NAKON što su čudom bili oslobođeni iz egipatskog ropstva sinovi Izraelovi isprva su bili presretni što mogu slobodno služiti Jehovi (2. Mojs. 14:29–15:1, 20, 21). Međutim, to se ubrzo promijenilo. Počeli su se žaliti na situaciju u kojoj su se našli. Zašto? Zato što više nisu razmišljali o tome što je Jehova dotad učinio za njih, nego su se zaokupili problemima koje je sa sobom nosio život u pustinji. Rekli su Mojsiju: “Zašto ste nas izveli iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Jer nema ni kruha ni vode, a ovaj bijedni kruh [mana] već se ogadio duši našoj” (4. Mojs. 21:5).

Nekoliko stotina godina kasnije izraelski kralj David napisao je: “A ja se uzdam u milost tvoju, neka se srce moje raduje zbog spasenja koje ti daješ! Pjevat ću Jehovi, jer je dobar prema meni” (Psal. 13:5, 6). David nije zaboravio milost koju mu je Jehova u više navrata ukazao, nego je redovito razmišljao o tome (Psal. 103:2). Jehova je dobar i prema nama, pa ne bismo smjeli olako shvaćati sve ono što je već učinio za nas. Prisjetimo se nekih blagoslova koje nam Bog danas daje.

Psalmist je rekao: “Jehova je prisan s onima koji ga se boje” (Psal. 25:14). Za nesavršene je ljude doista velika čast što mogu biti u bliskom odnosu s Jehovom. No što bi se moglo dogoditi ako bismo se previše zaokupili svakodnevnim životnim aktivnostima, pa bismo sve manje vremena posvećivali molitvi? Kako bi to moglo utjecati na naš dobar odnos s Jehovom? On kao pravi prijatelj očekuje od nas da imamo povjerenja u njega te da mu otvorimo svoje  srce u molitvi i otkrijemo mu sve svoje strahove, želje i brige (Izr. 3:5, 6; Filip. 4:6, 7). Ne bismo li onda trebali razmisliti o kvaliteti svojih molitvi?

Filip je mladi Jehovin svjedok. * Kad je počeo razmišljati o svojim molitvama, shvatio je da bi one trebale biti kvalitetnije. Rekao je: “Primijetio sam da mi je prešlo u naviku da stalno ponavljam iste riječi kad se molim Jehovi.” Istražio je tu temu u Indeksu publikacija i uvidio da je u Bibliji zapisano otprilike 180 molitvi. U tim su molitvama Jehovini sluge iz prošlosti izražavali svoje najdublje osjećaje. Filip je rekao: “Razmišljajući o tim biblijskim primjerima, naučio sam moliti se za konkretne stvari. To mi je pomoglo da otvorim svoje srce Jehovi. Sada mu se rado obraćam u molitvi.”

Jehova nas je blagoslovio i mnoštvom biblijskih istina. Dok se gostimo obiljem kvalitetne duhovne hrane, imamo razloga “klicati zbog radosti u srcu” (Iza. 65:13, 14). Međutim, moramo paziti da loši utjecaji ne uguše naše oduševljenje istinom. Naprimjer, otpadnička literatura može loše utjecati na naš način razmišljanja i zaslijepiti nas, tako da više ne vidimo koliko je vrijedna duhovna hrana koju nam “u pravo vrijeme” daje Jehova preko “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45-47).

Andrija, koji je mnogo godina služio Jehovi, na vlastitoj je koži osjetio kako je strašno kad otpadnički način razmišljanja odvede kršćanina s pravog puta. Naime, smatrao je da se ništa loše neće dogoditi ako nakratko pogleda jednu otpadničku internetsku stranicu. On kaže: “U početku su mi bile zanimljive takozvane istine o kojima su otpadnici govorili. Što sam više čitao njihove tekstove, to sam više dolazio do zaključka da imam razloga napustiti Jehovinu organizaciju. No kad sam kasnije ispitao neke argumente koje otpadnici koriste protiv Jehovinih svjedoka, shvatio sam da su ti lažni učitelji jako lukavi. Njihovi ‘snažni dokazi’ protiv nas zapravo su bile informacije izvađene iz konteksta. Stoga sam odlučio da ponovno počnem čitati naše publikacije i ići na sastanke. Ubrzo sam shvatio da sam puno toga propustio.” Drago nam je što se Andrija vratio u skupštinu.

