UJUTRO 3. listopada 2009. u Kongresnoj dvorani u Jersey Cityu (New Jersey, SAD) okupilo se oko 5 000 Jehovinih svjedoka povodom 125. godišnjeg sastanka korporacije Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania. Među prisutnima vladalo je veliko uzbuđenje. Još nekoliko tisuća Jehovinih svjedoka u tri betelska objekta u Sjedinjenim Državama te u kanadskom Betelu pratilo je audio/videoprijenos programa tog sastanka. Ukupno je 13 235 braće i sestara, ujedinjenih ljubavlju prema Jehovi, uživalo u trosatnom programu.

Sastankom je predsjedao Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela. Program je započeo najavom zbora sastavljenog od betelskih radnika koji su otpjevali nekoliko pjesama iz naše nove pjesmarice. Zborom je ravnao jedan drugi član Vodećeg tijela, David Splane, koji je kratko govorio o važnosti glazbe u štovanju pravog Boga. Pozvao je publiku da otpjeva tri nove pjesme — najprije ih je zbor sam otpjevao, a potom ih je publika otpjevala zajedno sa zborom. Zbor je bio formiran samo za tu posebnu prigodu, stoga se ne bi trebali po uzoru na to formirati zborovi koji bi pjevali na skupštinskim ili pokrajinskim sastancima ili pak kongresima.

Članovi Odbora podružnice iz pet zemalja iznijeli su izvještaje iz svojih podružnica. Kenneth Little rekao je da će Kanada uskoro početi tiskati većinu časopisa namijenjenih za Sjedinjene Države i Kanadu, što znači da će tiskara u toj podružnici ubuduće morati tiskati 10 puta više časopisa nego dosad. Da bi se taj plan mogao ostvariti, na novom tiskarskom stroju radit će se u dvije smjene, ukupno 16 sati dnevno.

Reiner Thompson iznio je izvještaj o napretku djela u Dominikanskoj Republici, a Albert Olih opisao je kako napreduje djelo u Nigeriji. Emile Kritzinger iz Mozambika objasnio je da su Jehovini svjedoci u toj zemlji nakon nekoliko desetljeća progonstva 1992. bili zakonski registrirani. Sve tri zemlje nedavno su izvijestile velik porast broja objavitelja. Viv Mouritz iz australske podružnice ispričao je kako napreduje djelo u Istočnom Timoru, za koji se brinu braća iz Australije.

Godine 1976. šest odbora Vodećeg tijela počelo je nadgledati djelovanje Jehovinih svjedoka u cijelom svijetu. Kasnije su članovi razreda drugih ovaca bili imenovani za pomoćnike u tim odborima. Trenutno ima 23 takva pomoćnika. Na ovom su sastanku šestorica njih bila intervjuirana. Ta šestorica braće ukupno služe već 341 godinu u punovremenoj službi — svaki od njih u prosjeku 57 godina.

Don Adams, koji je u Betel došao 1943, objasnio je da Koordinacijski odbor sačinjavaju koordinatori ostalih pet odbora, što omogućava dobru međusobnu suradnju svih tih pet odbora. Taj odbor poduzima potrebne korake kada dođe do kriznih situacija, progonstva, sudskih slučajeva, prirodnih katastrofa i drugih ozbiljnih situacija koje se tiču Jehovinih svjedoka diljem svijeta.

Dan Molchan opisao je rad Odbora za osoblje, koji se brine za duhovnu i fizičku dobrobit betelskih radnika, kojih u svijetu ukupno ima 19 851. David Sinclair objasnio je kako  Izdavački odbor nadgleda kupnju robe i opreme za podružnice. Potom je Robert Wallen, koji već skoro 60 godina služi u Betelu, govorio o tome kako Službeni odbor nadgleda djelovanje Jehovinog naroda u službi propovijedanja i u skupštinama. William Malenfant ukratko je ispričao koliko truda Odbor za poučavanje mora uložiti da bi pripremio kongresni program. Na koncu je John Wischuk opisao kako Odbor za pisanje nadgleda pomnu pripremu i obradu materijala za naše publikacije. *

Tri govora koja su potom uslijedila održali su članovi Vodećeg tijela. Gerrit Lösch započeo je svoj govor pitanjem: “Želiš li da te drugi vole?” Objasnio je da je ljubav jedna od temeljnih ljudskih potreba i da nam svima puno znači. Ljubavi možemo zahvaliti svoje postojanje jer nas je Jehova stvorio upravo iz nesebične ljubavi. Glavni motiv zbog kojeg propovijedamo i poučavamo ljude jest ljubav prema Jehovi.

