“VI MI se obraćate sa ‘Učitelju’ i ‘Gospodine’, i s pravom to govorite, jer to i jesam” (Ivan 13:13). Tim riječima koje je uputio svojim učenicima Isus je istaknuo ulogu koju je imao kao učitelj. Zatim je, kratko prije nego što je uzašao na nebo, svojim sljedbenicima zapovjedio: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda (...) učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Mat. 28:19, 20). Kasnije je i apostol Pavao naglasio koliko je važno druge poučavati o Božjoj Riječi. Kršćanskom starješini Timoteju savjetovao je: “Posveti se javnom čitanju, poticanju, poučavanju. (...) O tome razmišljaj, sav se tome posveti, da tvoj napredak bude svima očit” (1. Tim. 4:13-15).

Poučavanje je i danas, kao što je bilo i onda, istaknuti dio kako naše službe propovijedanja tako i naših sastanaka. Kako se možemo ‘posvetiti poučavanju’ i na koje će nam načine to pomoći da ljude još vještije poučavamo o Božjoj Riječi?

Isusov način poučavanja bio je privlačan mnogim njegovim slušateljima. Zanimljivo je kakav su dojam njegove riječi ostavile na one koji su se jednom prilikom našli u sinagogi u Nazaretu. Evanđelist Luka je zapisao: “Svi su mu odobravali i divili se privlačnim riječima koje su izlazile iz usta njegovih” (Luka 4:22). Isusovi učenici propovijedali su po uzoru na svog Učitelja. Naprimjer apostol Pavao poticao je sukršćane: “Ugledajte se na mene, kao što sam se i ja ugledao na Krista” (1. Kor. 11:1). Budući da je koristio Isusove metode poučavanja, Pavao je naučio vrlo djelotvorno “poučavati javno i idući od kuće do kuće” (Djela 20:20).

Izvrstan primjer toga kako je Pavao javno poučavao možemo pronaći u 17. poglavlju Djela apostolskih. Ondje se nalazi izvještaj o njegovom posjetu Ateni. Prolazeći gradom, Pavao je gdje god bi pogledao — na ulicama i drugim javnim mjestima — vidio idole. Nimalo ne iznenađuje što ga je to jako uznemirilo. Ipak, uspio je obuzdati svoje osjećaje te je “raspravljao u sinagogi (...) a i na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli” (Djela 17:16, 17). Doista izvanredan primjer za nas! Ako ljude ne osuđujemo, već se svima bez obzira na njihovo porijeklo obraćamo s poštovanjem, mogli bismo neke potaknuti da nas saslušaju te da se s vremenom oslobode ropstva krivoj religiji (Djela 10:34, 35; Otkr. 18:4).

Propovijedajući na glavnom trgu, Pavao je naišao na zahtjevno slušateljstvo. Među njima su bili i filozofi čija su gledišta bila nespojiva s učenjima koja je on propovijedao. Kad su mu slušatelji počeli proturječiti, Pavao je uzeo u obzir njihovo mišljenje. Neki su ga nazvali “brbljavcem”, upotrijebivši pritom izraz koji na grčkom doslovno znači “sakupljač sjemenja”, a koji se u to vrijeme koristio za ljude koji su prikupljali raznorazne informacije i potom nepromišljeno pričali o tome. Drugi su pak govorili: “Čini se da objavljuje neke tuđe bogove” (Djela 17:18).

Ipak, Pavla nisu obeshrabrile takve pogrdne primjedbe njegovih slušatelja. Naprotiv, kad su zatražili da im objasni svoja  učenja, iskoristio je priliku te je vrlo oštroumno iznio svoj govor i time jasno pokazao koliko vješto zna poučavati (Djela 17:19-22; 1. Petr. 3:15). Razmotrimo podrobnije njegov govor jer nam to može pomoći da poboljšamo svoj način poučavanja.

Pavao je rekao: “Ljudi Atenjani, vidim da ste u svemu nekako pobožniji od drugih. Naime, (...) promatrajući ono što vi štujete, našao sam i žrtvenik s natpisom: ‘Bogu nepoznatome’. Dakle, ono što vi štujete, a da i ne poznajete, to vam ja objavljujem” (Djela 17:22, 23).

Pavao je obraćao pažnju na ono što je vidio oko sebe. Iz onoga što je zapazio mogao je puno saznati o ljudima s kojima je razgovarao. I mi možemo na sličan način saznati nešto o stanaru kojem želimo svjedočiti. Naprimjer igračke u dvorištu ili neke oznake na vratima mogu nam puno toga otkriti. Ako možemo pretpostaviti nešto o stanaru i njegovim okolnostima, moći ćemo odrediti ne samo što ćemo mu reći već i kako ćemo to reći (Kol. 4:6).

