1. Zašto moramo odrediti koji je posao najvažnije obaviti u datom trenutku?

“SVE ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme” (Prop. 3:1). Salamun je govorio o tome koliko je bitno odrediti pravi trenutak za neki važan posao — bilo da se radi o obrađivanju zemlje, putovanju, trgovanju ili razgovoru s drugima. No potrebno je odrediti i koji je posao najvažnije obaviti u datom trenutku. Drugim riječima, moramo jasno odrediti prioritete u životu.

2. Kako znamo da je Isus dok je bio na Zemlji itekako bio svjestan u kojem vremenu živi?

² Dok je bio na Zemlji, Isus je bio itekako svjestan u kojem vremenu živi i što treba raditi. Imajući na umu svoje prioritete, znao je da je napokon došlo vrijeme  da se ispune mnoga mesijanska proročanstva (1. Petr. 1:11; Otkr. 19:10). Morao je ljudima jasno dati do znanja da je on obećani Mesija. Trebao je svjedočiti za istinu o Kraljevstvu i sakupljati one koji će u budućnosti zajedno s njim vladati u Kraljevstvu. Osim toga, morao je postaviti temelje za osnivanje kršćanske skupštine čiji su članovi trebali propovijedati i činiti učenike po cijeloj Zemlji (Mar. 1:15).

3. Kako se to što je Isus bio svjestan hitnosti svog zadatka odrazilo na ono što je radio?

³ Dakle, Isus je bio svjestan hitnosti svog zadatka i to ga je snažno poticalo da revno vrši volju svog Oca. Svojim je učenicima rekao: “Doista, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Luka 10:2; Mal. 4:5, 6). Među svojim učenicima najprije je izabrao dvanaestoricu, a zatim sedamdesetoricu, dao im posebne upute i poslao ih da objavljuju upečatljivu vijest: “Približilo se kraljevstvo nebesko.” Nakon što je ‘dao upute dvanaestorici svojih učenika, Isus je otišao odande poučavati i propovijedati u tamošnjim gradovima’ (Mat. 10:5-7; 11:1; Luka 10:1).

4. U kom se smislu Pavao ugledao na Isusa Krista?

⁴ U pogledu revnosti i predanosti u izvršavanju svoje službe, Isus je bio savršen primjer za sve svoje sljedbenike. Na to je ukazao apostol Pavao kad je potaknuo svoje suvjernike: “Ugledajte se na mene, kao što sam se i ja ugledao na Krista!” (1. Kor. 11:1). U kom se smislu Pavao ugledao na Krista? Prvenstveno u tome što je davao sve od sebe u propovijedanju dobre vijesti. Naprimjer, u poslanicama koje je napisao nalaze se izrazi kao što su “u poslu ne budite lijeni”, “robujte Jehovi”, “budite uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim” i “što god radite, činite to cijelom dušom kao Jehovi” (Rim. 12:11; 1. Kor. 15:58; Kol. 3:23). Pavao nikad nije zaboravio da mu se Gospodin Isus Krist ukazao na putu u Damask te se uvijek sjećao njegovih riječi koje mu je vjerojatno prenio učenik Ananija: “Ovaj mi je čovjek izabrana posuda da nosi ime moje neznabošcima i kraljevima i sinovima Izraelovim” (Djela 9:15; Rim. 1:1, 5; Gal. 1:16).

5. Što je Pavla poticalo da revno vrši svoju službu?

⁵ Čitajući Djela apostolska jasno možemo uočiti da je Pavao hrabro i revno izvršavao svoju službu (Djela 13:9, 10; 17:16, 17; 18:5). On je shvaćao da živi u vrlo važnom vremenskom razdoblju. Rekao je: “Evo, sada je naročito povoljno vrijeme! Evo, sada je dan spasenja!” (2. Kor. 6:2, bilješka). Godine 537. pr. n. e. za židovske izgnanike u Babilonu bilo je “povoljno vrijeme” da se vrate u svoju domovinu (Iza. 49:8, 9, bilješka). Na što je Pavao mislio kad je govorio o “povoljnom vremenu”? Kontekst nam pomaže da to razumijemo.

6, 7. Kakva je čast ukazana pomazanim kršćanima u naše vrijeme i tko im pomaže izvršiti njihov zadatak?

⁶ Pavao je ranije u svojoj poslanici govorio o velikoj časti koja je ukazana njemu i drugim pomazanim kršćanima. (Pročitaj 2. Korinćanima 5:18-20.) Objasnio je da ih je Bog pozvao s ciljem da im povjeri poseban zadatak — da vrše “službu pomirenja”, odnosno da mole ljude neka se “pomire  s Bogom”. To je značilo da su trebali obnoviti prijateljstvo s Bogom, odnosno dobar odnos s njim.

