JEDNA poslovica kaže: “Lijepa riječ željezna vrata otvara.” To znači da su ljudi ljubazniji i susretljiviji prema osobama koje se pristojno ponašaju.

Prekrasno je vidjeti mlade ljude koji se lijepo ponašaju. Jedan pokrajinski nadglednik u Hondurasu koji ide u službu propovijedanja s objaviteljima različite dobi primijetio je: “Puno sam se puta uvjerio da dobro odgojena djeca koja imaju lijepe manire ostave veći dojam na ljude nego ono što ja govorim.”

U današnje vrijeme, kad ljudi sve manje poštuju jedni druge, korisno je znati kako se ophoditi s drugima. Osim toga, Biblija nas potiče da se ponašamo “dostojno dobre vijesti o Kristu” (Filip. 1:27; 2. Tim. 3:1-5). Vrlo je važno svoju djecu poučavati da poštuju druge. Kako ih možemo naučiti da istinski poštuju druge, a ne samo da se lijepo ophode s njima zato što se to od njih očekuje? *

Djeca uče oponašajući ono što vide od drugih. Dakle, da bi roditelji naučili svoju djecu da se pristojno ponašaju, moraju se i sami ponašati pristojno (5. Mojs. 6:6, 7). Istina, važno je razgovarati s djecom o tome koliko je bitno lijepo se ponašati i često im to napominjati, no to nije dovoljno. Neophodno im je pružiti i dobar primjer.

Razmotrimo primjer Paule, * koja je odrasla u kršćanskoj obitelji s jednim roditeljem. Ona je naučila da svima treba iskazivati poštovanje i to je postalo dio njene osobnosti. Što joj je u tome pomoglo? Ona kaže: “Naša mama pružila nam je dobar primjer, pa nam je postalo sasvim prirodno pokazivati poštovanje drugima.” Brat Walter učio je sinove da poštuju svoju majku koja nije Jehovin svjedok. On kaže: “Trudio sam se svojim primjerom poučiti sinove da poštuju svoju majku, pa nikad nisam s omalovažavanjem govorio o njoj.” Walter je poučavao sinove o Božjoj Riječi i molio se Jehovi za pomoć. Jedan njegov sin sada služi u jednoj podružnici Jehovinih  svjedoka, a drugi je pionir. Njegovi sinovi vole i poštuju i oca i majku.

U Bibliji stoji: “Bog nije Bog nereda, nego mira” (1. Kor. 14:33). U svemu što Jehova čini vlada red. Kršćani se u tom pogledu trebaju ugledati na Boga i održavati svoj dom urednim. Neki roditelji uče svoju djecu da svaki dan slože krevet prije odlaska u školu, pospreme odjeću na mjesto i obave neke kućanske poslove. Ako djeca primijete da u njihovom domu vladaju red i čistoća, veća je vjerojatnost da će i oni svoju sobu i stvari držati urednima.

Kako tvoja djeca gledaju na ono što uče u školi? Cijene li ono što nastavnici čine za njih? Da li ti kao roditelj cijeniš rad njihovih učitelja i profesora? Tvoja će djeca na svoje školske obaveze i na nastavnike vjerojatno gledati onako kako ti gledaš na njih. Možda bi ih mogao potaknuti da se zahvale nastavnicima kad je to prikladno. Zahvaliti se nekome kad nešto učini za nas odličan je način da mu pokažemo poštovanje, bilo da se radi o nastavniku, liječniku, prodavaču ili nekome drugom (Luka 17:15, 16). Mladi kršćani koji se razlikuju od svojih vršnjaka zbog svoje pristojnosti i lijepog ponašanja zaslužuju svaku pohvalu.

Članovi kršćanske skupštine trebali bi svojim lijepim ponašanjem pružiti dobar primjer drugima. Doista je lijepo kad mladi u skupštini pristojno kažu: “Hvala” i “Molim”. Kad mladi vide da odrasli pokazuju poštovanje prema Jehovi tako što pažljivo slušaju pouke na sastancima, to ih potiče da ih oponašaju. Djeca mogu naučiti poštovati druge promatrajući kako braća i sestre u dvorani pokazuju dobre manire. Naprimjer, četverogodišnji Andrew već je naučio odraslima reći: “Oprostite!” kad se netko od njih treba pomaknuti kako bi on prošao.