Pavao u svom govoru nije osuđivao Atenjane. No vidio je da se njihova pobožnost temelji na krivim vjerovanjima. Stoga im je jasno ukazao na to kako mogu služiti pravom Bogu (1. Kor. 14:8). Uistinu je važno da budemo jasni i da ne osuđujemo druge kad objavljujemo dobru vijest o Kraljevstvu!

Pavao je nastavio: “Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu, on, Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima koji su načinjeni rukama, niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi on što trebao, jer on sam daje svima život i dah i sve” (Djela 17:24, 25).

Pavao je ovim riječima taktično skrenuo pažnju na to da je Jehova Davatelj Života nazvavši ga “Gospodarom neba i zemlje”. Doista je divno pomagati ljudima različitih religija i kultura koji imaju iskreno srce da razumiju kako sva živa bića svoje postojanje duguju Jehovi Bogu (Psal. 36:9).

Pavao je zatim rekao: “Od jednog je čovjeka načinio sav ljudski rod (...) i odredio je vremena i postavio granice njihova prebivanja, da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas” (Djela 17:26, 27).

Svojim načinom poučavanja drugima možemo pokazati kakav je Bog kojem služimo. Jehova je nepristran i dozvoljava da ga ljudi iz svih naroda “napipaju i nađu”. Slično tome i mi nepristrano propovijedamo svima koje sretnemo. Onima koji vjeruju u Stvoritelja nastojimo pomoći da s njim razviju prisan odnos koji im može donijeti vječne blagoslove (Jak. 4:8). No kako možemo pomoći onima koji sumnjaju u postojanje Boga? U tome se možemo ugledati na Pavla. Zapazimo što je on u nastavku rekao.

“Po njemu imamo život i mičemo se i postojimo, kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Čak smo i potomstvo njegovo.’ Kad smo dakle potomstvo Božje, ne smijemo smatrati da je Bog nalik zlatu ili srebru ili kamenu” (Djela 17:28, 29).

 Kako bi zainteresirao svoje slušatelje i potaknuo ih da se slože s onim što im govori, Pavao je citirao pjesnike koje su Atenjani poznavali i cijenili. Poput njega i mi nastojimo pronaći zajednički jezik sa svojim slušateljima tako što koristimo argumente koji bi njima mogli biti prihvatljivi. Naprimjer Pavlova usporedba zapisana u poslanici Hebrejima i danas može biti jednako uvjerljiva: “Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio” (Hebr. 3:4). Ako ljude kojima svjedočimo uspijemo potaknuti da razmisle o ovoj jednostavnoj usporedbi, to bi im moglo pomoći da uvide kako je ono što govorimo istinito. No u Pavlovom govoru možemo zapaziti još jedno obilježje djelotvornog poučavanja — pružanje motivacije.

Pavao je rekao: “Istina, Bog se ne obazire na vremena takvog neznanja, nego sada poručuje ljudima da se svi posvuda pokaju. Jer je odredio dan u koji je naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio” (Djela 17:30, 31).

Time što je dopustio da neko vrijeme postoji zlo, Bog je svima nama dao priliku da pokažemo što nam je doista u srcu. Izuzetno je važno da ljudima naglasimo ozbiljnost vremena u kojem živimo i da im s uvjerenjem govorimo o blagoslovima Božjeg Kraljevstva koji su sve bliži (2. Tim. 3:1-5).

“Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, jedni su se počeli rugati, a drugi su rekli: ‘Slušat ćemo te o tome i drugi put.’ Tako je Pavao otišao od njih. A neki su mu se ljudi pridružili i postali vjernici” (Djela 17:32-34).

Neki ljudi odmah prihvate ono čemu ih poučavamo, a drugima možda treba više vremena da povjeruju u ono što im govorimo. No kad jasnim i jednostavnim objašnjenjima biblijske istine pomognemo barem jednoj osobi da dobro upozna Jehovu, sigurno smo zahvalni Bogu što se služi nama da bi privukao ljude k svom Sinu (Ivan 6:44).

Dok razmišljamo o Pavlovom govoru, možemo puno naučiti o tome kako drugima trebamo objasniti biblijska učenja. Ako imamo priliku držati javna predavanja u skupštini, možemo se truditi po uzoru na Pavla taktičnim riječima pomoći nekome tko nije Jehovin svjedok da razumije i prihvati biblijska učenja. Ta učenja trebali bismo prenositi na jasan način, ali pritom moramo paziti da ne omalovažavamo uvjerenja onih koji nisu naše vjere, a prisutni su na sastanku. Isto tako i u službi propovijedanja cilj nam treba biti da govorimo uvjerljivo i taktično. Na taj ćemo način doista postupati u skladu s Pavlovim savjetom da se ‘posvetimo poučavanju’.