Ljubav koja se temelji na biblijskim načelima pokazujemo ne samo prema svojim bližnjima nego i prema svojim neprijateljima (Mat. 5:43-45). Brat Lösch potaknuo je slušatelje da razmisle o onome što je Isus podnio za naše dobro — bičevanje, ruganje, pljuvanje i pribijanje na stup. Unatoč tome on se molio za vojnike koji su ga pribili na stup. Kad razmislimo o svemu tome, zar nas to ne potiče da ga još više ljubimo? Zatim je brat Lösch najavio godišnji citat za 2010, koji je uzet iz 1. Korinćanima 13:7, 8, a glasi: ‘Ljubav sve trpi. Ljubav nikada ne prestaje.’ Mi imamo nadu ne samo u to da ćemo živjeti vječno nego i u to da ćemo vječno voljeti druge te i sami biti voljeni.

Samuel Herd svoj je govor započeo jednom usporedbom. Zamisli da sa svojim prijateljem kreneš na put u neko mjesto koje je udaljeno pedesetak kilometara. Dok tako sjediš kraj njega u automobilu, primijetiš da pokazivač goriva daje signal da se vozite “na rezervi”. Stoga kažeš svom prijatelju da će svaki čas ostati bez goriva. No on ti odvrati da se ne trebaš brinuti, jer u rezervoaru ima još barem 3-4 litre goriva. Međutim ubrzo se motor usred vožnje ugasi jer ste ostali bez goriva. Isplati li se voziti “na rezervi” i riskirati da usred putovanja ostanemo negdje na cesti? Koliko je bolje imati pun rezervoar! I u prenesenom smislu naš “rezervoar” mora biti pun, a punimo ga znanjem o Jehovi.

Stoga trebamo redovito “točiti gorivo”. To možemo na četiri načina. Prvi je osobno proučavanje — trebamo dobro upoznati Bibliju, a to možemo tako da je svaki dan čitamo. No nije dovoljno samo čitati nego se moramo truditi  i da razumijemo ono što čitamo. Kao drugo, trebamo dobro iskoristiti našu večer za obiteljsko proučavanje. Da li svaki tjedan napunimo svoj “rezervoar” do vrha ili pak natočimo tek koju kap “goriva”? Kao treće, trebamo dolaziti na sve skupštinske sastanke. I kao četvrto, moramo u miru razmišljati o Jehovi i o njegovim djelima. U Psalmu 143:5 stoji: “Sjećam se davnih dana, razmišljam o svim djelima tvojim.”

John Barr održao je treći i zaključni govor, u kojem je objasnio Isusovu usporedbu o pšenici i kukolju (Mat. 13:24-30, 38, 43). Ta usporedba govori o “žetvi” tijekom koje se sakupljaju “sinovi kraljevstva”, a kukolj se odvaja da se spali.

Brat Barr je objasnio da se sakupljanje neće odvijati dovijeka. Ukazao je na riječi iz Mateja 24:34, koje glase: “Ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.” Dvaput je pročitao rečenicu: “Isus je očigledno htio reći da se životi pomazanika koji su vidjeli znak kad je on 1914. postao vidljiv trebaju preklapati sa životom ostalih pomazanika koji će vidjeti početak velike nevolje.” Ne znamo točno koliko je dug vremenski period na koji se odnosi izraz “ovaj naraštaj”, ali znamo da obuhvaća te dvije skupine čiji se životi preklapaju. Iako su pomazani kršćani različite dobi, pripadnici tih dviju skupina koje sačinjavaju “naraštaj” žive u isto vrijeme tijekom jednog dijela posljednjih dana. Vrlo je utješno znati da neće svi mlađi pomazanici čiji se život preklapao sa životom starijih pomazanika koji su još 1914. prepoznali “znak” kad je postao očit umrijeti prije nego što počne velika nevolja.

“Sinovi kraljevstva” željno očekuju svoju nebesku nagradu, no svi moramo ostati vjerni i “sjati poput sunca” do samoga kraja. Divno je promatrati kako se “pšenica” danas sakuplja.

Program je, nakon zaključne pjesme, završio molitvom Theodorea Jaracza, člana Vodećeg tijela. Program ovog godišnjeg sastanka uistinu je ojačao sve koji su ga pratili.