Na koji bi još način roditelji mogli učiti svoju djecu da se pristojno ponašaju? Trebali bi naći vremena da sa svojom djecom razgovaraju o poučnim primjerima vjernih Božjih slugu koji su zapisani u njegovoj Riječi (Rim. 15:4).

Samuelova majka vjerojatno je naučila svog sina da se treba pokloniti pred velikim svećenikom Elijem. Kad je odvela Samuela u sveti šator, on je po svemu sudeći imao samo tri ili četiri godine (1. Sam. 1:28). Možeš li svoju djecu već odmalena učiti da pozdravljaju s “Dobro jutro”, “Dobar dan”, “Dobra večer” ili slično? I tvoja se djeca, poput malog Samuela, mogu “dopadati Jehovi i ljudima” (1. Sam. 2:26).

Zašto ne bi pomoću biblijskih izvještaja ukazao svom djetetu na razliku između poštovanja i nepoštovanja? Naprimjer, kad je nevjerni izraelski kralj Ahazija želio vidjeti proroka Iliju, poslao je “pedesetnika  s njegovom pedesetoricom” da ga dovede. Pedesetnik je zapovjedio proroku da pođe s njim. No tako se nije smjelo obraćati Božjem zastupniku. Kako je Ilija reagirao? Rekao je: “Ako sam ja čovjek Božji, neka siđe vatra s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” Upravo se to i dogodilo. “Vatra je sišla s neba i proždrla njega i njegovu pedesetoricu” (2. Kralj. 1:9, 10).

Kralj je zatim poslao drugog pedesetnika da dovede Iliju. I on je naredio Iliji da pođe s njim. Ponovno je vatra sišla s neba i proždrla te vojnike. Potom je Iliji došao treći pedesetnik. On mu je iskazao poštovanje. Nije naredio Iliji da pođe s njim, nego je pao na koljena i zamolio ga: “Božji čovječe, molim te, neka bude dragocjena u očima tvojim duša moja i duše ove pedesetorice slugu tvojih! Eto, vatra je sišla s neba i proždrla prvu dvojicu pedesetnika i pedesetorice njihove, ali neka duša moja bude dragocjena u očima tvojim!” Je li Božji prorok poslao vatru na čovjeka koji mu je, iako možda iz straha da ne izgubi život, iskazao poštovanje? Nipošto! Umjesto toga, Jehovin je anđeo rekao Iliji da pođe s tim pedesetnikom (2. Kralj. 1:11-15). Taj primjer pokazuje da je vrlo važno s drugima se ophoditi s poštovanjem.

Kad su rimski vojnici odveli apostola Pavla iz hrama u vojarnu, on nije smatrao da ima pravo govoriti bez dopuštenja. S poštovanjem je upitao tisućnika: “Smijem li ti nešto reći?” Zbog toga je dobio priliku da govori u svoju obranu (Djela 21:37-40).

Kad su Isusa doveli na suđenje, stražar ga je ošamario. No Isus je znao kako na ispravan način izraziti negodovanje. Kazao mu je: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! A ako sam pravo rekao, zašto me udaraš?” Nitko mu nije imao što prigovoriti na to što je rekao stražaru (Ivan 18:22, 23).

Isto tako, u Božjoj Riječi nalaze se primjeri koji pokazuju kako bismo trebali reagirati na strogi ukor i kako priznati s poštovanjem da smo napravili neki grijeh ili propust (1. Mojs. 41:9-13; Djela 8:20-24). Naprimjer, Abigajila se ispričala Davidu zbog toga što se njen muž Nabal drsko ponio prema njemu. Osim toga, poklonila mu je mnogo hrane. Davida se to toliko dojmilo da je nakon Nabalove smrti uzeo Abigajilu za ženu (1. Sam. 25:23-41).

Vrlo je važno poučiti svoju djecu da se s drugima ophode s poštovanjem i da pokazuju dobre manire, i kad se nađu u kušnjama i u svakodnevnom životu. Budemo li na taj način poučavali svoju djecu, “naše će svjetlo svijetliti pred ljudima” te ćemo “slaviti Oca našega koji je na nebesima” (Mat. 5:16).