1, 2. (a) Što mnogima teško polazi za rukom? (b) Što moramo imati na umu kad je riječ o našem i Jehovinom načinu razmišljanja?

JE LI ti ikada bilo teško razumjeti način razmišljanja neke druge osobe? Možda si nedavno stupio u brak i imaš osjećaj da nikako ne možeš potpuno razumjeti način razmišljanja svog bračnog druga. Ustvari, činjenica je da muškarci i žene različito razmišljaju, pa čak i govore različito. U nekim kulturama muškarci i žene čak govore različitim dijalektima istog jezika! Osim toga do razlika u načinu razmišljanja i postupanja može doći i zbog razlika u kulturi i jeziku. Međutim, što više upoznaješ druge, to bolje možeš razumjeti njihov način razmišljanja.

² Stoga nas ne bi trebala začuditi činjenica da se naš način razmišljanja uvelike razlikuje od Jehovinog. On je preko svog proroka Izaije rekao Izraelcima: “Vaše misli nisu moje misli i moji putevi nisu vaši putevi.” Potom im je to predočio jednim primjerom: “Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli” (Iza. 55:8, 9).

3. Na koja dva načina možemo postati ‘prisni s Jehovom’?

³ No znači li to da ne bismo trebali niti pokušati razumjeti Jehovin način razmišljanja? Ne. Premda nikad nećemo moći potpuno razumjeti sve Jehovine misli, Biblija nas potiče da se trudimo biti ‘prisni s Jehovom’. (Pročitaj Psalam 25:14; Mudre izreke 3:32.) To, između ostalog, možemo tako da razmišljamo o Jehovinim djelima koja su opisana u njegovoj Riječi, Bibliji, i cijenimo ih (Psal. 28:5). Drugi način na koji možemo postati bliskiji s Jehovom jest upoznati “Kristov um”, jer Krist je “slika nevidljivog Boga” (1. Kor. 2:16; Kol. 1:15). Ako odvojimo vrijeme za proučavanje biblijskih izvještaja i razmišljanje o njima, moći ćemo bolje razumjeti Jehovinu osobnost i njegov način razmišljanja.

4, 5. (a) Koju lošu sklonost moramo izbjegavati? Objasni. (b) Do kojeg su pogrešnog zaključka došli Izraelci?

⁴ Kad razmišljamo o Jehovinim postupcima, ne bismo ih smjeli prosuđivati na temelju ljudskih mjerila. Na tu je sklonost Jehova ukazao riječima koje su zapisane u Psalmu 50:21: “Mislio si da ću ja biti kao i ti.” Jedan je bibličar prije više od 175 godina to ovako opisao: “Ljudi su skloni suditi Boga prema sebi i misliti da za njega vrijede isti zakoni kojih se po njihovom mišljenju oni sami trebaju držati.”

⁵ Moramo paziti da na našu predodžbu o Jehovi ne utječu naša vlastita mjerila i želje. Zašto je to važno? Dok proučavamo Bibliju, nama nesavršenim ljudima iz naše ograničene perspektive može se činiti da neki Jehovini postupci nisu posve ispravni. Stari Izraelci upali su u tu zamku i došli do pogrešnog zaključka u vezi s Jehovinim ophođenjem s njima. Zapazi što im je Jehova rekao: “Vi ćete reći: ‘Put Jehovin nije prav.’ Čuj me, molim te, dome Izraelov! Zar moj put nije prav? Nisu li vaši putevi krivi?” (Ezek. 18:25).

6. Što je Job naučio, a što mi možemo naučiti iz njegovog iskustva?

 ⁶ Kako ne bismo učinili istu grešku i Jehovine postupke prosuđivali po vlastitim mjerilima, moramo između ostalog biti svjesni toga da je naše znanje ograničeno i da ponekad donosimo potpuno pogrešne zaključke. Job je to morao naučiti. Dok je trpio muke i u očaju se borio da izdrži, na neki se način usredotočio samo na sebe. Izgubio je iz vida važnije stvari. No Jehova mu je s ljubavlju pomogao da stekne širu sliku o njegovim postupcima. Postavio je Jobu oko 70 pitanja, na koja on nije znao odgovoriti, i tako mu pokazao koliko je njegovo znanje ograničeno. Job je ponizno reagirao te je spremno promijenio svoj stav. (Pročitaj Joba 42:1-6.)

7. Zašto nam razmatranje Isusovih postupaka može pomoći da razumijemo Jehovin način razmišljanja?

⁷ Isus je savršeno oponašao svog Oca u svemu što je govorio i činio (Ivan 14:9). Zato nam razmatranje Isusovih postupaka pomaže da razumijemo Jehovin način razmišljanja (Rim. 15:5; Filip. 2:5). Razmotrimo stoga dva izvještaja iz evanđelja.

8, 9. Prema izvještaju iz Ivana 6:1-5, u kojoj je situaciji Isus postavio pitanje Filipu i zašto je to učinio?

