva treba planirati vrijeme za redovite razgovore s njima u razdoblju od nekoliko mjeseci. No objavitelji vijesti o Kraljevstvu spremni su na tu žrtvu jer su svjesni da su u pitanju životi ljudi (Ivan 17:3). A kad nekome pomognu da upozna istinu, počne živjeti u skladu s njom i posveti svoj život vršenju Jehovine volje, to im pričinjava veliku radost.

6, 7. (a) Zašto je Pavao izabrao Timoteja da ga prati na njegovim putovanjima? (b) Kakav je napredak Timotej postigao uz Pavlovu pomoć?

⁶ Kad su apostoli Pavao i Sila tijekom drugog misionarskog putovanja došli u Listru,  ondje su našli mladog Timoteja, koji je vjerojatno imao dvadesetak godina. “O njemu su dobro govorila braća u Listri i Ikoniju.” Timotejeva majka Eunika i baka Loida bile su prihvatile kršćanstvo i krstile se, no njegov otac nije bio vjernik (2. Tim. 1:5). Moguće je da je Pavao upoznao Timotejevu obitelj kad je nekoliko godina ranije prvi put posjetio to područje. No ovaj put pokazao je posebno zanimanje za Timoteja jer se on doimao kao iznimno dobar i revan mladić. Stoga je uz pristanak tamošnjih starješina Timotej pošao s Pavlom kako bi mu pomagao u misionarskoj službi. (Pročitaj Djela apostolska 16:1-3.)

⁷ Timotej je trebao još mnogo toga naučiti od svog starijeg suradnika. A to je i učinio. Napredovao je do te mjere da ga je Pavao kasnije mogao s punim povjerenjem poslati da posjećuje skupštine kao njegov zastupnik. Tijekom petnaestak godina koje je proveo s Pavlom taj je neiskusan, a možda i sramežljiv mladić toliko napredovao da je postao vrstan nadglednik (Filip. 2:19-22; 1. Tim. 1:3).

8, 9. Kako članovi skupštine mogu poticati mlade da daju više u službi? Navedi primjer.

⁸ Danas u kršćanskoj skupštini ima mnogo mladića i djevojaka koji bi mogli puno dati u službi Jehovi. Budu li se družili s duhovno zrelom braćom koja će ih hrabriti i izgrađivati, ti bi mladi mogli napredovati i prihvatiti veće odgovornosti među Jehovinim narodom. Osvrni se malo po svojoj skupštini. Vidiš li u njoj mlade koji bi se mogli staviti na raspolaganje za službu kao što je to učinio Timotej? Uz tvoju pomoć i ohrabrenje oni bi mogli postati pioniri, betelski radnici, misionari ili putujući nadglednici. Kako im možeš pomoći da se trude ostvariti takve ciljeve?

⁹ Martin, koji već 20 godina služi u Betelu, sa zahvalnošću se sjeća kako je prije 30 godina jedan pokrajinski nadglednik pokazao zanimanje za njega kad su bili u službi propovijedanja. Taj mu je brat oduševljeno pričao o tome kako je služio u Betelu kad je bio mlad. Potaknuo je Martina da razmisli može li se i on na isti način staviti na raspolaganje za službu u Jehovinoj organizaciji. Martin smatra da je taj nezaboravni razgovor uvelike utjecao na odluke koje je donio kasnije u životu. Nikad ne znaš koliko dobra i ti možeš učiniti ako s mladima razgovaraš o duhovnim ciljevima!

10. Kako se Epafrodit osjećao i zašto?

¹⁰ Epafrodit je krenuo na dugo i naporno putovanje iz Filipa u Rim. Filipljani su ga  poslali da posjeti apostola Pavla, koji je bio u zatvoru zbog svoje vjere. Nosio je apostolu njihov dar, no planirao je i ostati kod njega te učiniti sve što može kako bi mu pomogao u toj teškoj situaciji. No dok je bio u Rimu, Epafrodit se “tako razbolio da je gotovo umro”. Mislio je da nije uspješno izvršio svoj zadatak, pa je postao potišten (Filip. 2:25-27).

11. (a) Zašto nas ne bi trebalo iznenaditi ako neka braća u skupštini pate od depresije? (b) Što je Pavao savjetovao Filipljanima u vezi s Epafroditom?

¹¹ U današnje vrijeme ljudi zbog raznih pritisaka i problema postaju potišteni ili depresivni. Statistički podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da kod 20 posto svjetskog stanovništva postoji mogućnost da u nekom razdoblju svog života zapadnu u depresiju. To se može dogoditi i pripadnicima Jehovinog naroda. Borba za zbrinjavanje obitelji, loše zdravlje, obeshrabrenje zbog vlastitih mana i grešaka te mnoge druge okolnosti mogu doprinijeti tome da čovjek postane malodušan. Što su Filipljani mogli učiniti da pomognu Epafroditu? Pavao je napisao: “Sa svom ga radošću dočekajte kao što dočekujete sve koji su u zajedništvu s Gospodinom! Poštujte takve kao što je on, jer se zbog Gospodinova djela sasvim približio smrti, izloživši svoj život opasnosti, da nadoknadi to što vi niste ovdje da mi poslužite” (Filip. 2:29, 30).

12. Kako možemo utješiti one koji su potišteni ili depresivni?

¹² I mi trebamo hrabriti braću koja su malodušna ili depresivna. Nesumnjivo ima dosta toga pozitivnog što možemo reći o njihovoj službi Jehovi. Možda su učinili velike promjene u životu kako bi postali kršćani ili kako bi započeli s punovremenom službom. Mi cijenimo njihov trud, a možemo ih uvjeriti da ga cijeni i Jehova. Čak i ako neka vjerna braća zbog starosti ili lošeg zdravlja ne mogu činiti sve što su prije mogla, ona itekako zaslužuju da ih poštujemo zato što već godinama vjerno služe Jehovi. Bez obzira na to iz kojeg su razloga ti pojedinci potišteni, Jehova sve svoje vjerne sluge potiče: “Tješite potištene duše, pomažite slabima, budite dugotrpljivi sa svima” (1. Sol. 5:14).