Naše bratstvo u kojem vladaju jedinstvo i ljubav također je blagoslov od Jehove (Psal. 133:1). Apostol Petar je s razlogom napisao: “Svu braću ljubite” (1. Petr. 2:17). U kršćanskoj skupštini dobivamo srdačnu podršku duhovnih očeva, majki, braće i sestara s kojima dijelimo ista vjerska uvjerenja (Mar. 10:29, 30).

 Usprkos tome, različite okolnosti dovode do toga da se ponekad između nas i naše braće i sestara pojave napetosti. Naprimjer, lako bi nam se moglo dogoditi da nas počnu živcirati nečiji nedostaci i da zbog toga postanemo kritički raspoloženi prema toj osobi. Ukoliko nam se to dogodi, bilo bi dobro da se sjetimo da Jehova ljubi svoje sluge usprkos njihovim manama. Osim toga, Biblija nas opominje: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, zavaravamo sami sebe i istina nije u nama” (1. Ivan. 1:8). Ne bismo li radije trebali “podnositi jedni druge i spremno opraštati jedni drugima”? (Kol. 3:13).

Ana je mlada sestra koja je na težak način naučila da je društvo pravih kršćana vrlo vrijedno. Ona je na neki način postupila poput rasipnog sina iz Isusove usporedbe i napustila kršćansku skupštinu. Kasnije se urazumila i vratila u istinu (Luka 15:11-24). Što je naučila iz toga? Ona kaže: “Otkad sam se vratila u Jehovinu organizaciju cijenim svu braću i sestre, bez obzira na njihove mane. Prije sam bila jako kritična prema svojoj braći i sestrama. No više ne želim dopustiti da me bilo što spriječi u tome da se radujem društvu suvjernika. Ništa u ovom svijetu nije vrijedno toga da napustimo svoj duhovni raj.”

Naša nada da će Božje Kraljevstvo riješiti sve probleme čovječanstva doista je neprocjenjivo blago. Kad smo tek stekli tu nadu, srce nam je bilo prepuno cijenjenja. Osjećali smo se kao trgovac iz Isusove usporedbe koji je “prodao sve što je imao” kako bi kupio “skupocjeni biser” (Mat. 13:45, 46). Isus nije rekao da je taj trgovac ikada prestao cijeniti biser koji je kupio. Nemojmo ni mi nikada prestati cijeniti svoju divnu nadu! (1. Sol. 5:8; Hebr. 6:19).

Razmotrimo sada primjer Josipe, koja služi Jehovi već preko 60 godina. Ona kaže: “To što drugima govorim o Božjem Kraljevstvu, pomaže mi da i sama razmišljam o njemu. Kad vidim kako ljudima zasjaju oči kad shvate što je zapravo Kraljevstvo, i ja se dobro osjećam. Dok promatram kako istina o Božjem Kraljevstvu mijenja život osobe koja proučava Bibliju, često pomislim: ‘Kako je divna istina koju prenosim drugima!’”

Doista imamo razloga biti zahvalni za mnoge duhovne blagoslove koje nam Jehova daje. Iako možda doživljavamo razne kušnje, naprimjer protivljenje, bolest, starost, potištenost, gubitak voljene osobe ili financijske probleme, mi znamo da su svi ti problemi samo privremeni. Pod Božjim ćemo Kraljevstvom osim duhovnih uživati i fizičke blagoslove. U novom svijetu više neće biti patnji koje danas doživljavamo (Otkr. 21:4).

A dotada, budimo zahvalni za duhovne blagoslove koje dobivamo i pokažimo da ih cijenimo poput psalmista koji je rekao: “Mnoga si čudesna djela učinio, Jehova, Bože moj, i mnogo si toga namislio s nama — tebi nema ravna. Kad bih pričao i govorio o njima, bilo bi ih više nego što bih mogao nabrojiti” (Psal. 40:5).