⁸ Pokušaj si predočiti sljedeći prizor. Zbilo se to kratko prije Pashe 32. godine. Isusovi apostoli nedavno su se bili vratili s izvanrednog propovjedničkog putovanja po Galileji. Budući da su bili umorni, Isus ih je odveo na jedno osamljeno mjesto na sjeveroistočnoj obali Galilejskog mora. No tisuće ljudi došle su onamo za njima. Nakon što ih je Isus izliječio i mnogočemu poučio, pojavio se problem “tehničke” prirode. Kako na tom osamljenom mjestu nabaviti hranu za sve te ljude? Svjestan toga, Isus je Filipa koji je bio iz tog kraja upitao: “Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?” (Ivan 6:1-5).

⁹ Zašto je Isus to upitao Filipa? Je li bio zabrinut jer nije znao što učiniti? Nije. Zašto ga je onda to upitao? Apostol Ivan koji je također bio ondje objasnio je: “[Isus] je to rekao da bi ga iskušao, jer je znao što će učiniti” (Ivan 6:6). Isus je htio vidjeti koliko su njegovi učenici duhovno napredovali. Tim je pitanjem privukao njihovu pažnju i pružio im priliku da izraze svoju vjeru u njegovu moć. No oni su propustili tu priliku i pokazali koliko ograničeno razmišljaju. (Pročitaj Ivana 6:7-9.) Isus im je zatim pokazao da on može učiniti nešto o čemu oni nisu ni sanjali. Čudom je nahranio tisuće gladnih ljudi (Ivan 6:10-13).

10-12. (a) Što je možda bio razlog zašto Isus Grkinji nije odmah ispunio molbu? Objasni. (b) O čemu ćemo govoriti u nastavku?

¹⁰ Taj nam izvještaj može pomoći da razumijemo Isusov način razmišljanja u jednoj drugoj situaciji. Nedugo nakon što je nahranio ono mnoštvo ljudi, Isus i njegovi apostoli prešli su izraelsku granicu i otišli na sjever, u blizinu Tira i Sidona. Ondje su naišli na jednu Grkinju koja je preklinjala Isusa da joj izliječi kćer. On je isprva ignorirao tu ženu. No budući da je bila uporna, rekao joj je: “Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!” (Mar. 7:24-27; Mat. 15:21-26).

¹¹ Zašto je Isus isprva odbio pomoći toj ženi? Da li ju je htio iskušati kao i Filipa, da vidi kako će reagirati, te joj pružiti priliku da pokaže vjeru? Ton njegovog glasa, premda se u izvještaju ne opisuje, nije ju obeshrabrio. Upotrijebivši izraz “psići” ublažio je usporedbu kojom se poslužio. Stoga je Isus možda postupio poput roditelja koji namjerava udovoljiti želji svog djeteta, no ne želi to odmah pokazati kako bi  vidio koliko je dijete odlučno u tome što želi. Bilo kako bilo, kad je žena izrazila svoju vjeru, Isus je spremno učinio ono što ga je molila. (Pročitaj Marka 7:28-30.)

¹² Ta dva izvještaja iz evanđelja na divan nam način pomažu razumjeti “Kristov um”. Pogledajmo kako nam mogu pomoći da bolje razumijemo um samog Jehove.

13. Kako nam pomaže poznavanje Isusovog načina razmišljanja?

¹³ Poznavanje Isusovog načina razmišljanja pomaže nam da shvatimo dijelove Biblije koje nam je možda teško razumjeti. Uzmimo za primjer ono što je Jehova rekao Mojsiju nakon što su Izraelci načinili zlatno tele kako bi mu se klanjali. Rekao mu je: “Pogledao sam na taj narod i vidim da je to narod nepokoran. Pusti me sada da se gnjev moj raspali na njih i da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod!” (2. Mojs. 32:9, 10).

14. Kako je Mojsije reagirao na Jehovine riječi?

¹⁴ Izvještaj dalje kaže: “Mojsije je nastojao umilostiviti lice Jehove, Boga svojega, govoreći: ‘Jehova, zašto da se gnjev tvoj raspali na narod tvoj koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom? Zašto da Egipćani kažu: “U zloj ih je namjeri izveo da ih pobije u brdima i istrijebi ih s lica zemlje”? Odvrati se od usplamtjeloga gnjeva svojega i neka ti bude žao zbog zla koje si htio nanijeti narodu svojemu! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i rekao im: “Umnožit ću potomstvo vaše da ga bude kao zvijezda na nebu, i svu ovu zemlju za koju sam govorio dat ću potomstvu vašemu u trajan posjed”!’ I Jehova je požalio što je rekao da će nanijeti zlo narodu svojemu” (2. Mojs. 32:11-14). *

15, 16. (a) Koju je priliku Jehova pružio Mojsiju kad mu je rekao što namjerava učiniti? (b) U kom je smislu Jehova “požalio”?