⁷ Otkad su se naši praroditelji pobunili u Edenu, cijeli je ljudski rod otuđen od Jehove (Rim. 3:10, 23). Zbog toga su ljudi, općenito gledajući, u duhovnoj tami, koja uzrokuje patnje i smrt. “Znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i da je u boli sve do sada”, napisao je Pavao (Rim. 8:22). No Bog je počeo poticati, čak “moliti”, ljude da mu se vrate, odnosno da se pomire s njim. Činio je to preko Pavla i drugih pomazanih kršćana koji su živjeli u njegovo vrijeme. To “povoljno vrijeme”, u kojem je Bog iskazivao milost ljudima, bilo je “dan spasenja” za sve koji su povjerovali u Isusa. Svi pomazani kršćani i “druge ovce”, koje s njima surađuju, i danas pozivaju ljude da iskoriste “povoljno vrijeme” (Ivan 10:16).

8. Zbog čega je Jehovin poziv na pomirenje toliko značajan?

⁸ Jehovin poziv na pomirenje još je značajniji kad se uzme u obzir da je jaz između Boga i ljudi nastao isključivo krivnjom jedne strane — zato što su se prvi ljudi pobunili u Edenu. Unatoč tome, Bog je poduzeo inicijativu kako bi premostio taj jaz (1. Ivan. 4:10, 19). Što je učinio da bi to postigao? Pavao je dao odgovor na to pitanje rekavši: “Bog je preko Krista pomirio svijet sa sobom, ne računajući ljudima njihove prijestupe, a nama je povjerio poruku o tom pomirenju” (2. Kor. 5:19; Iza. 55:6).

9. Kako je Pavao pokazao da cijeni Božju milost?

⁹ Time što je dao otkupnu žrtvu Jehova je omogućio da se onima koji vjeruju u otkupninu oproste grijesi i pružio im priliku da obnove prijateljstvo s njim. Osim toga, posvuda je poslao svoje izaslanike da potiču ljude da se pomire s njim dok imaju priliku za to. (Pročitaj 1. Timoteju 2:3-6.) Budući da je znao što je Božja volja i da je bio svjestan važnosti vremena u kojem je živio, Pavao je neumorno vršio “službu pomirenja”. Jehovina se volja nije promijenila. On još uvijek poziva ljude da se pomire s njim. Pavlove riječi “sada je naročito povoljno vrijeme” i “sada je dan spasenja” još uvijek vrijede. Jehova je doista milosrdan i suosjećajan Bog! (2. Mojs. 34:6, 7).

10. Što je “dan spasenja” značio za pomazane kršćane u prošlosti, a što znači za njih danas?

¹⁰ Oni koji su “u zajedništvu s Kristom” prvi su imali koristi od nezaslužene dobrote koju im je Bog pokazao pruživši im priliku da se pomire s njim (2. Kor. 5:17, 18). Za njih je “dan spasenja” započeo na Pedesetnicu 33. godine. Tada im je bio povjeren zadatak da objavljuju “poruku o tom pomirenju”. Ostatak pomazanih kršćana u naše vrijeme još uvijek izvršava “službu pomirenja”. Oni shvaćaju da četiri anđela koja je apostol Ivan vidio u jednoj proročanskoj viziji “čvrsto drže četiri vjetra zemaljska, da nijedan vjetar ne puše na zemlju”. Dakle, još uvijek traje “dan spasenja” i “naročito povoljno vrijeme” (Otkr. 7:1-3). Zbog toga pomazani ostatak od početka 20. stoljeća revno izvršava “službu pomirenja” po cijeloj Zemlji.

11, 12. Kako su pomazani kršćani početkom 20. stoljeća pokazali da su svjesni u kojem vremenu žive? (Vidi sliku na 15. stranici.)

¹¹ Naprimjer, u knjizi Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva stoji da su krajem 19. stoljeća “Charles Taze Russell i njegovi suradnici čvrsto vjerovali da se nalaze u vremenu žetve i da ljudi trebaju čuti istinu koja će ih osloboditi”. Što su u vezi s tim poduzeli? Budući da su razumjeli da se nalaze u vremenu žetve, odnosno u “naročito povoljnom vremenu”, ta se braća nisu zadovoljila time da samo pozivaju ljude da dođu  na bogoslužje. Upravo su to stoljećima radili svećenici crkava kršćanstva. Zbog toga su pomazani kršćani počeli koristiti druge praktične načine za širenje dobre vijesti. Između ostalog, mudro su koristili najnoviju tehnologiju kako bi doprli do što većeg broja ljudi.

¹² Da bi što djelotvornije širila dobru vijest o Kraljevstvu, ta mala grupa revnih propovjednika koristila je traktate, letke, časopise i knjige. Osim toga, pisali su propovijedi i članke koji su se objavljivali u tisućama novina. Držali su biblijske propovijedi koje su prenosile mnoge radiopostaje u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama. Snimali su i prikazivali pokretne slike sa sinkroniziranim zvučnim snimkama još prije nego što je filmska industrija počela javno prikazivati zvučne filmove. Do čega je dovela njihova ustrajnost i revnost? Danas ima više od sedam milijuna ljudi koji su se odazvali na dobru vijest i koji drugima upućuju poziv: “Pomirite se s Bogom!” Ti Jehovini sluge s početka 20. stoljeća doista su nam divan primjer u revnosti usprkos ograničenom znanju i iskustvu.