13, 14. (a) Koji je ozbiljan korak morala učiniti skupština u Korintu i zašto? (b) Kakav je učinak imalo isključenje prijestupnika?

¹³ U korintskoj skupštini u 1. stoljeću jedan je čovjek nepokajnički činio blud. Njegovo je ponašanje ugrozilo čistoću skupštine te je izazvalo zgražanje čak i među neznabošcima. Stoga je Pavao s pravom rekao da se tog čovjeka ukloni iz skupštine (1. Kor. 5:1, 7, 11-13).

¹⁴ Ta je stegovna mjera imala pozitivan učinak. Skupština je bila zaštićena od iskvarujućeg utjecaja, a grešnik se urazumio i iskreno se pokajao. Budući da je taj čovjek učinio djela koja dolikuju pokajanju, Pavao je u drugom pismu koje je uputio toj skupštini rekao da ga trebaju ponovno primiti u skupštinu. No to nije bilo sve što su trebali učiniti. Pavao je također rekao skupštini da ‘spremno oprosti grešniku koji se pokajao i utješi ga, da ga ne bi shrvala prevelika žalost’. (Pročitaj 2. Korinćanima 2:5-8.)

15. Kako trebamo gledati na prijestupnike koji su se pokajali te su ponovno primljeni u skupštinu?

¹⁵ Što učimo iz tog izvještaja? Žao nam je kad neki pojedinci trebaju biti isključeni. Oni su možda osramotili Božje ime i doveli skupštinu na loš glas. Možda su sagriješili i nama osobno. No kad starješine koji su zaduženi za razmatranje slučaja odluče, u skladu s Jehovinim uputama, da se grešnika koji se pokajao ponovno primi u skupštinu, to znači da mu je Jehova oprostio  (Mat. 18:17-20). Ne bismo li i mi trebali gledati na tu osobu onako kako na nju gleda Jehova? Doista, kad bismo bili nemilosrdni i kad joj ne bismo htjeli oprostiti, zapravo bismo se protivili Jehovi. Ako želimo doprinijeti miru i jedinstvu Božje skupštine i imati Jehovinu naklonost, ne bismo li trebali ‘pokazati da ljubimo’ grešnike koji se iskreno pokaju i budu ponovno primljeni? (Mat. 6:14, 15; Luka 15:7).

16. Zašto je Pavao bio razočaran Markom?

¹⁶ Jedan drugi biblijski izvještaj pokazuje da ne smijemo gajiti negativne osjećaje prema onima koji su nas razočarali. Ivan Marko jako je razočarao apostola Pavla. Kako se to dogodilo? Kad su Pavao i Barnaba krenuli na prvo misionarsko putovanje, Marko je pošao s njima kako bi im pomagao. No u jednom je trenutku Ivan Marko iz nama nepoznatih razloga napustio svoje suradnike i vratio se kući. Pavao je bio toliko razočaran tom njegovom odlukom da se prilikom planiranja drugog putovanja posvađao s Barnabom oko toga trebaju li ponovno povesti Marka. Dobro je znao što se dogodilo na prvom putovanju, pa nije želio da Marko ide s njima. (Pročitaj Djela apostolska 13:1-5, 13; 15:37, 38.)

17, 18. Kako znamo da su Pavao i Marko riješili problem koji je nastao među njima i što iz toga možemo naučiti?

¹⁷ Marko očito nije dopustio da ga pretjerano obeshrabri to što ga Pavao nije htio povesti sa sobom. To se vidi po tome što je s Barnabom nastavio služiti kao misionar na drugom području (Djela 15:39). Marko je pokazao da je vjeran i pouzdan, o čemu svjedoče riječi koje je Pavao napisao o njemu nekoliko godina kasnije. Pavao je tada bio u zatvoru u Rimu i u pismu je pozvao Timoteja da dođe k njemu. U tom istom pismu napisao je: “Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mi je koristan za službu” (2. Tim. 4:11). Da, Pavao je sada imao puno bolje mišljenje o Marku.

¹⁸ Iz tog izvještaja možemo nešto naučiti. Marko je razvio osobine koje krase dobrog misionara. Nije se spotaknuo zbog toga što Pavao u početku nije htio surađivati s njim. I on i Pavao bili su duhovne osobe i među njima nije bilo dugotrajne netrpeljivosti. Naprotiv, Pavao je kasnije priznao da mu je Marko dragocjen suradnik. Stoga kad braća izglade nesuglasice i kad problem bude riješen, trebaju okrenuti novi list i nastaviti pomagati drugima da duhovno napreduju. Kad se trudimo biti pozitivni, time izgrađujemo skupštinu.

19. Kako svi članovi kršćanske skupštine mogu pomagati jedni drugima?

¹⁹ U ovim “naročito teškim vremenima” trebaš pomoć svoje braće i sestara u skupštini, a i oni trebaju tvoju pomoć (2. Tim. 3:1). Neki kršćani možda ne znaju uvijek što učiniti kako bi nadvladali probleme s kojima se suočavaju, no Jehova zna. On može koristiti različite članove skupštine — pa tako i tebe — da pomognu drugima ispravno postupati (Iza. 30:20, 21; 32:1, 2). Stoga ozbiljno shvatimo savjet apostola Pavla: “Međusobno se tješite i izgrađujte jedni druge, kao što već i činite” (1. Sol. 5:11).