¹⁵ Je li Mojsije doista morao ispraviti Jehovin način razmišljanja? Nipošto! Premda je Jehova rekao što namjerava učiniti, to nije bila njegova konačna odluka. Jehova je zapravo iskušavao Mojsija, kao što je Isus kasnije učinio s Filipom i Grkinjom. Mojsije je dobio priliku da izrazi svoje mišljenje. * Jehova je postavio Mojsija za posrednika između njega i Izraela te je poštovao ulogu  koju mu je sam povjerio. Je li Mojsije dopustio da ljutnja utječe na njega? Je li iskoristio priliku da preporuči Jehovi da zaboravi Izraelce te da od njegovih potomaka stvori velik narod?

¹⁶ Mojsijev odgovor pokazao je da on ima vjeru i da se uzda u Jehovinu pravdu. Njegova je reakcija pokazala da nije gledao na svoje vlastite interese, već da mu je bilo stalo do Jehovinog imena. Nije htio da ono bude osramoćeno. Tako je pokazao da razumije “Jehovin um”, odnosno način razmišljanja, u vezi s tom situacijom (1. Kor. 2:16). S kakvim ishodom? Budući da Jehova još nije bio donio konačnu odluku o tome kako će postupiti, nadahnuti izvještaj kaže da je “požalio što je rekao da će nanijeti zlo narodu svojemu”. U hebrejskom jeziku izraz preveden “požalio je” može naprosto značiti da Jehova nije nanio nevolju za koju je rekao da je namjerava nanijeti cijelom narodu.

17. Kako je Jehova pokazao veliku strpljivost u razgovoru s Abrahamom koji je bio zabrinut zbog Sodome?

¹⁷ Još jedan primjer koji pokazuje da Jehova svojim slugama pruža priliku da izraze svoju vjeru i pouzdanje u njega jest izvještaj o tome kako je Abraham molio Jehovu za stanovnike Sodome. Jehova je tom prilikom pokazao veliku strpljivost time što je dopustio Abrahamu da nekoliko puta zaredom od njega zatraži jamstvo da će postupati pravedno. U jednom trenutku Abraham je gorljivo rekao Jehovi: “Ti ne bi nikada tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, tako da pravedniku bude jednako kao i zlomu! Ti to nikada ne bi učinio! Neće li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?” (1. Mojs. 18:22-33).

18. Što učimo iz Jehovinog razgovora s Abrahamom?

¹⁸ Što iz tog izvještaja učimo o Jehovinom načinu razmišljanja? Je li Abraham morao svojim argumentima pomoći Jehovi da donese ispravnu odluku? Nije. Naravno, Jehova mu je mogao već u početku naprosto reći razloge za svoju odluku. No saslušavši njegova pitanja, dao je Abrahamu vremena da prihvati njegovu odluku te da shvati njegov način razmišljanja. To je omogućilo Abrahamu i da razumije svu dubinu Jehovinog milosrđa i pravde. Da, Jehova se s Abrahamom ophodio kao s prijateljem (Iza. 41:8; Jak. 2:23).

19. Kako se možemo ugledati na Joba?

¹⁹ Što smo naučili o “Jehovinom umu”? Moramo dopustiti Božjoj Riječi da nam pruži ispravnu sliku o Jehovinom načinu razmišljanja. Nipošto ne bismo smjeli smatrati da Jehova ima ista ograničenja kao i mi niti njegove postupke prosuđivati prema svojim mjerilima i stavovima. Job je rekao: “[Bog] nije čovjek kao ja, da mu mogu odgovoriti i da s njime na sud idem” (Job 9:32). Kad i mi, poput Joba, počnemo shvaćati “Jehovin um”, sigurno ćemo se složiti s njegovim riječima: “Eto, to su samo djelići djela njegovih, o njemu tek slabi šapat čujemo! A tko će razumjeti moćni grom njegov?” (Job 26:14).

20. Kako bismo trebali reagirati ako u Bibliji naiđemo na neki odlomak koji nam je teško razumjeti?

 ²⁰ Kako bismo trebali reagirati ako čitajući Bibliju naiđemo na neki odlomak koji nam je teško razumjeti, naročito ako se to odnosi na Jehovin način razmišljanja? Ako nam, nakon što proučimo što o tome kažu naše publikacije, to još uvijek ne bude jasno, možemo na to gledati kao na ispit svog povjerenja u Jehovu. Imajmo na umu da nam poneke biblijske izjave pružaju priliku da pokažemo koliko dobro poznajemo Jehovinu osobnost te koliko smo uvjereni u to da su njegovi postupci odraz njegovih osobina. Budimo ponizni i priznajmo činjenicu da ne možemo razumjeti sve što on čini (Prop. 11:5). Tada ćemo se zasigurno složiti s riječima apostola Pavla: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putevi njegovi! Jer ‘tko je upoznao um Jehovin, tko je savjetnik njegov’? Ili: ‘Tko mu je prvi dao što, pa da mu treba uzvratiti?’ Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu neka je slava u svu vječnost! Amen” (Rim. 11:33-36).