Ubrzo nakon što je uspostavljena svećenička služba u svetom šatoru Jehova je pogubio Aronove sinove Nadaba i Abihua jer su prinosili pred njim “nedozvoljenu vatru” (3. Mojs. 10:1, 2). Mojsije je zabranio preostalim Aronovim sinovima da tuguju za svojom poginulom braćom. Nedugo nakon toga Mojsije se razljutio na Eleazara i Itamara zato što nisu jeli meso jarca koji je bio prinesen kao žrtva za grijeh (3. Mojs. 9:3). Zašto je Mojsije tako reagirao?

Zakoni koje je Jehova dao Mojsiju izričito su nalagali da svećenik koji prinosi žrtvu za grijeh treba pojesti dio te žrtve u dvorištu svetog šatora. Time je, kako se smatralo, odgovarao za prijestupe onih koji su prinijeli žrtvu. Međutim, ako je nešto krvi te žrtve bilo uneseno u unutrašnjost svetog mjesta, u prvu prostoriju svetišta, žrtva se nije smjela jesti, nego je trebala biti spaljena (3. Mojs. 6:24-26, 30).

Izgleda da je nakon tragičnih događaja koji su se bili dogodili tog dana Mojsije smatrao da treba provjeriti jesu li bile izvršene sve Jehovine zapovijedi. Kad je saznao da je jarac određen za žrtvu za grijeh bio spaljen, ljutito je upitao Eleazara i Itamara zašto nisu pojeli meso jarca, kao što je zakon nalagao, jer njegova krv nije bila donesena pred Jehovu u unutrašnjost svetog mjesta (3. Mojs. 10:17, 18).

Na Mojsijevo pitanje odgovorio je Aron jer su svećenici očito imali njegovo odobrenje da tako postupe. S obzirom na to da su dva njegova sina bila pogubljena, Aron možda nije bio siguran može li toga dana itko od svećenika mirne savjesti jesti žrtvu za grijeh. Iako oni nisu bili izravno odgovorni za grijeh koji su počinili Nadab i Abihu, možda je mislio da Jehovi ipak ne bi bilo po volji da jedu tu žrtvu (3. Mojs. 10:19).

Budući da su tog dana članovi njegove obitelji prvi put izvršavali svoje svećeničke dužnosti, Aron je možda smatrao da moraju biti naročito pažljivi kako bi ugodili Bogu i u najmanjim pojedinostima. Međutim, Nadab i Abihu okaljali su Jehovino ime te se njegov gnjev raspalio na njih. Stoga je Aron možda smatrao da članovi svećeničke obitelji u kojoj je počinjen takav grijeh ne bi smjeli jesti svetu žrtvu.

Mojsije je očito prihvatio objašnjenje koje mu je dao njegov brat jer izvještaj na kraju kaže: “Kad je Mojsije to čuo, bio je time zadovoljan” (3. Mojs. 10:20). Očito je i Jehova bio zadovoljan Aronovim odgovorom.