13. Što je Božji naum i zašto bismo trebali razmišljati o njemu?

¹³ Još uvijek vrijede Pavlove riječi: “Sada je naročito povoljno vrijeme.” Mi koji smo osjetili Jehovinu nezasluženu dobrotu zahvalni smo što smo dobili priliku čuti i prihvatiti poziv na pomirenje. Nismo samodopadni, nego ozbiljno shvaćamo sljedeće Pavlove riječi: “Ponovno vas molimo da ne propustite ispuniti svrhu Božje nezaslužene dobrote koju ste primili” (2. Kor. 6:1). Svrha je Božje nezaslužene dobrote da Bog preko Krista “pomiri svijet sa sobom” (2. Kor. 5:19).

14. Kako ljudi u mnogim zemljama reagiraju na dobru vijest?

¹⁴ Sotona je zaslijepio većinu ljudi i oni su još uvijek otuđeni od Boga i ne znaju zašto on ukazuje ljudima nezasluženu dobrotu (2. Kor. 4:3, 4; 1. Ivan. 5:19). No budući da je stanje u svijetu iz dana u dan sve gore, mnogi povoljno reagiraju kad im se ukaže na to da je otuđenost od Boga razlog zašto u svijetu ima toliko zla i patnji. Čak i u zemljama u kojima većina ljudi ravnodušno reagira na naše propovijedanje mnogi u posljednje vrijeme prihvaćaju dobru vijest i čine sve što mogu kako bi se pomirili s Bogom. Shvaćamo li da je sada vrijeme da još revnije objavljujemo poziv: “Pomirite se s Bogom”?

15. Što je cilj naše službe propovijedanja?

¹⁵ Naš zadatak nije reći ljudima da se samo trebaju obratiti Bogu, pa će im on pomoći riješiti sve probleme, a oni će se bolje osjećati. Mnogi upravo to očekuju kad idu u crkvu, a crkve jedva čekaju da udovolje njihovoj želji (2. Tim. 4:3, 4). No to nije cilj naše službe. Dobra vijest koju mi propovijedamo govori o tome da nas Jehova ljubi i da je zbog toga spreman oprostiti nam grijehe preko Krista. Tako se pojedinci mogu približiti Bogu i pomiriti se s njim (Rim. 5:10; 8:32). Međutim, “naročito povoljno vrijeme” brzo se bliži kraju.

16. Što je Pavlu uvelike pomoglo da bude hrabar i revan?

¹⁶ Što nam može pomoći da revno služimo pravom Bogu? Neki su možda po prirodi  stidljivi i povučeni, pa im je teško pokazivati osjećaje ili uspostaviti kontakt s drugim ljudima. Međutim, trebamo imati na umu da revnost ne dolazi do izražaja samo izvanjskim pokazivanjem osjećaja i da ne ovisi o nečijoj osobnosti. Pavao je istaknuo što nam može pomoći da budemo revni kad je potaknuo sukršćane: “Neka vas duh potiče na revnost!” (Rim. 12:11). Jehovin duh uvelike je utjecao na to što je apostol Pavao hrabro i ustrajno propovijedao. Od trenutka kad ga je Isus pozvao da mu služi pa sve do njegovog posljednjeg utamničenja i mučeničke smrti u Rimu, dakle u razdoblju od preko 30 godina, njegova revnost nije splasnula. Uvijek se uzdao u Boga, koji mu je putem svog duha davao potrebnu snagu. Rekao je: “Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filip. 4:13). Od njega doista možemo puno toga naučiti!

17. Kako nas duh može “poticati na revnost”?

¹⁷ Grčka riječ koja je u Rimljanima 12:11 prevedena s “revnost” doslovno znači “kipjeti”. Da bi voda u loncu kipjela, potreban je stalan izvor topline. Slično tome, da bi nas Božji duh mogao “poticati na revnost”, on mora biti stalno prisutan u našem životu. Ako želimo da sveti duh utječe na nas, trebamo koristiti sve što nam Jehova daje kako bi nas duhovno ojačao. To znači da trebamo ozbiljno shvaćati naše obiteljske i skupštinske teokratske aktivnosti — moramo redovito proučavati, i kao pojedinci i kao obitelj, redovito se moliti i sastajati sa svojom braćom i sestrama u vjeri. Tada će nas “duh poticati na revnost”, kao što vatra potiče vodu da kipi. (Pročitaj Djela apostolska 4:20; 18:25.)

18. Što bi nam kao kršćanima trebao biti cilj?

¹⁸ Za osobu se kaže da je predana nekom poslu ili zadatku ako se potpuno posvetila ostvarenju svog cilja i ako ne dopušta da joj nešto olako odvrati pažnju od toga ili je navede da odustane. Budući da smo se predali Jehovi i krstili se, cilj nam je činiti sve što on želi, kao što je to činio i Isus (Hebr. 10:7). Jehova želi da se danas što više ljudi pomiri s njim. Stoga, poput Isusa i Pavla, revno izvršavajmo taj najvažniji i najhitniji zadatak!